Avatar
Avatar
aspidaa
Profesor je započeo sat uzevši u ruku čašu punu vode. Podigao ju je uvis tako da su je svi mogli vidjeti i upitao: - Šta mislite, koliko je teška ova čaša? - 50 g… 100 g… 125 g… – nagađali su studenti. - Istina je, u stvari, da ni ja sam ne znam. I dok je ne izvagamo, ne možemo biti sigurni – rekao je profesor. Ali ja sam vas htio nešto drugo pitati. Šta će se dogoditi ako držim ovako podignutu čašu, recimo, nekoliko minuta? - Ništa! – odgovoriše studenti. - Dobro. A šta će se dogoditi ako držim ovako podignutu čašu cijeli jedan sat? – ponovo zapita profesor. - Počeće vas boljeti ruka – brzo odgovori jedan student. - Tačno. A sada, šta će se dogoditi ako je držim ovako cijeli jedan dan? - Ruka će vas početi jako boljeti, a od takvog napora će vam se možda ukočiti i mišići, pa je čak moguće da vam se ruka paralizuje. I vrlo vjerojatno ćete morati u hitnu. - Vrlo dobro – nastavio je smireno profesor. – A dok se sve to događa, šta mislite, je li se promijenila težina čaše? - Ne! – odgovoriše svi u glas. - Pa šta je onda uzrok boli u ruci i grčenju mišića?! Studenti se nađoše zbunjeni, situacija im je već sličila na zagonetku i svi zdušno počeše tražiti odgovor. - Što trebam napraviti da bih se oslobodio bola i tereta u ovoj situaciji? – nastavi profesor. - PUSTITE ČAŠU! – čuo se odjednom odgovor iz amfiteatra. - Daaaa, to je to. To je odgovor. Pustite čašu! – poskočio je profesor. – To isto se događa i s vašim problemima u životu i s vašim teškim mislima. Misliti o njima nekoliko minuta je normalna stvar, i u tome nema ništa neispravno ili pogrešno. Ali ako ih zadržavate u vašem umu neko duže vrijeme, osjetićete BOL. A ako to radite jako dugo, previše dugo – osjetićete se paralizovano, tj. nećete biti u stanju raditi bilo šta drugo. Vrlo je važno razmišljati o određenim događajima ili doživljajima u vašim životima i izvoditi zaključke iz njih, no još je važnije znati kako osloboditi um od tih problema na kraju svakog dana. Bez obzira u kakvoj se situaciji našli, pustite čašu na kraju svakog dana.

!!!!

Avatar
reblogged

Pola godine je prošlo.

Svašta se nešto dogodilo, i dobrog i lošeg. U pola godine čovjek puno nauči, iskusi nove stvari, preboli što je mislio da nikad neće, zaboravi nešto, ponešto i zavoli, možda se i zaljubi, radi, da otkaz, upozna nove ljude, putuje, nađe novi hobi, ispuni neku staru želju, ohrabri se da učini nešto za što dugo nije imao hrabrosti…

I sad kad sve zbrojim i oduzmem, zapitam se što je ono najvažnije što sam shvatila do sada? Da sam umorna. No taj umor neće nestati ako odspavam koji sat dulje. Psihički umor ne nestaje tako lako.

Ponekad čovjek treba distancu od svih. Ugasi mobitel, udalji se od toksičnih ljudi, ne idi na mjesta koja bude loše uspomene, digni ruke od nekoga tko za tebe ni prstom ne pomakne. Znaš jako dobro tko je taj netko…

Stavi sebe na prvo mjesto. Zaslužuješ to.

Avatar

imagine getting a mental notification for every single time someone thought about you