Znaš…
crne rupe nastaju kada se um ubrza do beskonačnosti.
Ali u negativnom smislu.
Tako da u njima nema ničega.
Nema prostora.
Vremena
Nema drugih ljudi.
Nema čak ni tebe.
U crnim rupama možeš ludo da se zezaš.
Da lebdiš iznad zemlje.
Da slušaš rock ´n´ roll.
Dozivaš kišu.
Ili da mazneš neku lepu ribu.
Samo je bezveze kada se probudiš….
Želim da mi nešto pomeri srce.
Sve više počinju da mi smetaju ljudi “Polovnjaci”, ranije nisam obraćala pažnju na njih ili sam mislila da ih ima manje. To je onaj osećaj razočarenja kad shvatiš da je osoba ispred tebe sa 20god, već bila oženjena i ima dete u nekoj drugoj Balkanskoj zemlji, da je od nečega pobegla, ali da je ipak vezana. I onda sa 19-20 god dok sanaš o prvoj velikoj ljubavi, braku i svojoj deci dođeš u situaciju da, u koliko pristaneš na uslove, budeš maćeha nekome i budeš još zahvalna što te je osoba ispoštovala i bila iskrena prema tebi. I dok ti celog života ulažeš u sebe: obrazovanje, izgled i kulturu zaljubiš se u nekog na prvi pogled savršenog, ali iznutra olupanog i u stvari “polovnog”.
Podsećaš me na sve ono što sam nekada volela. Podsećaš me na proleće i na kišu i na povetarac na licu.
Mirišeš mi na sreću i nostalgiju.
„Pokaži svetu da je biti povređen, a preživeti veća hrabrost nego biti nepobediv.“
— Obloge od mastila, Bogdan Stevanović
“Samo izvolite: poslužite se mojom dobrotom, trošite moju iskrenost, hranite svoj ego mojom ljubavlju, gužvajte moje emocije kao staru hartiju… Uzalud vam trud. Nećete postati bolji, nećete postati ja, jer treba vam i duša. A nju mi ne možete uzeti i sve dok je imam, ostat ću čovjek.”
— Meša Selimović
evo i ovo prođe a mislio sam nikad neće proći
Sve prođe.
Znaš kako kaže Ivo Andrić: “Ne teče to reka, već voda! Ne prolazi vreme , nego mi!”
Baš
Spoil her with something that can’t be bought, like your time.
“Psi bolje procenjuju ljude od ljudi.”
— 💙 Dišem s njim - Britani Čeri 💙
Ništa ne brini, ni ja nekad neću biti tu


