vruce

drugi scenario

vec me troje ljudi pitalo za ziku, pa mislim da je bolje da napisem nesto prije nego me pita i cetvrti. sto je zika? zika je lokalni virus koji je prisutan u ovim podrucjima centralne amerike. ne znam nikakve tehnicke informacije, pravilan medicinski naziv i slicno, ali zakljucio sam da svjetski mediji opsirno pisu o epidemiji zike, jer jednostavno javilo mi se troje ljudi iz prvog svijeta i pricaju o ziki, i cuo sam par turista da spominju ‘zika outbreak’ u razgovoru.

ovako se zbilo sve. jedan dan vidim neki osip po tijelu, crvene tockice, prilicno izrazito. mislim si sad oke, tu sam tek 2 tjedna, uvijek je vruce, mozda se pretjerano znojim pa koza ima neku svoju reakciju. ali uz to se osjecam i malo slabije. ne osjecam se bolesno bolesno, ali nisam na sto posto. osip i ne zdrav osjecaj, mozda sam pojeo nesto pa sad to izlazi. tako mi je naime bilo zadnji put kad sam jeo predugo odstajalu tunu. razmisljam kaj sam pojeo u zadnjih dan dva i od ceg bi mi moglo biti lose. osip se siri sljedeci dan, i osjecam se malaksalo, jos malo vise nego prije, i kao da imam malu temperaturu, tesko je rec na +35 da li ti imas temperaturu ili je to jednostavno zrak oko tebe. odmaram vise, pijem vise tekucine, imam neke svoje vjezbe disanja specijalno za te prigode. moze biti da mozda nije od hrane nego da je nesto ozbiljnije? pisem mejl svom privatnom doktoru, starom drugu iz djetinjstva, dr. luka krmpotic, koji u zadnje vrijeme odgovara mejlove brzinom meksicke poste, pisem hitno je pogledaj, opisujem mu simptome, mozda zna kaj bi moglo bit. cekiram i gugl, ali pretjerana kolicina informacija nekad je stvarno losa. netko mi je reko da je lik koji radi na recepciji, cesar, isto imao neki osip prije par dana i da je isao doktoru. nalazim cesara i pricam mu o simptomima, on odmahuje rukom, ma imas ziku, to ti svi imaju u ovo doba godine. citam malo o toj ziki, ima zika i chikunguya, slicni simptomi, prenosi se ubodom neke vrste komarca i jednostavno moras preboliti. doktor ti valjda moze dat nesto da ti olaksa, ali iskreno simptomi su toliko blagi da se pitam da li najgore tek dolazi, da li ce sada udriti ta zika. pricam i s kuharicama  u kuhinji, ma imas ziku vele, samo odmaraj i pij vise tekucine. 

ispostavlja se da se stanje poboljsava nakon tjedan dana i da osip lagano prolazi, kao i ostali simptomi, jedino sto me sad boli su zglobovi, kao da imam malu upalu zglobova. al dobro sta sad. pricaju mi cure da nekad moze udrit jace, nekad slabije, ovisi. sretan sam da je moje bilo slabije i da blaga upala zglobova ustvari oznacava kraj. usporedujem simptome zike sa simptomima nase gripe, i po jacini zika je otprilike na samo 30posto intenziteta. u meduvremenu se javlja i dr luka i kaze da bi bilo dobro ici izvadit krv i biti stoposto siguran, al jednostavno sam toliko bogu iza nogu da ici doktoru sam da ti izvadi krv vise lici na jednotjednu avanturu koja samo moze biti vise stete nego koristi.

bilo pa proslo. opet se javlja dr luka s nekim novim podacima o ziki, i jos netko mi pise mejl o ziki, pa jos netko. i cujem jedan kanadski par da prica o zika autbrejku, i o tome da moze biti opasan za zene u trudnoci. ocito je zika u kratko vrijeme postala svjetski popularna. i to bez razloga. pisati o epidemiji zike je isto kao i pisati o epidemiji gripe ove godine u hrvatskoj. sjecam se jedne godine u hrvatskoj se isto pricalo o epidemiji gripe, i onda je onaj pametni ministar zdravstva htio cijepiti cijelu hrvatsku. eto samo ce nas kostati par milijardi kuna da se svi cijepimo protiv necega sto ionako imamo svake godine. samo ove godine smo to nazvali epidemijom jer zvuci malo strasnije, i pokazatelji kazu da ce ove godine biti strasno, nece oboljeti 8999 osoba nego 9001, a iznad 9000 je vec epidemija. sto ili tko su pokazatelji je isto upitno. dobra strana svega je sto sam vidio da je prvo cijepio sebe i svoju obitelj, bilo na teveu. zelio je postaviti dobar primjer, eto to se mora priznati. a jos par godina prije toga bila je epidemija pticje gripe. nikad vidio ni cuo za nekog tko je imao pticju gripu. niti ikog tko se cjepio.  a eto sada je epidemija zike. i mole se zene da se suzdrzavaju od trudnoce dok epidemija ne prode. wtf. postoje dva moguca scenarija. broj jedan - za mjesec dana ce velika farmaceutska kompanija izaci s cjepivom protiv zike, i eto sve te ugrozene zemlje treceg svijeta ce samo za par milijardi dolara moci otkupiti kolicine cjepiva dostatne za cijelu populaciju. sto je ustvari blaza varijanta, jer eto blagajne u glakso smit en klajnu i bajeru su opet prazne, trosilo se, pa eto trebamo ih opet napuniti. drugi scenario, onaj grozniji, je da se radi na kontroli populacije, pa se ide na zastrasivanje ljudi, i to virusom zike. kazu da se kod trudnica oboljelih od zika virusa fetus ne razvija kako bi trebao i stvaraju se neki abnormaliteti. eto to je bas od zika virusa, nije od 800 drugih kemikalija koji se svakodnevno koriste u prehrambenim proizvodima. eto imali smo bas nekoliko trudnica na testiranju, imale su ziku, i hranile su se iskljucivo organskim vocem i povrcem, bez ikakvih kemijskih dodataka, zivjele su bez stresa, daleko od buke, kompjutera, mobitela i ostalih elektro-vizualno-auditivnih oneciscavaca tako da sa sigurnoscu mozemo reci da abnormaliteti fetusa dolaze bas od zike i ni od cega drugoga. 

eto bilo bi lijepo da je samo to, ali zasto kazem da je taj drugi scenario grozniji. zato jer smo sad spojili pojmove zika virusa i zene u trudnoci, i sada ce sve trudnice koje zaista obole od zike zivjeti u smrtnom strahu od nepravilnog razvitka fetusa. ne kazem da mozda, s vrlo velikim MOZDA u rasponu od 0,001% do 99,999%, zika virus nije ili je bio uzrocnik abnormaliteta fetusa kod trudnica, ali kazem da ce odsada nadalje sigurno biti vise i vise komplikacija kod trudnica oboljelih od zike. samo zato jer volimo pisati o tome, i zato jer volimo spektakularne naslove u novinama. ne samo da smo si stvorili novi strah, nego smo si stvorili i novu bolest. i to je bolest za koju nema
lijeka. sto god pisalo u novinama o tome. 

a primjera tog drugog scenarija ima u izobilju. u novije vrijeme ima ljudi koji odbijaju cijepiti svoju djecu. jer misle da nije potrebno. i uz to, ne cijepiti svoju djecu je kaznjivo zakonom. doktori ce reci, naravno da je potrebno cijepiti djecu. moje znanje oko cjepiva je ograniceno. znam da se cjepivom ubrizga vrlo mala kolicina virusa, toliko mala da je nase tijelo dovoljno jako i sposobno u kratkom vremenu napraviti dovoljno antitijela da taj virus obuzda. nakon toga nas imunoloski sustav ima odgovarajuca antitijela i sposoban je u kracem roku odgovoriti na napad odredenog virusa. dakle, kao djeca primimo koktel malih kolicina raznih virusa i razvijemo nove tipove antitjela koja su spremna odgovoriti ako taj virus zaista dode. ako gledas s druge strane, mozes reci da smo od malih nogu zarazeni vrlo malo kolicinom raznih virusa. pitanje koje se pitam je ovo - da li je bolje biti zarazen koktelom virusa od malih nogu ili razviti svoj imunoloski sustav do te razine da je spreman odgovoriti na bilo kakav virus? ne znam tocno koje godine u povijesti su se pocela primjenjivati cjepiva, i obavezno cjepivo sve djece, ali ja imam 35, sto znaci da se obavezna cjepiva primjenjuju minimalno 35 godina. pitam vas da li je moguce da u zadnjih 35 godina imamo nova saznanja o imunoloskom sustavu i o tome kako razviti i poboljsati imunoski sustav? i da li su u zadnjih 35 godina mozda nestale neke bolesti koje su bile prisutne prije? (govorim 35 godina makar mozda to moze biti i 70 godina). i da li smo probali ici nekim drugim putem u zadnjih 35 godina, ili je obavezno cjepivo to sto je stoposto najbolje za nas i nasu djecu? ne kazem da je drugi put bolji, ali kazem da mi nijedan doktor ne moze doci i reci - gle buraz, cjepivo, to je to. ak se ne cjepis, stoposto umires. ak ne cjepis svoje dijete, stoposto umire. opet, s druge strane, doktori ce doc i nac ce dijete koje se nije cjepilo, i to dijete ce biti pod povecalom naravno. i onda ce to dijete oboljeti, i doktori ce uprijeti prstom u to dijete i reci, aha, evo sto smo rekli, ovo dijete je sada bolesno jer se nije cjepilo, mi smo bili u pravu. a mozda je to dijete bolesno samo zato jer se nije cjepilo. i samo zato jer su sva druga djeca uprla prst u to dijete i rekla - ti se nisi cijepio, ti si drukciji. moja mama je rekla da se ti nisi cjepio i da se ne mogu igrati s tobom. moja mama je rekla da se ne druzim s tobom jer se ti nisi cjepio. mozda to dijete koje se nije cjepilo je bolesno samo zato jer ga svi gledaju drukcije i jer svi upiru prstom u njega. mozda je to dijete bolesno samo zato jer je nase drustvo bolesno.

ima jos puno primjera, ali ovo je vec predugo da nastavim, a i mislim da shvacate sto zelim reci. mozda zika zaista ostecuje fetuse, mozda je zika nacin ovog planeta da smanji svoju populaciju, ipak nas ima 7 milijardi. mozda djeca koja se ne cijepe zaista  umiru od difterije i tetanusa. a mozda je isto vrlo glupo poceti recenicu sa 'e procitao sam u novinama da…’, ili 'e vidio sam na televiziji da…’. zato molim pazljivo kad se prica o epidemiji. jer jedna epidemija koja je vrlo ocita u danasnje vrijeme je epidemija slusanja sto drugi govore i ponavljanja istog, bez imalo razmisljanja o istome. a putem elektronickih medija jos je lakse rasirljiva, i vrlo je zarazna, samo kliknes na 'like’ i 'share’ i postajes jos jedan bolesnik. epidemije pametnih telefona i glupih ljudi.

7.2.2016.

Day at sea.
Danas sam imao vremena za odspavati, ali za divno cudo opet nisam spavao. Probudio sam se ujutro oko 6h, otisao na wc i kad sam se vratio u krevet, samo sam se vrtio po krevetu do 11h. U 11h sam se ustao i obuko sorc i majicu i otisao u crew mess pojesti malo kruha i jogurt. Kad sam pojeo otisao sam u laboratorij obuci jebeni kostim onog slona od rucnika. Inace se taj kostim ne nosi preko 2 sata jer je nemoguce disati u njemu, vruce je kao u paklu i tezak je, a meni je tupavi menadzer stavio da ga nosim 3 sata u komadu, od 12-15. Nekako sam izdrzao ta 3 sata nakon kojih sam imao puni sat vremena odmora prije postavljanja pozadine. Istusirao sam se na brzinu i nisam se ni planirao odmarat jer nema smisla, odmah sam se obukao i otisao postavljat pozadinu. Kad sam ju postavio, otisao sam u kabinu sjest pola sata i obuci kosulju za slikanje. Nakon toga sam pripremio kameru i otisao na pozadinu slikati.
Kako je u Americi danas finale super bowla (americki nogomet), nije bilo zive duse za slikanje. Svi su bili u amfiteatru gledali prijenos uzivo ili na lido decku. U lobbyu gdje sam ja slikao na trenutke nije bilo nikoga osim 2 fotografa, 2 konobara i 2 guest service radnika. Da stvar bude jos bolja, ja sam imao pozadinu tupavog broda, dok je drugi fotograf imao green screen, 2 kacige americkog nogometa i loptu za americki nogomet. A ispred pozadine je veliki znak kako ce izgledati slika na kraju. Naravno slika ce biti vezana za americki nogomet i tko god je prolazio kroz lobby se slikao kod njega i kad je dosao do mene, odgovor je bio da su se vec slikali pa nece opet. Bilo je tu i onih stalnih odgovora: not today, maybe later, i’m not dressed up, i don’t even know her, my husband will see the picture itd itd. Oni koji su se kod mene i slikali su bili pijani idioti koji su mi doslovno doslo na pozadinu, rekli da ne zele poziranje vec ce se sami namjestit, ja slikao jednu sliku i oni otisli. Doslovno se nitko nije htio slikati. Toliko sam se glup pravio cijelu noc da sam iste ljude zvao po 10 puta na pozadinu da se slikaju, ali i nakon 10 puta su me odbili.
Na kraju kad smo trebali zatvorit i spremit pozadine, ja kao i inace prvo odnesem kameru i radio za flash u laboratorij i odmah ostavim svoju karticu. Vidio me menadzer i pitao me koliko slika imam, ja mu rekao 30-40 slika, na sto je on opet digao frku kako ce mi ukinuti pauze za vrijeme slikanja, kako mu je dosta slusanja izgovora kako nema ljudi, kako se ljudi nece slikati, itd. Ne boli me sto mi sere za mali broj slika, boli me sto mi ne vjeruje da stvarno zovem ljude, misli da drkam kurac na pozadini i sakrivam se, pijem kave il ne znam ni ja sta. Kad je rekao da ce mi ubuduce stajat iza leda i pratit me, jos sam ga zamolio da to radi jer ce barem vidjet da mu ne lazem. Otkako se vratio sa work breaka, potpuno se promjenio, postao je uzasan, zvaljo zvaljavi. Vise ga ne zelim ni pogledat kad prodem kraj njega, pozdravim ga, ali bez kontakta ocima.
Dok smo spremali pozadine, skoro sam slomio lijevi skocni zglob. Kako sam nosio pozadine sa malom Sarom niz stepenice, zglob mi je na trenutak doslovno izgubio cvrstocu i krivo sam stao na njega. Sreca drzao sam se za rukohvat i odmah sam se uhvatio i kako sam vec iskusan po pitanju lomljenja zgloba, refleksno sam prebacio tezinu na desnu nogu. Na kraju me samo malo boli, nije tolko strasno, barem se nadam.
Poslije kad smo spremili sve pozadine, imali smo sastanak u laboratoriju, vezan za neke idiote u timu koji guzvaju, krizaju i unistavaju slike sa sanducica i za broj slika. Svi misle da je Sara  pitanju u vezi unistavanj nasih slika, ali nitko nije siguran. A za broj slika mislim da sam ja “kriv”. Pa sta bi ja trebao, uhvatit ljude za ruku i odvuci ih na pozadinu, ne kuzim koji je njemu vrag. Pa ne mogu stvorit roll count (broj slika). Radim svoj posao 110%, zovem ljude i pravim budalu od sebe da ih nasmijem nebili se dosli slikat, povremeno sam cak tolko ocajan da ih molim da dodu da se slikaju. Ne znam vise, iz dana u dan je sve teze jer je menadzer iz dana u dan sve veci zvaljo.
Poslije sastanka sam se otisao otusirati, obukao se, stavio steznik koji sam uzeo za desni zglob na lijevi kako sam ga danas sjebao i otisao u teretanu izvagati se. Kad sam usao u teretanu vidio sam menadzera, nisam ga ni pozdravio. Izvagao sam se i izgubio sam jos 4kg od zadnjeg puta. Ajde smirilo mi se to mrsanje, sad je uredu.
Nakon vaganja sam pokupio svoju bocu iz sobe i otisao u crew mess napunit ju vodom i uzeo usput komadic kruha i vocni jogurt za veceru, sjeo sam sam u separe i pojeo na brzinu da mi ne dode nitko jer nisam raspolozen za drustvo.
Vratio sam se u kabinu i legao u krevet napisati ovaj dnevnik. Steznik sa zgloba nisam skidao i spavat cu s njim na nozi jer me zglob poboljeva. Mozda ipak nije sve tako bezazleno kako mi se danas cinilo. Vidjet cu sutra kako ce mi bit, ako me bude bolio, idem doktoru da mi daju neku kremu il nesto.
Idem se sad jos pomolit i leci spavat dok mi cimer nije dosao u kabinu, nisam raspolozen ni za njega i njegove price.

3.2.2016.

San Juan, Porto Rico.
Danas ni sam ne znam kako se osjecam.
Probudio se u 6:45, nisam mogao vise spavati. Otisao sam u staff mess doruckovati prije gangwaya i napunit si bocu sokom od narance koji bude samo ujutro za vrijeme dorucka i koji je jedini sok na brodu koji mi se svida. Napunio sam si bocu i uzeo doruckovat neku prepecenu slaninu i neke toboze krompirice. Jos ispada da je to najbolja hrana na brodu, jedina stvar koja je jestiva a da je dostupna u “restoranima za posadu”. Poslije sam si pripremio kameru i znak za gangway i pricekao da pripreme gangway da mozemo izaci.
Gangway je bio relativno los, nitko se nije htio slikati, malo slika smo imali na kraju, al vrijeme je bilo uredu. Nije bilo ni vruce ni hladno i nije kisa padala kako inace bude u San Juanu. Gangway smo slikali u 2 smijene, ja sam bio u prvoj smjeni pa sam poslije svoje smjene otisao odspavati 2h i u 12h otisao van s Milenom, Teom i Timom.
Sjeli smo u neki turski restoran, cure su popile kavu, a Tim i ja po sok. Blesava Tea pricala s konobarom pol sata na engleski i na kraju ga pozdravi na spanjolskom, lik se pukao dlanom u celo a mi svi popadali sa stolica od smijeha. Inace mu je engleski malo losiji pa se sporazumjeva i rukama i nogama, a Tea zna spanjolski.
Poslije kave smo prosetali po nekoliko suvenir shopova, ali nije bilo nista sto bi mi zapalo za oko. Nakon toga smo jednostavno setali gradom i sjeli na jedan trg pojesti nesto sto bi opisao kao nas “trokutic sa sirom”, samo sto je u ovome bila neka piletina sa nekim cudnim zacinima. Nije bilo lose, ali okus mi je bio neki cudan, nisam nikad prije tako nesto okusio.
Kad smo pojeli to, krenuli smo nazad prema brodu posto smo imali setup pozadine u 15h. Njih troje su otisli prema brodu, a ja sam otisao jos do jedne trgovine kupit si gel za tusiranje i jos neke gluposti koje inace tu kupujem jer je dosta jeftino. Kad sam zavrsio sa kupovinom, vratio sam se u brod, odmorio pol sata i krenuo na setup. Setup sam brzo zavrsio i imao nekih 40ak minuta odmora prije pocetka slikanja. Kad sam krenuo na pozadinu, ponio sam si i mobitel sa americkom karticom jer smo jos uvijek bili u americkoj luci pa da imam internet. Kako sam stajao na pozadini malo sam se dopisivao s Michaellom. Kad sam bio vani bio sam sav uzbuden jer znam da ona voli torbe i vidio sam jednu lijepu na kojoj pise Porto Rico u svakakvim bojama i ima neke kao leptirice. Htio sam joj kupit tu torbu, ali bio sam ju pitao jel voli leptirice.
Ona me pitala zasto me to zanima i tako… Da ne duljim pricu, hladan tus. Poslije razgovora ne znam ni sam kako sam se osjecao. Ona ne zeli prihvacat poklone ni od koga, ovo ono… Reko dobro, ne treba brinut necu joj nista donijeti osim ovih razglednica. I dalje nisam znao kako se osjecam, ljutito, razocarano, tuzno, nezeljeno… Neki osjecaj kad se pomjesa sve to, e tako se osjecam. Al nebitno, prezivio sam 24 godine i puno jos gorih odbijanja i slicnih stvari, pa prezivit cu i ovu. Jedina razlik je sto se inace samo maknem od te osobe zbog koje sam se tako osjecao, ali ovaj put. Ovaj put to ne mogu, jednostavno ne mogu. Iz nekog razloga sam previse vezan za nju da bi se tek tako maknuo od nje.
Nestalo mi je signala kako je brod isplovio i nastavio sam slikat do kraja smjene. Poslije posla sam otisao u crew bar, sjeo za sank i poceo pit sa mobiteom ispod nosa i gledajuci poruke.
Nakon nekog vremea dosle su Tea, Milena i Austin. Mileni bio rodendan pa je narucila svakome po pice. Na kraju sam popio 10ak piva. Iskreno nisam mislio da cu popit ni 5 posto nisam pio vec ne sjecam se koliko dugo. Poslije toliko piva sam se jos i dopisivao s Michaellom, nesto smo zakomplicirali razgovor i trazila me da joj kazem sta mi je. Nak iako sam vec tad popio tko zna kolko, odmah mi je proslo kroz glavu da nije dobro da sad pricamo o tome i poslao sam joj sliku alkohola. I dalje je htjela da joj kazem, a ja sam ju pitao zasto to nju zanima. Kaze da ju je briga za mene. Na to sam joj rekao sve na sto je ona rekla kako joj je uzasno zao. Jbga, mozda joj je zao, ali o tome treba puno ranije razmisljati. Rekao sam joj da se ne zamara time, na sto mi je rekla da hoce jer joj je stalo do mene. Tu sam se potpuno izgubio, a ona je zaspala. Ja sam se onda pokupio i otisao u svoj krevet spavati. Glava me bolila, vrtilo mi se, malo mi je i muka bila, ali uspio sam zaspati. Doduse nisam napisao dnevnik za taj dan kao inace odmah tu vecer, vec sljedeci dan.