voljeno

Najveći strah sam imao od vezivanja. Da mi tijelo drhti, suze i smjeh da se izmjenjuju, da sjedim i iščekujem voljeno. A u tebe sam se zaljubio, za tebe se vezao. Moj strah je postao gubitak.

🌹🥀

Ovo je još jedno pismo koje nećeš nikada pročitati, a možda kad bi ga i pročitao ne bi te ni taklo. Mogla bih nabrajati uvrede do sutra, nazvati te lažljivcem, bezosjećajnim gadom, egoistom, ali opet kad zbrojim sve i dalje te volim. Neću ti reći sve ono loše jer imam veću potrebu reći ti da mi fališ, fališ mi jako. Danas si stigao u svoj novi grad, a ja se potajno nadam da se osjećaš loše. Da ti nedostajem barem upola koliko ti nedostaješ meni. Znam da si me volio na neki svoj čudan način, ali nedovoljno jer si još nezreli dječak. Sjećaš li se kad sam ti tepala kako si ti moj dječak i ljubila te u tvoju meku kosu. Prije par dana su mi rekli: “Nije on bio za tebe. On je bio dječak.” Umjesto da mi bude lakše ta me rečenica razniježila. Moj dječak. Moj dječak svijetle puti s velikim tamnim očima, moj dječak je poželio odrasti bez svoje djevojčice. Nedostaješ mi užasno. I plačem dok ovo pišem…Znaš koliko je dana prošlo, a da nisam plakala ? Nula. Otkada si otišao nije bilo dana,a da nisam pustila suzu zbog nas. Ti si sad u drugome gradu i ništa te ne podsjeća na nas, a ja sam u našem gradu. I boli me svaka ulica, svaka ulica je urezana u mojoj koži. Boli me moja ulica, boli me stanica gdje si me čekao, boli me klupa gdje si rekao da odlaziš, boli me svako mjesto grada kao da si me po njemu ljubio. Ne mogu ti nabrojati nijednu stvar koja me ne sjeća na tebe. Čak i ove moje starke.Imao si iste. Nosila sam ih kad smo prvi put izašli i onda kad si rekao da ideš i jučer kad sam te vidjela i pobjegla. Bojala sam se hladnoće u tvom pogledu, hladnoće u tvom glasu, nisam te željela takvog upamtiti, nisam te takvog željala vidjeti posljednji put.  Znam da se nećeš vratiti, a toliko puta sam to poželjela, poželjela sam da na tren ti poželiš mene. Znam da nisi glumio svu onu ljubav. Nisi mogao. Sjećaš li se kad je bio pljusak prije dva mjeseca? Naša posljednja kiša… Bila sam tužna, a ti si me zagrlio i privio uz sebe tako jako gotovo jednako jako kao i kad si me grlio prije nego što si rekao da odlaziš.I odjednom je počeo pljusak. Ti si uzeo svoju trenerku i pokrio me s njom, moju glavu, moju kosu i moja ramena i čvrsto me stisnuo. Ti si pokisao, a meni nije bilo ništa. Zvuči glupo, ali u tom trenu sam bila najsretnija ikad. Nikad se nisam osjećala toliko sigurno i voljeno kao tada u tvome naručju. Sad sam tako prokleto sama. Fali mi onaj tvoj duboki glas, tvoja meka kosa, tvoj smijeh i tvoja prsa. Fališ mi ko nikad. falit ćeš mi još više. fališ mi i u snovima.Sanjala sam te noćas. Opet. Bar te u snovima vidim. Kad mi je najgore prizovem u glavi onu kišu pa zatvorim oči i opet sam sigurna. A nisam.Nisam mišu. Mišu mali…Volim te.
—  A. G.
Najviše od svega je želio da pored njega bude sretna i zadovoljna i da se osjeća voljeno i planirao je do kraja života to da joj i dokazuje.
—  S. J. Abbo, Samo budi tu
Poslusaj srce koje kuca ispod strehe nasmejanog coveka. Podnelo je dosta, ali i dalje je citavo. Mozda nekad zatreperi kao plamen svece u tamnoj noci kada oseti blagi povetarac. Ali i dalje je tu. Volelo je i bilo je voljeno. Zadobilo je hiljadu hladnih reci i teskih udaraca. Prezivelo je. Jako poput oluje koja razara.
—  Aurora
Uveče, kad ne mogu da zaspim, pa počnem da analiziram svoj život od prvog trenutka kog se sećam, shvatim da si ti bio nešto najbolje u mom životu i sva osećanja, koja sam pokušavala da ugušim isplivaju na površinu i ja postanem svesna da ćeš me proći tek kad nađem nekog boljeg od tebe, a kako vreme protiče i momci se menjaju, sve sam manje ubeđena da će se to ikada desiti.
Učinio si da se osećam lepo, voljeno, da se ne stidim svih svojih želja, snova, maštarija već da se potrudim da ih ostvarim, da prestanem da se bojim svojih banalnih strahova, jer ćeš biti tu da me štitiš od svega. Neko takav se teško zaboravlja, još teže nalazi, a ja sam to uspela da pronađem i izgubim..
—  N. D.
Izbaci negativne ljude iz života. Zadrži samo one pored kojih se osećaš voljeno, lepo i pametno", rekao joj je.
A ona je uložila svu snagu da se ne raspukne i da je glas ne izda, kada mu je odgovorila: “Onda neće ostati niko.”

Kako zabole uvo ako padnes sve ispite i cistis godinu u septembru? Koga boli uvo koga volis i kako volis? Zasto ceo zivot razmisljamo o tome sta neko treci misli, ceo zivot krivimo nekog treceg, ceo zivot vodimo po nekom trecem? Jebote, ljudi, budite srecni, smejte se, ako vam se ne uci, ako vam se place od stresa, nemojte da ucite! Da li ce sve to biti bitno za nedelju dana od sad? Za 2 dana od sad? Za dva meseca od sad? Na kraju zivota, na kraju fakulteta, na kraju bilo cega? Neces se secati onog jednog ispita zbog kojeg ste preplakali 3 dana i ucili 10, neces se secati kad si cistio godine i neces se secati kako si imao jebene ocene.. Secaces se samo onih trenutaka kad ste se osecali slobodno i voljeno i energicno i dozvolite sebi da budete ta osoba. Ne forsirajte nista u zivotu.. Sve ce biti dobro