vezalo

Memories

„Anyway, this is the person I am. Have you understood? Very well, I am also the opposite of all that.“

- Coco Chanel

Bilo je bitno da se sjetim nekoliko ljudi u mom životu. Pa, nije bilo obavezno, nekome možda ni značajno, ali meni je bilo važno, a i tim osobama; ja bijah jedino što je vezalo mrtvace i živi svijet, jedino što ostade živo od tih ljudi bijaše sjećanja, a ja, njihov nositelj.

Život je veoma kratak, svatih, ali tek kad je bilo prekasno. Međutim, vidite, ‘kratak’ je relativan pojam, a istorija ne dozvoljava greške, jer jedna greška u istoriji može biti pogubna i učiniti da i sami postanete dijelom nje.

I to vječno pitanje oko kojeg se vrtio cijeli univerzum, imalo je zapravo veoma neobičan  odgovor: koja je smisao života? Odgovor je, vidite, bio jednostavan; bila je to – smrt. Tačnije: ono što ostavimo za sobom među tim krajnjim granicama, ono što prenesemo tako da ostane živjeti i nakon nas.

Mogli biste reći da je smisao života zapravo sjećanje.

Nije li svim ljudima jedna stvar bila zajednička, od dana kada su rođeni, od dana kada je začeta ideja o njihovom postojanju; nije li svima nama bilo zajedničko to da ćemo umrijeti, neminovno, jednom, iznenada, i to tek onda kada shvatimo koja je smisao našeg postojanja?! Ja se zato, vidite, i razlikujem od ostatka moje rase: ja nisam od onih koji su se pitali. Ali to ne znači da je sudbina odlučila da napravi iznimku kada ja bijah u pitanju. Svi smo mi morali da umremo, i to me je, opet, jedino činilo čovjekom.

Pa, ja se sjaćah drugih, uspijevah da očuvam uspomene i sjećanja na zgasle živote, uspijevah da očuvam živote, ali jedno pitanje ni meni nije dalo mira: ko će mene da se sjeća? Ko će mene očuvati u životu kada isti napusti moje tijelo, a ja napustim postojanje?!

Zato, čitaoče, moram da ti se zahvalim. Izrečeno ne može biti povučeno. A ti si upravo izrekao zakletvu: ovime, ti se zaklinješ da me se sjećaš i da me oživiš, jednoga dana, kada moj povratak bude moguć. A ako ovo čitaš znači da me se neko sjeća. I isto tako da ja više ne postojim.

Vidiš, mene se je, na primjer, bitno sjećati, jer ja, za razliku od uspomena koje ja čuvah na živote drugih, imam drugu vrstu vrijednosti. Ja čuvam tajne koje možete čuti samo jednom a koje ne doživite reći. Zato, čitaoče, ovaj dnevnik čuvaj svojim životom, jer u suprotnom nećeš još dugo imati isti. Čuvaj sjećanja, upomene, i tajne, njeguj ih i pažljivo prenosi dalje jer ja više nisam tu.

Čuvaj mene u životu jer moj život izbrisao je zahrđali metalni metak uz eksplozivan prasak u mrtvoj tišine ulice, a ja ću ti reći zašto.

Cijena tvog života upravo je porasla.

- Secondary Character