venama

Nikad nisam živeo onako kako sam živeo ovo kratko vreme s tobom. Po prvi put u životu osetio sam se celim, živim, slobodnim. Ti si bila onaj delić koji nedostaje mojoj duši, dah u mojim plućima, krv u mojim venama. Ako prošli životi postoje, mislim da smo bili ljubavnici u svakom od njih. Znao sam te kratko, ali osećam kao da sam te poznavao oduvek.
—  Na ivici ponora; Dž. E. Redmerski
Treba samo sebi dozvoliti da budeš ono što jesi. I da se ne brineš za tragove koje ostaviš. Šoljica na stolu. Reči u vazduhu. Blatnjav trag šape psa na pragu. Suza na obrazu.  Dobro je. Znači da život u našim venama pulsira. Znači da je, u nekom trenutku, prisustvovala – ljubav. Ne hladna i savršena. Već topla i – naša.

Mnogi me pitaju sto je sreca za mene, jer me nikada nisu sretnog vidjeli. Zatvorim oci, i pomislim na tebe, ti si moja sreca jos uvijek. Bez obzira sto smo lose zavrsili, jos uvijek si ti ta koja me cini sretnim. Moja sreca su jedino uspomene koje su mi ostale poslije tebe. Moje srce je ostalo kod tebe, ono je taj izbor donjelo a kako da ga krivim? Posjetila si svaki njegov dio i tekla si u svim venama. Moja sreca je odavno nestala, nestala je sa tobom. Zaista bila si moje svjetlo na kraju tunela, moja sreca kada je sve oko mene bilo tuzno. I kada me pitaju sta je sreca zapravo. Ja se nasmijem i kazem ona.