tuzni citat

Nisam je pitao koliko je puta bila u vezi, ni koliko je muškaraca poljubila, ni sa koliko njih je gužvala postelju. Pitao sam je samo “Da li si nekoga volela, onako jako, da tvoj univerzum nije više bio isti kada je on otišao?”, plašio sam se odgovora poput deteta koje čeka kaznu. Spustila je pogled i tugaljivo se osmehnula, tada sam znao… Nije volela, voli i dalje.

N.S.

Nekada te stignu uspomene, rane iz starih dana, pa provedeš sate razmišljajući o prošlosti, o osobama koje su nekad bile dio tvog života. Razmišljaš i ne možeš pronaći odgovora na tako lako pitanje “Kad je sva ona sreća postala čemer naše duše?”.
—  Crni Dijamant

Ne znam dal te mrzim ili volim ali mislim na tebe. Nesto sam vidjela u tebi, onaj prvi put, nesto posebno. Mozda tamo negdje u dubini ipak postoji nesto dobro a ne samo zlo. Sudbina nam nije dala, okolnosti nam nisu dale. Ne znam sto mi suze liju svaki put, kad ti cujem glas. Necemo nikada biti dobro, nikada necemo biti ok.

Konačno pomisliš to je to. Nema više traženja, on je taj, on je pravi. A onda ti život dokaže kako može biti krut. Cjelo vrijeme se boriš, trudiš, nadaš, neizmjerno voliš. Zadnji atom snage daješ u vezu, jer želiš da je sve savršeno. A negdje između te borbe ne opaziš kako te uništava - da, on, čovjek kojeg voliš najviše, za kojeg bi život dala. Da, on, osoba za koju riskiraš sve. Da, on, djete u ulogi muškarca. Željan igre, pa si mu i ti bila igračka. A gdje si još vidjeo djete da se igra istom igračkom duže vreme? Poigra se pa baci. Poigra se pa zaboravi na tebe. Na početku bolje nema, na kraju bolju nađe. Djete u ulogi muškarca, da, to si ti.
—  Crni Dijamant
I tako,prođoše skoro četiri godine. Sve je isto. Samo mi nismo. Drhtim kada te vidim. Takozvani leptirići u trbuhu ne zaostaju. Nadam se. Tebi. Nama. Ali vrijeme kao da ne prolazi. Čekam. Ne znam što,ali čekam. Valjda tebe. Valjda nas. Ali ne dolazi. Jebeno ne dolazi. I što god učinim,kako god se osjećam i što god mislim,zbog tebe je i o tebi. Koliko god mrzila samu sebe zbog toga (tebe),tako je. Okovana sam lancima. Tobom. I ne mogu. Moje ruke te nisu mogle zadržati. Moje riječi nisu bile dovoljno glasne da ih čuješ. I moje oči su te izgubile. Ova bol me zavila,crnilom koje me guši. I samo da si tu. Sada. Makar bila tek tvoja sjena.