toplog

Dan 1

Nakon gotovo tipične grčke peripetije sa rentiranjem auta na koju izgubismo 45 minuta (riješila Gaga :)) krenusmo za Myrtos. Po grčkom ostrvu vozamo Hyundai „Athos“. Simbol starog grčko-korejskog prijateljstva. Ne starogrčkog (op. a.)

Prvo odmorište Sv. Nikola. Zbunjujući putokazi ali su svi ljubazni pa je lako naći šta god da neko traži.

Sendvič u simpatično urađenom kafiću. Horor u rangu toplog sendviča koji je zadnji put napravljen pred dolazak sanitarne inspekcije u kiosku „Maja“ u Prijedoru 1997. godine. Lelleeeee. Pecivo zaljepljeno za salvetu od tretmana mikrovalnom pećnicom.

U Sv. Nikoli tražimo vodič za Krit. Jedva nađosmo. Kakav Fromer, Travelguide, DK… Domaći, lokalni, očito prekopiran od nekog velikog izdavača, ali svaka čast na trudu i količini informacija.

Nigdje da čuješ naš jezik.

Ljepota

Idemodalje…

Istro(ooo)

predivna plaža, do koje jedva dođosmo jer su na sve strane pune linije pa se ovdje na plažu očito stiže samo ako se voziš u pravom smjeru. Ako hoćeš da pređeš na parking – jok. Nema to, vozi 20-22 km pa se vraćaj. Gaga skontala, fino se parkirali i pretrčali cestu, onako hoštaplerski (kao i svi drugi). Presvukli se u kupaće na sred parkinga. Bemtis'nce, valjda niko ne treba dodatne sate na terapiji zbog exhibicionista u transportu J.

Plaža divna, internet 2,5 eura sat. A kome treba internet uz takvo more, eeej.

Kupili pivo (Mythos). Nismo kupili internet (nixos).

Myrtos

Kuća na samoj plaži ali se iz apartmana ne vidi more. Koristeći standardni pristup tragedija - komedija, G. zamalo natjerala domaćina u suze, te nam on obeća opremiti novi apartman prvi red do plaže. Kupanje u libijskom moru, što ga tako zovu ne znam, ali onda bi Jadransko hladno moglo da se zove italijansko, koliko je Libija daleko od nas.

Večera, kafana „Pod platanom“. Pitabread koji nije baš pita bread pa je konobar prošao sito i rešeto da objasni da li zna koji je recept korišten. Najednom poče živa muzika, pjevačica sjedi za jednim stolom, gitarista za drugim. Nakon desetak minuta se pojavi saksofonista, cca oko 65 godina, hippy sa bijelom kosom i bradom, nemrešbilivit. Onda se iz susjedne kuće pojavi još jedan saksofonista. Nije svirao, samo duvao. Za stolom kraj nas. Puna bašta prirodnih mirisa. Mislim da se izgotivio pa počeo samo da uživa u muzici i, ovaj put, preskočio sviranje.

Prošetali po Myrtosu, za šta je potrebno oko 15 minuta (malo a slatko mjesto). Kao što ćemo kasnije potvrditi, sa posljednjim zrakama sunca pred kuće izađu bakice i dekice, niko ispod 70 godina. Sjede i pričaju. Kao scena iz starog filma. Gaga jedva odolijeva da im ne priđe i baci se u razgovor, ili bar koji selfi da napravi sa njima. Sve bakice u crnini. Djedovi imaju prošaran dress code, neko bijelu a neko sivu potkošulju. Obavezno gumene šlape, model Jugopolastika 1979. godine.