topio

#kythira #instagreece #igers_greece #instanature_gr #greecestagram #instalike #paradise #bluewaters #picoftheday #fotogreece #sea #instammood #instalovers_gr #instanature_gr #incredible #topio #mountains #Greece #Instacountry #greekislands #paradise #place #instalove #ig_hellas #instatravel #instaeurope #igers #teamgreece #exotic #place #waterfalls (στην τοποθεσία Milopótamos)

Zamrznuti život

Vruće je poslijepodne, tipično za ranoproljetne dane kao i hladno jutro zbog kojeg je Pan Ralica ponio jaknu kada je putovao na posao, a sada je mora tegliti u rukama. Zajedno s ruksakom na leđima i vrećicama vrućina postaje još teže podnošljiva.
Javni prijevoz u njegovom gradu je u privatnim rukama, a tvrtka koja ga drži odlučila je napraviti trik kako bi spriječila ljude da putuju bez vozne karte. Jednostavno su podijelili vagone na klimatizirane i neklimatizirane tako da u ove prve možete ući jedino s pretplatom. Pan je bio bez karte kao i većina ljudi te se topio zgužvan među stranim tijelima. Onemoćao je, bilo mu je slabo, usta su mu presušila i jedva je čekao da stigne doma. Još par stanica i stiže tamo. A tko ga čeka kući? Nitko. Bolje se upitati što.
Šetao je niz vruću ulicu loveći hlad uskih oluka ili neke slučajne nadstrešnice. Dolje nakon dva raskrižja i onda iza ugla nalazio se njegov ulaz. Još malo pa je na sigurnome u svom hladnom stanu. Tamo se nalazilo i njegovo privatno računalo koje je nadograđivalo osjećaj sigurnosti u slobodu. 
Otključao je vrata i pobacao stvari po stanu u kojem su rolete na svim prozorima bile spuštene pa je u prostorijama bila ugodna temperatura. Skinuo je hlače, presvukao košulju i sjeo pred računalo. Napokon pred svojom kutijom želja. Putovanja, hrana, pažnja, ljubav, sve se tu moglo nabaviti, što god mu se prohtjelo u tome trenutku. Mreža je čovjeku davala tu moć da bude opskrbljen svime što mu je potrebno u privatnosti njegova doma. Pan je bio gladan i napaljen pa je odlučio naručiti jeftinu hranu i upaliti jeftinu pornografiju jer je budžet odavno približio nuli, a plaća stiže tek kroz tjedan dana. S druge strane u svojoj je banci imao opciju prekoračenja. Premišljao se par minuta i odlučio zašto ne, jednom se živi, a i danas je bio toliko naporan dan da mu vrijedi počastiti se. Danas samo prvoklasno. Prisjetio se stare besplatne inačice mreže, interneta, iako ju je doživio samo u prvih par godina svoga života. Tada nije morao imati ovakve dileme, ali danas sve košta što je i logično. Samo u sanjarskom scenariju kutija želja bi bila besplatna. Pan je živio tu, u pravome svijetu.
Pretraživač je palio zatražene stranice s dostavom i pornografijom, ali mu je trebalo dulje nego inače. Krug koji je ukazivao na učitavanje se vrtio i vrtio. Pan je par puta kliknuo tipku da se stranica ponovno upali. Kolutić se vrtio pa je ovaj pošao popiti čašu vode. Vratio se, a stranica se i dalje učitavala. Postao je nervozan i kliknuo tipku za ponovno učitavanje još jednom, ali bez rezultata, štoviše sada se stranica i zamrznula. Pan je počeo živčano lupati po tipki, ali je zamrznuta stranica i dalje stajala. Pokušao je ugasiti računalo, ali i dalje ništa. Situacija je bila toliko iritantna da ga je ispucala u infantilno razdoblje te je lupao po tipki za ponovno učitavanje toliko živčano da su mu oči izlazile iz duplji, a čak je počeo i instinktivno kričati. Lupao je prstom, dlanom, šakom pa objema šakama, ali ništa - stranica je zamrznuto stajala. 
Najednom je ugledao svoje ukočeno tijelo koje je bilo zaustavljeno u trenutku kada je lupilo računalo pedeseti put. Gledao je sama sebe kako gleda kroz njega. Okrenuo se i vidio stranicu, ali je nije mogao dotaknuti, a iza njega je bila opna monitora. Pan se našao na međi između ekrana i same mreže, izgubljen i sam. Pokušao je poći prema gore, dolje, lijevo i desno, ali je svaki put stigao do crnoga ruba. Gledao je svoje zamrznuto tijelo i počeo paničariti, plakati, vrištati i lupati. Nitko ga nije čuo. Dani su prolazili, pokušavao je pronaći neki način da izađe iz toga zatvora, ali bez rezultata, bio je zarobljen između sebe i mreže. Nakon nekog vremena se predao i ostao sjediti u bunilu, ali nije mogao ni sjediti jer teško čovjek ostane miran kada zna da je zarobljen. Hodao je uokolo danima, nije mogao spavati, počeo je pričati sam sa sobom.
Prošlo je par tjedana kako se Pan nije pojavio na poslu pa su šefovi pozvali nadležne službe da provjere što je s njim. U stan su provalila dva policajca i ugledali njegovo tijelo te su ga počeli skupljati. Pan se razveselio kada ih je vidio, skočio je u deliriju i ponovno počeo lupati po ekranu i vrištati upomoć. Nitko ništa nije čuo. Nosili su tijelo na obdukciju i na izlasku ugasili računalo.

Robot

A robot is a mechanical or virtual artificial agent, usually an electro-mechanical machine that is guided by a computer program or electronic circuitry. Robots can beautonomous or semi-autonomous and range from humanoids such as Honda’s Advanced Step in Innovative Mobility (ASIMO) and TOSY’s TOSY Ping Pong Playing Robot (TOPIO) to industrial robots, collectively programmed swarm robots, and even microscopic nano robots. By mimicking a lifelike appearance or automating movements, a robot may convey a sense of intelligence or thought of its own.

The branch of technology that deals with the design, construction, operation, and application of robots,[2] as well as computer systems for their control, sensory feedback, and information processing is robotics. These technologies deal with automated machines that can take the place of humans in dangerous environments or manufacturing processes, or resemble humans in appearance, behavior, and/or cognition. Many of today’s robots are inspired by nature contributing to the field of bio-inspired robotics. These robots have also created a newer branch of robotics: Soft robotics.

From the time of ancient civilization there have been many accounts of user-configurable automated devices and even automata resembling animals and humans, designed primarily as entertainment. As mechanical techniques developed through the Industrial age, there appeared more practical applications such as automated machines, remote-control and wireless remote-control.

The word ‘robot’ was first used to denote fictional humanoid in a 1921 play R.U.R. by the Czech writer, Karel Čapek. Electronics evolved into the driving force of development with the advent of the first electronic autonomous robots created by William Grey Walter in Bristol, England in 1948. The first digital and programmablerobot was invented by George Devol in 1954 and was named the Unimate. It was sold to General Motors in 1961 where it was used to lift pieces of hot metal from die casting machines at the Inland Fisher Guide Plant in the West Trenton section of Ewing Township, New Jersey.[3]

Robots have replaced humans[4] in the assistance of performing those repetitive and dangerous tasks which humans prefer not to do, or are unable to do due to size limitations, or even those such as in outer space or at the bottom of the sea where humans could not survive the extreme environments.

There are concerns about the increasing use of robots and their role in society. Robots are blamed for rising unemployment as they replace workers in increasing numbers of functions.[5] The use of robots in military combat raises ethical concerns. The possibilities of robot autonomy and potential repercussions have been addressed in fiction and may be a realistic concern in the future.

http://en.wikipedia.org/wiki/Robot