tina229

  • I nakon toga je svaku večer ,prije nego utone u san, razmišljala o njemu.. o njegovom osmijehu,o njegovim usnama,razmišljanjima, o njegovom glasu i riječima koje je slušala satima,koje su budile u njoj stotine leptirića noćima prije ove.. Uzalud se nadala da mu fali, da on isto sada tako leži i razmišlja o prošlosti gdje su bili i ostali zajedno iako je znala da to nije istina i onda pomisli '' jebiga, moralo je tako biti'' .Uzme igračku koju joj je darovao, stisne ju uz sebe, a miris njega ne odlazi…ostaje zauvijek urezan u njenom sjećanju, u njenoj sobi, na njoj… Udahne duboko i sa suzama na obrazima utone u još jedan san nadajući se da će ga tamo sresti...
  • M.J.

Legneš u krevet slomljena… Razmišljaš o njemu, o svemu što gubiš… Drhtiš, plačeš, jecaš kao da se boriš za život… Kaješ se jer si ga pustila toliko blizu sebi… Postao je tvoja droga, ovisnost teže vrste… Fali ti užasno, ali ga nema više…. Hoćeš li izdržati? Moraš. Borit ćeš se još neko vrijeme, odupirati največoj ovisnosti za tebe, al ujutro ćeš stat na noge i probati ići… Nije važno gdje… Hodat ćeš uzdignute glave kao da se noć prije ništa nije dogodilo… I sretneš li ga i osmjehneš li mu se znat ćeš da si gotova s odvikavanjem…. Gotova s njim.

                                     M.J.

Krenem pisati o njemu, ali ne mogu.
Ne znam zašto… Toliko riječi za njega, hrpa osjećaja, nadanja, straha, veselja.. svega.. A ja ih ne mogu iznjeti.
Možda se bojim.. Možda se bojim da mi ga netko ne ukrade takvog najboljeg iako znam da bi to bilo neuspješno.. ali.. ipak je on moja mala tajna.. Moje sve i ne dam ga nikome, ma ni u mislima. :)