tina229

Sjedimo nas 4.
kao svaka sa svojom hrpom problema.
Tugujemo jadne.
Sestra kaze da sam nesretna.
Nisam nesretna.
Zbog cega bih bila?
Ja stvarno volim ziviti.
Svaki dan je novi. Mozda slican, ali zapravo sasvim drugaciji.
Uzimam casu i popijem to malo piva sto je ostalo.
Sretna sam.
Pivo je tu.
One su tu.
Ja sam tu.
Da je najgore, najbolje je.
Zrak mirise poput najljepseg parfema ikada.
Udisem ga s osmijehom.
Nismo jadne. Trgnite se.
Super je.

Legneš u krevet slomljena… Razmišljaš o njemu, o svemu što gubiš… Drhtiš, plačeš, jecaš kao da se boriš za život… Kaješ se jer si ga pustila toliko blizu sebi… Postao je tvoja droga, ovisnost teže vrste… Fali ti užasno, ali ga nema više…. Hoćeš li izdržati? Moraš. Borit ćeš se još neko vrijeme, odupirati največoj ovisnosti za tebe, al ujutro ćeš stat na noge i probati ići… Nije važno gdje… Hodat ćeš uzdignute glave kao da se noć prije ništa nije dogodilo… I sretneš li ga i osmjehneš li mu se znat ćeš da si gotova s odvikavanjem…. Gotova s njim.

                                     M.J.

Pa na trenutak budem toliko ponosna na tebe da te među Zvijezde stavljam. Toliko visoko gdje te nitko doseći ne može. Moj si ponos. Napokon.
Šteta što si već u drugom trenutku ponovno postao nešto sasvim suprotno.

Daj. Napravi nešto. Divno si sjao u mojim očima, pogledom uprtim u nebo.
Daj… čekam te…
Pokaži se iz dubine. Pokaži da si vrijedan mog ponosa.
Zar ti nije lijepo čuti te riječi? Ili samo nisi navik'o?
Čekam te… Pokaži se iz dubine…

M.J.