tesky

Primjetila si kada sam otisao.
Cula si moje korake kako odlaze iz tvog grada, od tebe, iz tvog zivota. Ti koraci su toliko bili teski, koliko su samo odzvanjali cestom, ali ni ti ni ja nismo ucinili nista..
Ja nisam umjeo da stanem, da se okrenem i potrcim za tobom makar da te jos jednom poljubim..
Kao na stanici gradskog autobusa one zime prosle godine, sjecas li se?
O, kako se ne bi sjecala, samo se pravimo da sve polako tone u zaborav..
Primjetila si koliko sam komplikovan, da ponekad ne trpim ni sebe ni zbivanja oko sebe, da mi je sve komplikovano i tesko, ali nisi primjetila da sam te takav najvise, najljepse i najjednostavnije voljeo.
Primjetila si ti i da ti telefon cuti moje ime i da te sada neki drugi brojevi pozivaju da te pitaju kako si, kako si provela dan. Sada te druge poruke nasmijavaju i sa drugima dijelis svoje probleme i srecu.. primjetila si da nisam vise taj koji ce te pozvati posle ponoci i mrziti svoje cutanje, biti sa druge strane slusalice, slusati te kako spavas, ti si i tu uvijek bila u prednosti jer si ti ta, koja bi uvijek prva zaspala.
Sve je to bilo tako bolesno, a meni tako drago, jer drugog izbora nismo imali..
I primjetila si da sam sve srusio i da je sve zacutalo, nestalo, prestalo i ugasilo se..
Primjetila si i kad sam poceo da te lazem, da postoji neka druga zena u mom zivotu i cinilo ti se da mi ti nisi dovoljna.
Samo ti se cinilo, kunem se.
Primjetila si da sam tu nekako, uz tebe, ali ne reagujem, da ne cinim nista da bih te vratio.
Primjetila si mozda da sam htio da nastavim dalje.
Primjetila si kad sam bio ljut i kada su mi oci bile krvave od plakanja.
Primjetila si da, kada sam ti govorio da sam “okej” da nisam bio.
Primjetila si da mijenjam raspolozenje kada primjetim da se oko tebe motaju neki drugi ljudi..
Primjetila si svaku moju promjenu raspolozenja.
Samo nisi htjela da primjetis da sam uprkos svemu tome zelio da budem tu.
Primjetila si i kada sam bio umoran, tjerala si me da spavam, a ja sam se trudio ostati budan do kasno, samo da bih ti poklonio vise svoje paznje, vise sebe, jer uvijek mi se cinilo da je malo.
Nisi primjetila da sam nervozan kada te nema, da sam sjeban kada si ti sjebana i da sam najvise voljeo da te gledam kada ti to ne vidis
Nisi primjetila da sam te uvijek voljeo onakvu kakva jesi i da mi nije bio problem da volim svaku tvoju manu.
Da volim tvoj povisen ton, tvoje nerviranje, da volim kad se ljutis, ali kada si tu.
Nisi primjetila moje prazne flase na stolu, moje sveske, ne namjestenu posteljnu i sjebani odraz u ogledalu svakog jutra koje je svitalo posle tebe.
Nisi primjetila da mi stvari ne mirisu na zenske parfeme, ves na miris duhana i kafane, alkohola kojeg bih pijan prosuo po sebi.
Nisi primjetila moju prazninu, poruke od drugova koji me tjese da ce proci ali jebi ga, jos uvijek ne prolazi.
Nisi primjetila da idem spustene glave pored stranaca, da nemam volje nikome pozeljeti ni “dobar dan” ni “ laku noc”.
Nisi primjetila ni da u prolazu uvijek pogledam na autobusku stanicu ne bi li ugledao onaj prokleti peron, pa me u glavu udari ono prokleto sjecanje kada sjedim u autobusu, premjestam se s mjesta na mjesto, gledam na sat kad cu krenuti, koliko jos ima vremena do tvog grada, do tebe, da te ugledam.
I nisi primjetila da sam imao strah da ce to biti poslednji put, nisi primjetila koliko sam se plasio da ne ostanem bez tebe, bez tvog glasa, bez tvoje kose, ociju, usana, ruku..
Da, nabrojao sam redom sta najvise volim (kod) tebe.
Nisi primjetila da volim da posmatram tvoje pokrete ruku dok mi nesto objasnjavas, tvoje grimase dok mi nesto pricas, nacin na koji hodas, jacinu tvog smijeha…
Nisi primjetila sam da sam budan u mraku kraj tebe gledao u plafon, mrzio sekunde koje prolaze, da vrijeme samo jednu noc stane na hiljadu noci, pa nek te odnese zauvijek.
Lazem.
Nisam htio nikad nista da te odnese od mene.
Nisi cula moja vristanja.
Nisi na viberu uhvatila da ti pisem, pisem, pisem pa obrisem, jer ne bih vise da sjebavam sve.
Da rusim sruseno, da ponavljam receno, da mijenjam nepromjenjivo.
Nisi primjetila da su mi zelje velike, a da snage imam premalo..
Nisi primjetila da iz ove koze bih rado, ali ne mogu i da bih te ipak u toj istoj kozi poveo na kraj svijeta.
Nisi primjetila da se kajem.
I koliko sam sranje.
I koliko je sve sranje.
Nisi primjetila koliko je u meni jedno veliko “nista”.
Nisi zavirila u moja mastanja i vidjela da sam svaki trenutak planirao sa tobom.. a kazu da nista ne valja planirati.
I u pravu su.
A ja sam po prvi put u zivotu planirao.
A volim te.
Uprkos svima i svemu, ja tebe jos uvijek prokleto volim, ali ja to ne zelim da primjetim.

otac je ostavio majku
dok je jos nosila mene u stomaku
a ona je izgubila zivot
kad sam ja dosao na svijet.
moja nena me nikad voljela nije
brinula se o meni samo zato
sto nisam imao drugog nikog
nikad je nisam vidio da se iskreno smije
samo teski pogledi
jos teze rijeci
a niko nije imao to da sprijeci.
kad sam krenuo u skolu
klinci me nisu voljeli uopste
jednom me sacekali kod stare poste
izvadili noz i prijetili mi dugo
tada sam prvi put vidio 
previse krvi na jednom mjestu
moj otac je sigurno tada
ljubio neku drugu zenu
i mirisao kosu njenu
i njemu na pamet ne pada
da je mogao sve to da sprijeci
ali nije.
ni majka nije tu
da me zagrli snazno i utjehu pruzi
da moje rane lijeci.
od tad niko nije htio sa mnom da se druzi
dosla je i srednja, ili ipak ja dosao u nju
sva raja tu
ali nikog nema
sam sam bio citavog zivota.
upoznao sam djevojku
Lejla se zvala 
i bila je moja
dok nije drugom sebe dala
i na mene bacila milion kletvi
moja romantika nek ide u vraga
ljubav ne ostavlja ni jednog traga
nikom nisam imao nesto da dam
osim osmjeha i savjeta ponekog

uvijek sam bio sam
moje drustvo novo plakalo je stalno
zato sto nema para za cigare
pa kradu novac od stare
ja i da hocu nemam od koga
a i da mogu prije bih joj ukrao
zagrljaj ili dva, stoga
nisu bili svesni da imaju sve 
i da mogu da zagrle citav svijet
sa ruke dvije
ali svoje ruke iskoristavali su
za rezanje i unistavanje
i dokazivanje kako im je zivot los
zato sto ih ne voli osoba koju oni vole
zato sto su upali u sranja srednje skole
zato sto moraju za ocjene da mole
moje ruke nisu imale oziljaka
ali moje srce jedno
sigurno ima vise
oziljaka od svih njih zajedno



Shvatit ces djevojcice moja… Ne stari se uz onog kog’ si najvise voljela i koji te najvise volio… Jednog dana, bice ti jasno da se stari uz onog cije je postovanje tebe kao zene bilo iste jacine kao i ljubav koju je prema tebi osjecao. Onaj koji te postuje ne laze, ne vara i ne ostavlja samu nikad. On je tvoja podrska, tvoje rame za plakanje kad dodju teski dani. Svi lijepi zgodni i mladi padnu u sjenu kad upoznas njega prosjecnog sa posebnim karakterom i postovanjem velikim prema tebi. Postovanje je to koje ide rame uz rame sa “Volim te”. Ne idu nit ljepota nit zgodnoca, nit sve ostale nebitne stvari…jedina prava ljubav je ona u kojoj je postovanje prisutno od prvog do zadnjeg daba…
—  MiKail
I pored svih njenih pravila, koje je postavljala u ljubavi, nesvesno je postajala ono sto niko nije ocekivao, a najmanje ona.
Njeno hladno srce, bivalo je sve vise toplo, a njena verovanja o tome da prava ljubav ne postoji su se gubila sa svakom njegovom porukom upucenom njoj.
Pustala je u svoje srce znakove ljubavi koji su na kraju, ispostavilo se, bili otrovni po njeno tek rastopljeno srce.
Bez reci je stajala i gledala kako se njen svet rusi, ugledavsi na uglu njega sa drugom.
Pred njegovim nogama, pred njim, nejn svet se rusio, pred njim  koji ni jednog trenutka nije hteo da je spasi iz tog rasula.
Drhtala je pred njim, placuci kao malo dete, dok joj se on podrugljivo smejao.
Dugo je trazila izlaz iz tog cudesnog zacaranog kruga, zvanog ljubav, koji je on sve vise stezao, ostavljajuci joj samo malo prostora da dise. Halapljivo je hvatala uzdahe, koji su bili teski i kratki, nisu vise bili leprsavi i puni ljubavi.
A onda se njeno srce pocelo lediti, kao zimi stakla, kad temperatura dostigne dubok minus.
Bivalo je sve vise hladno, cudan smeh na njenom licu, plasio je ljude, a zacaran krug ljubavi je pucao pod naletima odkucaja njenog hladnog srca. I nije se prepustila vise tom bolu, nikad!
Da li sada shvatas, druze?
Zato me nikada vise ne pitaj zasto nisam spremna za ljubav!!!!
—  Blesava-devojka
Nico Nico

——– Tag List (to my blog)——

Guitar: 

▶ Osamuraisan

Piano:
▶ Marasy
▶ ZimuinG
▶ (Kanade)

Producer:
▶ 150P
▶ 40mP
▶ add9
▶ adstlaxy
▶ arieP
▶ Asa
▶ BuzzG
▶ CircusP
▶ DATEKEN
▶ Deco*27
▶ Fullkawa Honpo
▶ GigaP
▶ JesusP
▶ Jin
▶ Honey Works
▶ KagomeP
▶ kairiki bear / かいりきベア
▶ Kanon69
▶ KurousaP
▶ Last Note.
▶ mathru (Kanimiso-P)
▶ MikitoP
▶ Neru (OshireeP)
▶ Papiyon (CyoucyoP)
▶ Rerulili
▶ Ryo
▶ TOKOTOKO (NishizawasanP / 西沢さんP)
▶ Tohma
Siinamota (PowapowaP)
▶ Snow noiseP / スノーノイズP
▶ Scop
▶ Souta
▶ Suzumu
▶ Umetora
▶ UtataP
▶yukkedoluce

Trap/???:
▶ Ikasan
▶ Valshe
▶ Vip Tenchou
▶ Subutsun / すぶつん

Female utaite: 

Keep reading

Ovakve kao ja, tesko je voleti.
Zaljubim se u cvet koji me opije mirisom i vino koje me ocara ukusom. Tesko je takvu osobu voleti.
Samo, znas sta? Ljudi ne znaju da kada jednom zavolim ukus nekog vina ili miris nekog cveta, volim ga do kraja.
Ali jeste, upravu su ljudi, teska sam ja za ljubav, ili su ‘pak teski oni koji je od mene ocekuju?
—  Blesava-devojka