staos*

Baš me bila pogledala onim svojim plavim očima, i tada kao da je cijeli moj svijet bio u njima. Pokušah to sakriti i od sebe, i od drugih… Od drugih sam nekako i uspjevao da sakrijem, ali od sebe nikad. Moja sreća, moja tuga i cijeli moj svijet je stao u ta dva plava oka… stao i ostao!

Nisam pisala vec dva dana jer sam toliko uzbuđena, da ni sama ne znam gdje sam  i šta sam. U srijedu, navečer, išla sam na utakmicu. Upoznala sam bolje jednog radnog kolegu. Tu noc sam toliko bila uzbuđena da sam spavala samo 3,5 sata.
Srce mi je lupalo kao ludo, ali razgovor nam je tekao kao mlijeko. Uvijek smo bili samo na ćao-ćao, a sad je stao između mene i brata. Cijelo vrijeme sam razmišljala šta da ga pitam. A opet, da li ga trebam išta pitati jer, ipak gleda utakmicu. Nisam našla nikakvo adekvatno pitanje, a on je, onda otišao. Ubrzo je završilo prvo poluvrijeme. Brat i ja smo izašli malo prohodati dok ne počne drugo poluvrijeme. Kada smo se vratili, bio je i on. Opet na istom mjestu, stala sam kraj njega, te smo se opet pozdravili. Nakon par minuta, nageo se prema meni i počeli smo konverzaciju koja je trajala, malo više od  pola sata. Nisam mogla dočekati da svane. Da se pohvalim jer mojim prijateljicama se također sviđa, a ja sam, ipak bila s njim na utakmici. Iako, nijedno ne bismo znali koji je rezultat da nam moj brat nije rekao.

Dobro što se i na polovici 20ih još uvijek zaljubljujemo u filmske zvijezde

Jedna od večeri ovog tjedna završila je u sobi moje V. S bezbrojnim dnevnicima, haljinama iz ormara bake s puno ukusa, šljokičastim sakoima, Edie Sedwick sunčanim naočalama i kutijama s uspomenama na vjerojatno svaki izlazak iz rezidencije (stvarno, unutra se nalazi sve, od ulaznica na sve koncerte njezinih najdražih Pipsa do pivske etikete na koju je prvi put kad su se sreli stao onaj Britanac s kojim se prije 5 godina malo ljubila), soba i ona kao da su djelo Wes Andersona, a ne punookusnog karaktera jedne od mojih najbližih prijateljica.

Nakon što smo prošle cijeli dijapazon ključnih novosti iz našeg života u zadnja dva dana, pokoji susret s bivšim i budućim dečkom, neobuzdane ideje oko našeg prvog kratkog filma u nastajanju i zahvalnosti svemiru na prilici da radimo ono što volimo s potencijom da to plaća bar dio računa, opet smo zagrebale u ljubav koju nismo ispuštale iz ruku i ustiju sljedećih šest sati. Dok smo gledale kako Jack White i Alison Mosshart u Dublinu izvode Love Interruption i kao sve zaljubljene tinejđerke, utrkivale se u izmjenjivanju informacija i doživljaja sa svojim novim dečkima s kojima faza prvotnog ljubavnog zanosa ne posustaje, podsjetile smo se da smo jedne od onih koje inzistiraju na ljubavi “do kraja”. U ovom slučaju zajednički pogledi se svode na gledanje YouTube videa, ali nemojmo cjepidlačiti. Ne znam kako su se snalazile mlade odrasle žene u vrijeme Clark Gablea, ali ja u ovom dobu pljuska informacija o svom Tomu znam više nego što sam znala nakon bilo koje šestomjesečne veze u svom životu. Znam da je Vodenjak, da mu je Heat najdraži film, da je išao u školu s princom Williamom, da priča 4 strana jezika, da je UNICEF-ov ambasador, da kao i svaki pravi Otočanin previše govori “Sorry” i “Bless you”, da genijalno oponaša Owena Wilsona i još tisuće sitnica koje je nužno znati o osobi koju si u trenutku euforične zaljubljenosti proglasila ocem svoje buduće djece.

Zašto je dobro da smo, potajno i (navodno) potpuno neprikladno 20ineštogodišnjakinjama, strastveno zaljubljene u James Franca i Toma Hiddlestona? Osim osjećaja istinske euforije kad ih vidimo i čujemo kako se smiju, zato jer nas podsjećaju da za sada možemo pristati i na malo manje od ideje Gospode Savršenih pripisane njima. Ali nikako zauvijek i nikad puno manje. I na kraju nije bitno jesu li u pitanju svjetski glumci A liste, bitno je da nekad negdje, na pragu odraslosti, shvatiš da je u redu imati (svoje) kriterije i očekivati puno. Da, ako svakog dana predano radimo na sebi kako bismo bile što bolja verzija sebe, imamo pravo to tražiti i u ljudima s kojima želimo dijeliti svoj život. Da nije bed željeti frajera s kojim maštanje o šetnji Canessom ili Berlinom dok ti može reći da si najljepša žena na svijetu na francuskom, portugalskom, ruskom i mandarinskom ne djeluje kao baš potpuni sf dostojan osobe pogubljenog razuma.

Nazdravile smo još jednim potencijalno krivim spoznajama višnjevcem iz visokih staklenih čašica gotskog momenta direktno se referirajući na Only Lovers Left Alive čiji poster je visio na zidu iznad nas. Bilo kako bilo, nadajmo se da će ovaj film potrajati što duže.

„Upoznao sam jednom jednog cvjećara,uvijek sam dolazio kod njega kupovao  svježe ruže za moju voljenu.Ona bi me kao i svaki put dočekala sretna na vratima.Dani i godine su prolazili dok sam šetao ulicama divnog parka stari me cvijećar sreo,stao pa me prepoznao pitao me gdje si ti dugo nas nije vidio zajedno.Dugo je ostao zamišljen i gledao me na jednom mi je rekao:  „Gospodine,svi pričaju o vama i kunu se životom da ste bili par najljepši.’’
Niz lice mu suza krenu,samo je još dodao: Žalim što joj nisam veo za svatove ispleo od ruža crvenih,jer znao sam da ste tada njoj prsten kupovali još se niste rastali.Samo sam mu dodao: Uvela je sreća naša s tim cvijećem menije ostala priča, a njoj ljubav s drugim! 

    I.P.

F1/Rosbergu prvi trening,Hamilton stao na stazi

F1/Rosbergu prvi trening,Hamilton stao na stazi

motorsport-bih.com – Druga utrka sezone u Maleziji je na početku 1.slobodnog treninga započela po veoma ugodnim sunčanim vremenskim uvjetima,radi čega je mnogo vozača,uključujući i one koji nisu nastupali u prvoj utrci u Australiji(Alonso,Bottas,Stevens i Merhi),također odradili prvi dio programa za početak.

Nici Rosbergu je pripao prvi trening,on je s vremenom 1:40.124 bio najbrži,a iza sebe je…

View On WordPress

so close no matter how far

Svako naidje na period kad ne zna gde je. Ne mislim kao odrediste na karti, vise kao lutajuca koordinata zivota, koja uvek pobegne cim pomislimo da smo je pronasli. I lutala sam, posmatrajuci druge kako uzivaju u vec pronadjenoj sreci dok sam ja svoju trazila u svakom i svugde. Iako me je mama ucila da ne postoji sreca na ovom svetu koja je ista, jer svako ima svoju i ako se uputis u potragu srece naicices samo na beskonacno puno razocarenja. Nikad nisam verovala da postoji sreca u meni. Ali jesam odustala od trazenja druge. I dok sam se svim silama trudila da probudim bar najmanju iskru, ako ne srece, onda zadovoljstva, svet se tako ubrzano kretao oko mene i sve vise sam se gubila u ovom svemiru koji nazivamo zivot.

Oh, ali odjedom, kao u onim vise bezlicnim romanticnim filmovima, svet je stao. Ugledala sam te u masi od tacno 392 osobe, i zajedno sa tobom sam ugledala mir. Nisam ni znala kako se zoves, a vec sam osecala koliki uticaj imas na mene. U tom trenutku znala sam da je sudbina mnogo vise od 7 slova na belom papiru, i da ljubav na prvi pogled nije otrcana fora koju upotrebljavaju osnovci pokusavajuci da zadive devojcicu sa previse sminke na ocima. Tvoji pokreti, tvoj glas, tvoje oci, o boze, te oci, kao da sam poletela tim previse plavim nebom cim si me pogledao. I svaki milimetar koze je prodrhtao i oci su pozelele da vecno tonu u dubinu tvojih. U tom trenutku sam se takodje setila da tvoje oci nisu prve za kojima toliko zudim, ali su jedine u kojima zelim da plivam. U tom mom lebdenju svaki put kad me pogledas, nikad nisam uspela da primetim da ti se oci onako prelepo osmehnu i svaki put kada pogledas nju, jer sam bila previse zauzeta mastajuci o tome kakvog su ukusa tvoje usne i da li pricas dok spavas. I iako nas sad deli 513 kilometara, ja i dalje neretko mislim o tebi i kao mala devojcica se neutesno nadam da ti ponekad i ja provirim mastu.

Cekaju nas meseci dok se ne budemo opet videli. Nije li ironicno sto se nadam da i tebe ova daljina ubija kao i mene? Nije li smesno sto se plasim da ne zaboravim tvoj glas ili to kako mi deluje da se uvek izgubis u mojim ocima koliko se ja izgubim u tvojim? Nije li krajnje tuzno to sto se toliko nadam da o njoj ne mislis kao o krajnjoj tacki tvoje srece, jer su svi moji putevi sada 513 kilometara dugi

anonymous asked:

come insisti, ti sto per odiare......okay, ho esagerato. non posso odiarti. sei troppo dolce per essere odiata. cosa stao facendo,piccola?

Ahahah uffaa, ascolto musica tu?

Džaferović: SNSD za antidejtonsko djelovanje mora snositi posljedice

REAKCIJE NA BLOKIRANJE DOMA NARODA Džaferović: SNSD za antidejtonsko djelovanje mora snositi posljedice

SNSD blokadom Doma naraoda zaustavljaju rad Parlamenta BIH

Nakon najave SNSD-a da delegati ove stranke i njenih koalicionih partnera neće dolaziti na sjednice državnog Doma naroda, stigle su i prve reakcije.

„Takvoj njihovoj odluci nije prethodila sjednica kluba delegata srpskog naroda čime su oni pokazali da im nije stao do Kluba Srba već da su opredjeljeni da isključivo vode stranačku…

View On WordPress