srecni

Toliko nam je bilo lepo dok smo zajedno, da bi nam cak i najsrecniji pozavideli… Toliko smo srecni i ispunjeni… Iz svakog dodira sevala bi ljubav kao varnica. Iz svakog pogleda bi se videla prejaka strast. Znala sam da necemo biti zauvijek zajedno jer zauvijek ne postoji. Ali kad bi postojalo, potpisala bih da je provedem s njim…
Sjedim danas u kaficu sa pogledom na malo ostrvo u nasem zalivu na kom smo toliko ljeta uzivali, a iza njega se sakriva mjesto na kome mi je srce ostalo. Krece pjesma ‘Oka tvoja dva’ i film pocinje da se vrti.
Ljeto 2009.godine, djeca od 12,13 godina, neki su mozda i stariji bili, pripremali se za ulazak u srednju skolu. Boje zalaska sunca su se prelivale na nebu dok smo okupani i iscrpljeni istim sjedali u plicaku i pricali teme koje su tada bile zanimljive. Odjednom, pristaje jos jedna barka, izlazi covjek koji je tada
mozda imao nekih tridesetak godina, 35 mozda. Ne sjecam se ko je dosao sa njim, ne sjecam se skoro ni kako je taj covjek izgledao, jedino sto znam je da ga nikada prije, a ni kasnije nisam srela. Pocinje da nam prica o tome koliko smo srecni sto smo mladi, imamo cijeli zivot pred nama, i to treba da iskoristimo na najbolji moguci nacin. Gospodin je kapetan nekog prekookeanskog broda, i bio je darezljiv toliko da je dao pozamasnu sumu novca da kupimo sokove i slicno. A onda je na necijem telefonu zasviralo ‘oka tvoja dva suzama ne daju da teku’ a on se prepustio muzici, kao da je zalutao u neku drugu dimenziju, kao da vise nije bio prisutan. I ispricao nam je zasto je umjesto ‘suzama’ pjevao ‘Suzana’, pricao je price o ljubavi i koliko prva ljubav ostaje zauvijek uz nas, i ponovio da uzivamo u mladosti’. Dugo smo svi slusali pazljivo, a onda smo otisli kuci, nikada vise niko od nas nije vidio tog covjeka.
Danas, kada sam cula tu pjesmu po ko zna koji put u zivotu, sjetila sam se toga, i zalutala na trenutak. Nisam bila prisutna, razmisljala sam o tome kako su godine proletjele, i kako je gospodin kapetan za sve bio upravu. Koliko smo samo ostareli, i promijenili se. Koliko smo bola prozivjeli, i voljeli.
Cuvajte mladost, nikada necete biti mladi kao sada.
Mislim da je sve do tebe…Ako si pesimista svet je crn, melanholican, depresivan. Ako si optimista svet je jedno srecno, lepo mesto. Zbog toga pesimisti mrze optimiste-zato sto oni biraju da budu srecni, dok ce pesimisti uvek kukati kako je zivot nesrecan…
—  Haeveninmyeyes