sjecam se

Bila je takva suprotnost sama sebi.
Bila je najhladnija i najsurovija osoba koju znam. Rusila je ljudima snove koristeci samo par rijeci. A u isto vrijeme, niko nije znao da vjeruje u ljude kao ona, i niko nije znao vise i ljepse voljeti od nje..
I znas, njen osmijeh je uvijek bio tu. A opet, ne sjecam se da sam je bas cesto vidjao sretnu.
I bila je tako jednostavna, a opet sva komplikovana.
—  Vaga.

Ljubav
ljubav je smisao zivota
prica mi covjek za sankom
dok cigaru mota

Ljepota njena se ne moze
ni s cim mjerit
rece mi krvavih ociju
i ode rakiju potegnut

Zove se Alma
i sjedila je sama u klupi
ja joj prosu
neki fazon glupi

Reko dze si curo zgodna
ona kaze da me pozna
ti si Mahir osmi dva
vec te dugo gledam ja

Bilo je pola dva, april peti
Mahir se sjeti
odmah smo se zaljubili
i pred svima poljubili

Hodali smo skolom
drzali se za ruku
djelili istu klupu i uzinu
i imali istu druzinu

Istu srednju skolu
s njom sam pjevo u horu
izigravo foru
vozili se na mom motoru

Ja Alma i Tomos
imali smo mali kosmos
svoje drvo uz Savu
stotinu djece u planu

Svoje pjesme svoje price
nasa hrana, nase pice
nase zvijezde i nas grad
sjecam se ko sad

Rekla je Mahire bojim se
pazi da me ne boli
bojo sam se i ja
al’ sam znao da me pravo voli

Ja i Alma goli
i njoj i meni prvi puta
bilo je ljeto i Ficibajr
nase drvo pored puta

Nikad necu zaboravit
taj miris trave
u ocima zvjezde kako sjaje
topli vjetar sa Save

Taj dim cigare
moj izgubljeni pogled
jednog dana bit cu ti zena
a ti moj covjek

Konobar, daj jos jednu
ja izvadi sice
donesi Mahiru pice
da cujem ostatak ove price 

On svoj konjak sastavi
pa pricu meni nastavi
Almini starci
su bili na rastavi

Nije mogla vise trpit
non stop svadje
pa je kod mene zivila radje
dok se sama negdje ne snadje

Medjutim to se oduzilo
na jedno dvije godine
pa smo presli u stan
kod moje bliznje rodbine

Reko hajmo se ozenit
datum svadbe 3. maj
na svadbu cemo pozvat
cijeli nas kraj, tu je bio kraj

Dan prije vjencanja
doslo je do sranja
ona bila je kod matere
tam’ ce docekat svatove

Al’ umjesto svatova ljudi
pale su granate
pobjegla je s materom
kod svoje tetke Fate

Svi znate, bila je panika
spasi zivu glavu
ja sam preplivo Savu
imo srecu pravu

Probo sam je nazvat
medjutim pukle su veze
Alma je mrtva, Alma je mrtva
to su bile rijeci Kreze

Krezo lazes, lazes Krezo
jebat cu ti sve
ne lazem Mahire matere mi
evo pitaj Alije

Alija reci nesto
ljudi nemojte me sad zajebavat
vidio sam kako je pala
kad je posla pretrcavat

I mrtva je sto posto
jer ja sam zadnji osto
poginuli su jos dvojica
sto sam ih po nju poslo

Bez zraka sam osto
sedam dana nisam mogo jest
ceko sam svaki dan
da neko kaze neku vijest

Al’ nista ni vijesti
ni zivota u meni
samo alkohol u mojoj veni
i sjecanje o jednoj zeni

Otiso sam u Njemacku
i poceo tam’ radit
reko lakse cu je zaboravit
i malo cu se oporavit

Dan za danom, 12 sati dnevno
radio sam vrijedno
poso i rad samo
da zaboravim na rat

Godine su prolazile
i naniza ih se vec 6
zavrsen je rat
u Bosni je to vec stara vijest

Sta cu dole, nemam nista
tu sam sebi zivot stvorio
ma hajmo dole na par dana
moj frend me nagovorio

Doso sam dole
i bilo je sve u najboljem redu
dok nisam sreo, koga
pa Alminog rodjaka Vedu

Dze si Mahire, dze si Vedo
evo kaze bas sam sada kod Alme kreno
zar si seno Vedo sta me zezas
pa Alma je ziva sta ti to ne znas

Noge mi se odrezase
i sve slike nase dosle mi na oci
vodi me Vedo
moram do nje doci

E pa nece moci, reko molim, on mi
kaze, pa Alma se udala za kebu
s njime ceka bebu i to drugu
prosle godine mu je rodila curu

Dade mi broj telefona
odma sam je bio nazvo
reko halo Alma izvini
jebiga nisam ni ja znao

Tako poce razgovor
2 sata smo plakali
jedno drugom se jadali
dok smo zajedno razgovarali

Izvini Mahire
takva je sudbina bila
ako ti ista znaci
kcer mi se sad zove Mahira

Nisam znala dze si nisi mi se javljo
udala sam se za kebu
i sad ga volim ono pravo plaho
hajde zdravo, zdravo, vidimo se sutra

Evo sad sam tu
konobar daj nam sad
jos jednu ljutu

Pa reko sta ces sad
hoces se ic nac s njom sutra
sjedi Edo pit’ cemo do jutra
kapnu mu suza ljuta

Dize se on, kaze, izvinite ljudi
odoh sad pisat
zacu se pucanj
i sva raja poce vristat

Izletio sam odma da vidim sta je to
mercedes, krvavi pistolj
i Mahir se je ubio

—  Mahir i Alma. via ( @gospodinclub )

Javila mi se prijatelju da mi cestita rodendan. Budalica nezna da ja ne slavim rodendane i to sto bez nje starim. Nezna da ja ne zivim otkad nje nema. Bila je prava, ali prokleta sudbina nas je rastavila. Bila je najljepsa, zapravo bila je jedina za mene. Sjecam se da sam sa njom bio najsretnij, i ona je samnom. Dani bez nje nemaju smisla, moj zivot nema smisla. Valjda je takva ljubav. Ali prijatelju gdje je moj sretni kraj? Moj i njen.

Novi_neko

Dobro se sjecam da sam jednom cekao bus sam. Ali bukvalno sam. Na stanici nije bilo nikoga i ulicom nije niko prolazio. Jedino oko mene sto je bilo je bio prvi snijeg te godine. Bilo je jezivo jer nisam navikao da na tom mjestu ikad bude mirno. Jedino sto je nekako davalo zivot cijeloj toj slici bili su semafori. Do tada nisam znao koliko je tuzno biti semafor kada nema ni auta ni pjesaka. Onako mijenjaju boju bez ikakvog razloga ali u tacno odredjenom redu i to istom onom redu po kome su programirani prije puno godina. Nekako mi to sad sve lici na ljude. Cijeli svoj zivot provodimo kao taj semafor, ponavljamo svaki dan ponovo i ponovo. Nekad bude zanimljivo, kada je guzva i tada imamo osjecaj da smo mi ustvari bitni. Ali ustvari smo cijeli zivot tri svjetla koja se ponavljaju ponovo i ponovo i ponovo… Dajemo signale ali niko nikad nije izasao iz tog zacaranog kruga.
Tuzni su semafori nocu. Tuzni su i ljudi

Vidim te kako stojis na drugoj strani stanice. Buljis po obicaju u svoj telefon, cini mi se da sad pocne rat ne bi ga primjetio. A kako da ti covjek zamjeri na tome? Tebi takvom. Mili moj,nisi se promijenio. I dalje se onako djetinjasto smijes. Budalice,najljepse se smijes. I dalje imas one svoje plave hlace i bijele starke. Isti si. Mada skroz drugaciji. Zivot nas je promijenio,krenuli smo drugim putevima. Kao i sada: stojimo na razlicitim stranama stanica. Ti sjedas u bus za jedan smijer a ja u drugi bus za drugi smijer. Sjecas li se da smo nekad sjedali zajedno u isti bus za isti smijer? Sjecas li se kad je bus krenuo pa si mi rekao: Evo krecemo. Isto kao da samo isli na daleki neku put,daleko od ovog svijeta i ovih ljubomornih ljudi. Nasmijala sam ti se. Isli smo do one rijeke,sjecas se? Koliko sam bila sretna tu noc. Svega ostalog se ne sjecam. Ne znam sta se desilo,gdje sam te izgubila. Gdje si me izgubio..
—  Instagram: napuknuta_dusa

Sjecam se druze kako je sve u meni puklo kada sam joj morao rec zbogom, nisam tjeo ali morao sam. Kada je ona otisla ja sam umro. Bolilo je pustit je, nisam je ja dao, uzeli su mi je. Nisam bio spreman da je pustim, valjda na to nikada necu bit spreman. Puklo je u meni nesto onaj dan kada su mi je uzeli. Nesto najteze je bilo pustit ju, nikada poslije nisam zavolio. Ona je bila moj san i zivot a prokleti ljudi su mi uzeli i to….

Novi_neko

24.07.2014. Danas bi nam trebaalo biti 7 mjeseci,214 dana kako smo zajedno.Ali nismo.Svega je bilo medju nama,i lijepog i loseg.Sjecam se svaakog trenutka provedenog zajedno,sjecam se svakog zagrljaja,poljubca,svadje.Svakog odgledanog filma zajedno,svake odslusane pjesme.Svake noci koje smo proveli na naasoj klupi.Kad smo plakali i ja i ti na nasoj klupi hahah.Tu noc nas je oboje tresla groznica.Sjecam se i kad si me upoznao sa svojom mamom hahah.Svaka tvoja rijec podrske,utjehe,kompliment upucena meni,fali.A ono ‘zauvijek’ pogotovo fali.Sjecam se,dosla sam kod tebe da gledamo film a bili smo oboje umorni i kad smo zaspali jedno pored drugog.Tad si me tako jako zagrlio i nisi se pomjerao.Probudili smo se i ti si rekao:“Ja bih ovako citav zivot mogao.” Kad sam imala one dane ti si me jedini razumio i molio me da ti pricam o tom.Pa kad sam ti ispricala,ti si mi rekao:“Svaka vam cast pa to mozete izdrzat.” Sjecam se i svake nase svadje nakon koje bi doslo jedno:“Volim te” ili zagrljaj koji bi trajao onoliko koliko smo bili u svadji.Kad smo se svadjali zbog imena nase djece hahahah.Onda ona kasna i rana dopisivanja.Onda kad dodjem kuci odmah me ceka poruka.Nikad nam nije bilo dosta price.Kad smo igrali one nase igrice:“Piano tiles”,“Logo quiz”,“Temple run” i joos njih.Ko izgubi mora poljubit ovog drugog.Svaki poljubac je bio sve ljepsi i ljepsi.Kad smo dosli kuci s Panonskog i kad smo se dogovorili izac za pola sata,a ja se moorala okupat pa kad si me cekao.Tad si mi se nabrojao uff hahahah a bio si sladak kad si to govorio.Kad sam obukla suknju i kad si mi rekao:“Halo,jel’ tebi momak dozvolio da to obuces ?”.Pa kad si me jedne noci nazvao jer ti je bilo dosadno kao i meni,pa smo izasli hahahah.Bili smo u Konzumu i ti si morao kupiti tastaturu hahahahah kad se sjetim toga :o .Kad smo bili na onoj garazi i gledali zvijezde i kad si rekao:“One dvije ce biti nase zvijezde,ako ikad prekinemo,one ce ostat zajedno.” I eto,one su ostale zajedno a mi ? Mi smo postali stranci,sa najljepsim uspomenama.Znam da ces ovo procitat,jer mi provjeravas tumblr stalno.Znaj da te volim najvisee :) ♡

Jednom su mi rekli da pisem o nekoj sretnoj djevojci. Znam da je bila sretna samnom, i ja sam bio sretan…vjerovali smo u tu neku ljubav, sada neznam da li je ta ljubav zapravo postojala ili sam je ja izmislio. Slomio nas zivot, odveo na razlicite strane svijeta. Samo tada sa njom, bio sam najsretnij, ona je bila moje sve, i ostala je to. Sada neznam da li je sretna, nismo se culi, dugo. Previse je vremena proslo. Kazu da ima drugog, da ga voli i da je sretna. Vrijedila je kao sto ljubavi, bila mi je ono sto nikada nikome nece bit ali opet na kraju ubila me. I proslo je godina od tada, jos uvijek se sjecam nje. Jos uvijek sve boli, ubija ali nekako zivim dalje. Samoca mi i dalje pravi drustvo, nekada se napijem. Kada cujem staru dobru pjesmu, narucim novo pice. I popijem, kako bi prezivio. Prijatelju kako zaboravit onu najgoru koja me najvise promjenila?

Novi_neko

Kada bi vas pitali koje je mjesto najvise vidjelo iskrenih ljubavi? Koji bi vasi odgovori bili? Neki od vas bi rekli park, i klupice u parku, drugi bi rekli Crkva. A ja cu vam reci aerodrom. Zasto?
To mjesto je vidjelo najvise iskrenih ljubavi, rastanaka. Sjecam se kako su mi koljena klecala kao u malog djeteta kada sam morao otic. Ona me poljubila, zaagrlila i zaplakala. Prijatelju tada sam sebi rekao nju ces cuvat, jer do'vraga ta cura te stvarno voli. I ja sam tada bio na jednom kraju svijeta a ona na drugom. I sada poslije 6 godina, zivimo skupa i razmisljamo o nasoj buducnosti.

Novi_neko