razumijes

- Cijeli dan sam mislila na njega i jedva čekala da ga ponovo vidim. On je jedini koji stvarno razumije moje osjećaje i brige, koji me uvijek utješi i oraspoloži.
- To mora da je neki divan momak. Kako se zove?
- Tumblr.
—  Dino Ahmetović
Ona je jedna sasvim obična žena ,a upravo je to čini neobičnom na ovom svijetu u kojem sve jure za materijalnim bogatstvom. Ona je bogata emotivno i duhovno. Odavno više nije dijete ,ali i dalje svijet posmatra očima djeteta. Vjerovatno i taj svijet nju vidi isto tako kao jedno veliko dijete. Umije da se ponaša djetinjasto ,umije i da bude ozbiljna kada život to od nje zahtijeva. Umije često i da ne umije život da razumije. Da li je naivna? Vjerovatno jeste. Naivnost je osobina dobrih ljudi. Ljudi koji imaju dušu, a njihova duša je kao nebo veliko a kao sunce čista. Ona je neko ko je i kad je kilometrima daleko ,samo na korak od srca. Ma ona je čičak koji vam se zakači za dušu. Zakači se i drži svojom dobrotom i nikako vas ne pušta.

Pun mi je kurac svega. Pun mi je kurac ljudi, svađa s najdražim osobama ikad, pun mi je kurac škole i profesora, pun mi je kurac obaveza i pun mi je kurac smijanja kad bi najradije samo plakala. Jebiga, nitko za ispriku ne prihvaca ‘Bila sam pretuzna i iscrpljena da bi dosla u skolu taj dan’. Nitko ne razumije kad kazes ‘Danas nemam volje za ljude, želim biti doma sama u svom krevetu.’ Svi to shvate osobno, misle da je to isprika samo da ne moramo provoditi vrijeme s njima. Jebeš to više. Prevelik nered je u mojoj glavi i ne želim stvarati još veći. Previše toga me muči. Svaki put kad imam problema, to se odrazi na moje ponašanje. Postanem čudna i ne znam što radim, ne razmišljam o svojim postupcima već sve radim u trenutku i kasnije zažalim. Možda da imam nekog kome mogu sve reći bez onog grča u želucu, koji mi govori da će me netko osuditi, možda bi tad bilo lakše. Kad si sam u svemu to je najgore. Reći će ti puno njih da je uz tebe, ali uzalud ti i 100 ljudi ako ti sam sebe spriječavaš da nešto kažeš. Ne zna nitko da ti noću ne spavaš i da danju ne jedeš, ne zna nitko koliko sebi želiš loše, ne zna nitko da razmišljaš kako bi bilo lijepo nestati dok si okružen s 20 ljudi. Bilo bi lijepo kad bi mogao dopustiti nekome da ti pročita misli samo na par sekundi da shvati što se događa jer priznati da si loše i da trebaš nekoga uz sebe je najteži dio svega.

Velike svjetske sile su svoja oružja lomila na leđima malih slavenskih naroda, a mi opet nikoga ne mrzimo kao što se mrzimo između sebe. A niko nas ne razumije kao što razumijemo jedni drugi.