prolaznici

Naučila sam te voljeti iz daljine.
Onako, preplavi te čudan osjećaj sigurnosti, kao da je netko upravo molio za tebe..
A ja, kilometrima dalje, poskočim sa kreveta kao da bi me drugačije otkrili, pa se opravdam praznoj sobi “Nisam ja.”
Doma ti u prašini stoji ta ploča o kojoj si uvijek govorio, a onda za rođendan na adresu stigne i stari gramofon.
Ja se prenem na cesti, kao da bi prolaznici mogli znati, pa se opravdam zadnjim ljetnim zalascima “Nisam ja.”
Pronađeš u džepu kaputa davno sakrivenu poruku i brzo je vratiš natrag, da nove oči pored tebe ne pročitaju. Znaš da nije ona.
A ja nešto dalje prvim pahuljama snijega nevino slažem “Nisam ja.”
U potrazi za starom, najdražom majicom, u ormaru pronađeš neke moje - ali ne i ono što si tražio. “Jesi mi ti uzela majicu?” Pitaš neko novo lice. Kilometrima dalje, ja je skrivam pod jastukom, kao da bi mrak mogao postati tvoj saveznik u otkrivanju te tajne, onda šapnem gotovo izgubljenim mirisima “Nisam ja.”
Probudiš se jedno nedjeljno jutro uz miris proljeća i palačinki na stolu, pa ti se nekako učini poznato i drago.
Osjetiš kao da si voljen.
Tek nešto dalje, dok i na mom stolu čekaju palačinke, ja pustim nedjeljno jutro da mi proviri kroz prozor.
Sjednem, udahnem ljubav punim plućima i dozvolim srcu da te voli iz daljine.
“Ja sam.”

Tonem. Propadam u ništavilo. Crna će me uskoro usisati i postati cu tek nezamjetni dio nje. Nikada više moja životna energija neće strujiti ovim kozmosom. Ugasit će me pomoću prekidača. U milisekundi bit ću sravljen. Postati ću dio kaosa. Ništavilo koje ne poznaje vlastiti početak. Postati ću prošlost. Nitko me više neće zaživiti u svojim pjesmama. Neće me se sjećati. Zaborav i vrijeme ovoga puta učiniti će svoje. Jedino ti mila sjećat ćeš se mojih riječi. Sjetit će se priča kojih sam ti napisao i pisama koje bih ti slao dok sam bio na bojištu.  Sjetit ćeš se i rastanka na kolodvoru poračenih tvojim jecajima i tugom u mojim očima. Sjetit ćeš se mene. Moje lice odavno ti je nepoznato. Polako blijedim u tvojim sjećanjima. Nejasan lik muškarca jedina je uspomena na mene. Ti mila, nikada nećeš biti izbrisana iz mojih sjećanja. Štogod oni učinili, na kojigod nas način odvojili pronaći ćemo put jedino ka drugom. Bez obzira na to što smo rođeni da umremo opet ćemo zaživiti. U drugom obliku i drugom vremenu. Tada ću te mila primiti za ruku i nikada te neću pustiti.