prije

Kad nađete osobu s kojom možete pričati do besvijesti, ljubiti se bez prestanka, o kojoj mislite prije spavanja i zabrinete se kad vam se ne javlja, koju i tokom svađe volite najviše i svađu završite zagrljajem, pred kojom možete imati opušten trbuh i raščupanu kosu, koja vas privlači i kad radi najgluplju stvar na svijetu i pred kojom možete biti 100 % vi, ne puštajte ju zbog ponosa ili tvrdoglavosti.
Nije do tebe, do mene je

Opsovat ćeš me kad kažem 

Nije do tebe, do mene je

Ali jebiga.

Ne mogu sjediti u kafiću i pričati o tome šta volim i šta me zanima

Ne mogu u kino, ne mogu siliti osmijehe

Ne mogu jer sam sve to radio tri stotine puta u tri stotine prošlih veza

Sve su bile isto kao ti

Sve su bile normalne, jednostavne, obične… sve su bile mrtve.

Nije do tebe, do mene je.

Ubij me pogledom ako želiš ali to je istina

Ježim se od jednostavnosti

Muka mi je od „šta ima novo“ razgovora

Jebe mi se za svakodnevnicu i odnose tvojih i mojih kolega s posla

Sve te prazne razgovore sam već vodio

Toliko puta da mi se čini da ću povratiti ako budem morao još jednom.

Neću da idem na prvu kafu na kojoj ćemo se upoznati

Na drugu gdje nam je odjednom ugodno pričati o svemu

I na trećoj kad je vrijeme za prvi poljubac

Neću pravila, neću „šta si studirao, čime se baviš“

Neću da pričamo o tome ko se s kim druži pa da nađemo tog jednog zajedničkog prijatelja i govorimo kako je super lik iako ne znamo ništa o njemu

Neću da ti prepričavam događaje s mojim društvom

Ne zanimaju me loši uleti momaka koje si odbijala

Niti me briga zašto te tvoja drugarica čudno gleda svaki put kad spomeneš seks.

Okej, misliš da nisam normalan i to je pošteno

Vjerovatno i nisam, zato ćeš na kraju večeri shvatiti

Nije do tebe, do mene je.

Ja želim čudnu, želim ludu i komplikovanu

Hoću da se svađamo o evoluciji i smislu postojanja svijeta u dva ujutro

Trebam strast, energiju, bijes, iskrenost

Da me ne gledaš kao da sam pao s Jupitera kad opsujem ili dovedem u pitanje postojanje vremena

Hoću otvoren um, hoću kreativan razgovor i pažnju

Nije do tebe, do mene je.

Ja sam već vidio početak, sredinu i kraj našeg odnosa

Ja već znam kad i zašto ćeš početi da me mrziš

Znam zašto ćeš da odeš

Da me pošalješ u tri lijepe materine i kažeš da te nisam vrijedan

Znam kako ćeš da me zaboraviš i nađeš nekog jednostavnog

Jer nije bilo do tebe, iako mi nisi vjerovala

Znam da ćeš zaboraviti prije nego mjesec napravi puni krug

A ja neću jer ja sam lud

Jer volim da patim i samo to umijem

Pa ću da posadim sjeme paranoje i do detalja tražim svoje greške u svakoj razmijenjenoj rečenici

Iz nekog suludog razloga ćeš da mi nedostaješ iako sam sretan što više nisam tvoj

Smetat će mi što si tuđa jednom kad odeš jer sam se dao

Jer sam postao jednostavan i običan iako mi je muka od jednostavnih i običnih

I oboje ćemo biti u pravu

Oboje ćemo s razlogom biti ljuti

Ali kako god okreneš, kako god podijeliš karte

Na kraju partije, ti si ta koja će mene preboljeti i zaboraviti

Ja sam taj koji neće

Zašto?

Zato što sam pička, zato što se bojim da nikad neću naći onu koja priča o rasporedu galaksija u dva ujutro

Zato što mi se jebe za stvari i predmete, zato što mi nije bitno šta mi daješ i koliko, zato što živim za osjećaj

Zato što sam sretan kad si nasmijana, zato što nisam s tobom jer očekujem nešto od tebe

Zato što i dalje kao idiot vjerujem da nije ključ ljubavi voljeti sebe

To je bar lako

Čak i oni koji seru kako se ne vole dovoljno to znaju

Zajebano je voljeti drugog samo radi njega

Ne radi onog što čini za tebe.

Budala sam, i to najgora moguća verzija: budala koja je na to ponosna.

Nije do tebe, do mene je.

Ne mogu ljude sa planom iza razgovora

Ne mogu postavljati dvosmislena pitanja sa ciljem da saznam nešto što ne smijem da pitam

Nisam kukavica, udaram u srce od prvog minuta

Ne tretiram te kao nešto što posjedujem

Ne brojim ti mane i kvalitete

Ne zanima me tvoja prošlost ni pređeni kilometri

Hoću da znam šta te drži budnom u noćima kad bi morala spavati

Hoću stvarne osjećaje, hoću priču iza suze i osmijeha

Zajebi običnost, otvori se

Nije do tebe, do mene je.

Hoću sve i hoću sve odmah

A ovo nije vrijeme pjesnika i umiranja za principe

Ovo je svijet običnih

Ovo je svijet gužve u saobraćaju i svijet kreditnih kartica

Ovo su godine koje se kupuju i prodaju u redovima za čekanje

Ovdje niko ne želi spavati na travi niti kisnuti jer šta će drugi misliti

Ovo je svijet novca i ega

Svi tako silno želite biti sretni u očima drugih ljudi a svi ste jebeno tužni

Maske koje nosite su od stakla

Vidim koliko ste prazni, vidim kako vaš ego živi samo za veličanje

Ne zato što to želite već zato što su vam rekli da tako treba

Zato što je toliko prokleto bitno imati dobre korice

Pa makar stranice unutra

Bile prazne.

Nije do tebe, do mene je.

Ne bih da prodajem samoću za par grama utjehe

Niti ću više ikad pristati biti

Jedan od njih.

Nije do tebe, do mene je

Valjda nisam dovoljno moderan da razumijem ovaj svijet

Jebeš ga

Ni on mene nikad neće.

Ne, ne, nemoj bježati. - u glavi mi je grmilo, ali nisam je ni na što želio nagovarati.
Ne nju.
Toliko njih je prije nje spavalo sa mnom.
Nju sam zamišljao da se uz mene budi.
Prstima je istraživala moje podlaktice, kao da traži nešto što bi mogla prepoznati kao svoje.
Meni nije trebalo dugo.
Prepoznao sam linije na njenom dlanu, kao da je replika moga dlana.
Uplašeno je uzmakla korak.
“Strašno je ovdje.” - pogledala je sa mosta prema rijeci.
Prepoznao sam ljubičastu nijansu na njenim usnama. Izgleda li strah tako?

Ostani - mislio sam.
Nemam te, a moja si kao da sam te stotinu života već ljubio ovdje. (…)

Haj shvatite

Postoje djevojke koje možeš grliti dva dana i njima neće dosaditi, i postoje one koje nisu za zagrljaje uopšte.
Postoje djevojke koje vole duge noćne šetnje, i postoje one koje bi radije da igrate igirca kući ili odgledate utakmicu.
Postoje djevojke koje su ozbiljne s ozbiljnom pričom, i one sarkastične budale, sa kojima nikad ne znate kada su ozbiljne.
Postoje one koje su naivne, i one koje ne vjeruju baš nikome.
Postoje one koje se previše trude, i one koje te množe s nulom i uz koje se često zapitaš za vlastito bivstvovanje.
Postoje one koje su romantične i one koje jebiga, nisu.
Postoje one koje se rasplaču i na neke sitnice, i one koje nikada ne plaču.
Postoje one koje će te mirno saslušati, i one koje će ti se nagovoriti i prije nego završiš rečenicu.
Postoje i one koje će te jednostavno udariti.
I postoje muškarci koji vole jedne ili druge. Ili neke treće. Ali to samo dokazuje da ni oni nisu isti. Jedan će poštovati stabilnost jedne, dok će drugog oboriti s nogu vječiti nemir druge djevojke. I to je to.

Prije

U vrijeme kada je Sarajevo

Imalo dušu

Kada su ulicama hodali

Penzioneri

U dugim kaputima

Sa šeširom na glavi

I vrećicom u kojoj su

Rajčice

Vino,

Polovna knjiga ili

Novine

Par sastojaka za večeru i

Neka sitnica

Ruža ili bajadera

Za posebnu ženu..

U vrijeme kada su mladići

Furali teksas jakne i

Starke,

Kačili se za tramvaje

Uz gitare u parku svirali

Štulića ili

Bebeka i

Sa neurednim frizurama i

Rukama u šupljim

Džepovima

Osvajali djevojke poput

Najvećih šmekera..

U vrijeme kada ljudi nisu

Bili kukavice

Kada je falilo svega

A opet se 

Imalo sve

U vrijeme kada si morao

Biti pametan i

Originalan

Da budeš faca

Među curicama

Svaku si morao osvajati

Mjesecima

Smišljati fore,

Nasmijati je i

Krišom

Ostavljati poruke pod prozorom ili

Pjevati blesave stvari

Plavog Orkestra 

Dok te

Drugovi zajebavaju a

Tebi

Nije sramota

Izigravati klovna za

Njen osmijeh.

U vrijeme kada su ljudi

Bili slobodni

Daleko od skupog života

Interneta

Opsjednutosti novcem ili

Pažnjom

Potpunih stranaca

U vrijeme kada je poljubac

Značio nešto

Kada su dame

Čuvale pristojnost a

Muškarci 

Manire.

 U vrijeme kada je riječ

Vrijedila više

Kada su prijateljstva trajala

Čitav život a

Ljubavi

I duže

od toga.

U tom vremenu se

Trebalo roditi.

Muškarac muškarcu


Prije par dana su mi rekli da sad ti režiraš njene osmijehe

Pa sam počeo da te mrzim.

Izvini zbog toga, vjerovatno si dobar čovjek i u nekim drugim okolnostima bi možda bili prijatelji.

Ali trebaš znati da u meni imaš neprijatelja u kojem ključa bijes i želja da te zadavi golim rukama svaki put kad te pogleda onako kako je mene gledala.

Ako me sretneš na ulicama mog grada, okreni se i nestani u mrak

Tako je najbolje za obojicu.

Znam, vjerovatno zvučim kao poremećeni psihopata koji će vas pratiti u noći i skrivati se pod prozorom dok večerate i nije me briga

Moraš znati da imaš nešto moje i da će trebati vremena da prihvatim činjenicu da to mjesto sada pripada tebi.

Jebiga, ljubav ne zna biti umjerena ili racionalna. Ona je poput arterije koja krvari farbajući zidove u crveno i ma koliko stisnuo, ne prestaje dok svaka kap ne iscuri

Valjda zato treba vremena.

Ljubav je košulja sa pomiješanim dugmadima, ljubav je otkopčan šlic kojeg svi vide osim tebe. Ljubav je smotana djevojčica koja upadne u lokvu i sjedeći u njoj mokra, jeca u suzama. Ne očekuj da budem razuman.

Ostaje da te zamolim par stvari, muškarac muškarcu.

Čuvaj je, ona samo izgleda čvrsto i opasno. Duboko unutra je mala djevojčica željna zagrljaja, sentiš pjesama i crvenih ruža

Voli šetati uz muziku

Često smo hodali gradom dijeleći slušalice, njoj lijeva meni desna, i provodili sate pjevajući neke tekstove za koje sam se tada mogao zakleti da ih ne znam.

I to je bitno, uvijek hodaj s njene lijeve strane

Iz nekog razloga vjeruje da je lijeva strana njenog lica ljepša od desne

Vidio si već, na desnom obrazu ima ben kojeg obično skriva kosom ali znam šta pričam – desni obraz je njeno omiljeno mjesto za poljubac. Zapamti to.

Moraš uvijek dobro mirisati, ona će voljeti da ti spusti glavu na rame dok gledate film, pa gurne nos duboko u vrat i tu zaspi

Tih trenutaka odaje svoju ranjivost i postane ti jasno kako je lice nezavisne djevojke samo poslovna uniforma koju skida jednom kada ostanete sami.

Čuvaj je, ako samo čujem da je pustila suzu radi tebe

Moli se svim Bogovima za koje znaš da te ne nađem. Nemoj biti dijete.

Njoj treba muškarac, vjerovatno je umorna od budale kojem je jedina svetinja u ovom životu sveska ispisana riječima

Treba joj više pažnje a manje riječi.

Nemoj joj kupovati knjige, to će je podsjetiti na mene i onda si najeb'o

Kupi joj ružu u nedeljno jutro i odnesi kafu za ponijeti na vrata

Nemojte ići na koncert Olivera. Jebiga, i to sam ti upropastio.

I uvijek, UVIJEK poklanjaj tone čokolade.

Vjeruj mi, postoje žene koje vole čokoladu i postoji ona, prvi registrovani ovisnik o tom čudu.

Nemoj gledati druge djevojke, to se valjda podrazumijeva

Nemoj da je lažeš. Ustvari možeš ali samo ako spremaš neko dobro iznenađenje

Pričaj joj o poslu, ona želi znati svaki detalj jer blesa toliko voli da joj nikad ne padne na pamet da priča o svojim problemima…

Često će te nazvati iza ponoći i htjeti da priča s tobom

Nemoj biti debil pa reći da si pospan, pričaj joj prvu stvar koja ti padne na pamet jer nije bitno o čemu pričaš. Ima noći kada se probudi usamljena i samo treba da čuje glas koji će je kao svjetionik u oluji dovesti do obale

Nemoj pitati šta nije uredu kad šuti, neće ti reći

Njene šutnje se šute s njom..

Osjećam da sam zaboravio neke stvari ali da me ubiješ ne znam koje su

Eh da, još nešto.

Ako je kojim slučajem izgubiš, potraži me

Ja sam vjerovatno jedini čovjek koji te može naučiti kako to da preživiš

I onda, jednog dana, opametiš se. Ljude slušaš, ali ne obraćaš pažnju. Klimaš glavom, mada radiš po svom. Sebe daješ, ali nikada kao prije.
Nije se udala, udali su je. Nekoliko dana prije moga dolaska. Da sam manje spavao, da sam i noću putovao, da je bilo manje umora, da su bile manje ravnice i niža brda koja je trebalo pregaziti, došao bih na vrijeme, ona se ne bi udala za Emina, a ja možda ne bih otišao iz sela. I ničeg ne bi bilo od ovog što me boli, ni Harunove smrti, ni ove noći posljednje. A možda bi i bilo, jer neka noć mora biti posljednja, i nešto mora biti što boli, uvijek.
—  Meša Selimović (Derviš i smrt)
Danas se možda probudiš, ali ne legneš u postelju.
Danas možda otvoriš oči, a zatvoriš ih prebrzo.
Možda se budeš vozio negdje, a nikad ne stigneš.
Možda kreneš da ispraviš stvari, jer si bio grub, jer si povrijedio nekoga, a ne stigneš.
Možda otvoriš vrata sa željom da počneš ispočetka, pa te smrt pretekne prije nego što uspiješ da išta poduzmeš?
Zašto?
Zato što je nepredvidivo.
Kao što dan ima svoj kraj, kao što proljeće ima svoj kraj, i ti imaš svoj. Jer je svaki početak nečiji kraj, i svaki kraj nečiji početak.
Ko ti garantuje da to nije danas?
Umirali su i mlađi i stariji.
Zašto ti ovo govorim?
Upravo sada, u ovom trenutku, ispravi stvari koje možeš. Reci što osjećaš.
Uradi što voliš.
Ne čekaj “pravo vrijeme”. Svako vrijeme je pravo.
Iskoristi priliku, da ne bude prekasno.
Plašiš se?
Čega?
Što ćeš ojačati sebe, očeličiti svoju hrabrost i upotpuniti vjeru u sebe?
Ti si hrabar.
Ti si heroj.
Ti si borac.
Samo se dokaži.
Ne drugima, sebi.
Sebi trebaš.
Sebi si najpotrebniji.
Voli sebe.
Pa će sve doći na svoje.
Gdje si bila danas?

Danas sam te tražio prije nego je pala kiša

Šetao sam na mjestima na kojima bih te mogao sresti

Popio sam kafu u kafiću koji bi ti se mogao svidjeti

I gledao sve te djevojke koje su dolazile

Pile svoja pića, gledale u telefone

Pričale sa momcima ili sa drugaricama

Nisam te vidio ni u jednoj od njih

Gdje si bila danas?

Kad je pala kiša išao sam pored rijeke

Nisam imao kišobran pa sam pobjegao do prvog haustora

Stajao tu, zapalio cigaretu i gledao

Kako prolaze auta, kako prolaze ljudi i odnose petak

U prošlost, na gomilu dana u kojima te

Nisam imao.

Gdje si bila danas?

Da li sam to bio pred tvojom zgradom ili pak živiš na drugom kraju grada?

Kiša je prestala i ja sam krenuo gradom

Bio sam na svim mjestima za koja mislim da bi ih mogla voljeti

Nisi bila tu.

Počinješ mi nedostajati, gdje si bila danas?

Mislio sam da ću te sresti na stanici

Ili možda u tramvaju, pokušat ćeš dohvatiti rukohvat ali

Možda si preniska pa se moraš uhvatiti za mene

I izvinuti mi se uz osmijeh

Pa se u svakoj krivini, na svako ljuljanje tramvaja

Primaći bliže.

Gdje si bila danas, tražio sam te na mostovima?

Vjerovatno voliš gledati kako rijeka teče

I razmišljati kako su patke čudna stvorenja

Volio bih te zagrliti uz ogradu, nasloniti uho uz tvoje i

Probati čuti kako razmišljaš.

Bio sam na onom mostu gdje kače čaršave sa grafitima i porukama

Svojim ljubavima

Uvijek sam mislio da je to grozan način da se pokaže nekom da ti je stalo ali

Danas sam poželio okačiti veliku poruku sa ograde

Gdje si bila danas, možda bi je vidjela

Napisao bih

„Još te tražim, gdje te skriva Sarajevo?“

Napisao bih

„Hej, kad ćemo početi živjeti?“

Gdje si bila danas?

Sigurno misliš da postoje bolji načini da se nekom pokaže ljubav ali

Ponestaje mi ideja

Mislio sam bit ćeš na svirci u Anderu

Mislio sam skakat ćeš pored mene ili ćeš me slučajno posuti pićem

Brisati mi košulju maramicama dugo nakon što si očistila mrlju

Ili bar me gledati s druge strane

Gdje si bila danas, tražio sam te

Gdje si sve ove godine?

Tražio sam te u susjednim državama

Na morskim plažama i planinskim vrhovima

Tražio sam te i tamo gdje nikada nisi ni pomislila da odeš

Gdje si bila danas?

Pisao sam ti pjesmu, čitao sam ti je za onim istim stolom

Gdje uvijek završim dan

Uz cigaretu i piće šaptao sam sebi samom

Neke čudne molitve

Gdje si bila danas?
Jesu li ti rekli da te tražim?

Naiđem na tekst o tome kako bi bilo fantastično da imaš djevojku koja će ti subotom reći da neće u grad već da gledate neki film, koja će prije izaći u trenerci nego u kratkoj suknji, koja će nositi tvoj duks nego providne majice, koja će prije ići sa tobom na utakmice nego u šoping, i kao šlag na kraju, navodi se da TAKVE djevojke zaslužuju SVE. Obući trenerku u grad radije nego suknju? Šta je pogrešno u kratkoj suknji ili u providnoj majici? Kući ste, gledate film subotom a niste u gradu? Šta je loše u tome da budeš svaku subotu u gradu sa prijateljima ili sa njim, hvala Bogu pa postoji 7 dana u sedmici. Većina nas cura voli da ide u šoping, ja lično ne vidim nista loše u tome, također većina cura voli da ide i na utakmice. Nije to nista iznenađujuće niti vrijednije od ovog drugog. Isto kao što ima djevojaka, isto tako ima i momaka koji vole da djevojka ostane sa njima umjesto da ode subotom u grad, kao što stalno radi. Ima i onih koji vole djevojke u kratkim suknjama i prozirnim majicama. I naravno, ima momaka koji vole oboje, i koji vole nesto trece. Fazon je u tome sto svaka djevojka zasluzuje sve. Ona sto voli više otići u šoping nego na utakmicu, ona što voli nositi trenerke, ona što se puno šminka i ona što se ne šminka nikako, ona koja voli da nosi kratke haljine i pokazuje svoje tijelo, ona što voli svaku večer izlaziti u grad, i ona što izlazi u grad jednom mjesečno. Nećeš joj valjda uskraćivati ljubav i pažnju jer Bože sačuvaj, nije po tvojim standardima.