prijateljska

Posle 11 godina shvatis da je gotovo.

Shvatis da sa osobom sa kojom si imala toliko tema, sada cutis dok ispijate kafu, na koju ste se jedva naterale da odete. A pre niste mogle da se rastanete i pile bi po pet kafa, samo da jos malo pricate.

Shvatis da osobu sa kojom si delila paklu cigara, sendvic u skoli, cokoladicu, sok, misljenja, tajne, vise ne poznajes.

Shvatis da vec neko vreme, na silu razgovaras sa njom.

Shvatis da gubis prijatelja, a ne znas zasto.

Onda se setis svega, tajni, pijancenja, ludovanja. 

Onda se setis da te je pazila i branila kad god napravis neko sranje. 

Setis se svih tih prica o pravom prijateljstvu. 

Setis se onog, zauvek. 

Setis se koliko si puta kasnila kuci jer ste zaboravile na vreme. 

Setis se kako ste bezale kroz prozor za reprizu nove godine jer vas nisu pustali da izadjete. 

Setis se plakanja na skolskom jer ste bile povredjene u ljubavi. Setis se smeha na trgu i pogleda ljudi u fazonu “ove nisu normalne”,

Setis se planova, setis se “kumovanja”.

A onda kao sama, opali te cinjenica da za njen najvazniji dan, ti neces biti pored nje, neces svedociti u opstini toj ljubavi. Bices negde tamo u desetom redu, jer ces ispostovati poziv, a neces zeleti da budes tamo.

Setis se svega i ne znas zasto to sve prestaje,

Zasto posle toliko vremena, gubite ono sto ste cuvale od svih. 

Onda se zapitas da li si ti kriva, pa ponovo prelistavas secanja, a bole te i previse.

Onda shvatis, da je jednostavno tako, da ne mozes da menjas stvari.

Shvatis da jednostavno ne gledate na svet istim ocima.

Shvatis da 11 godina bacas u vetar.

Shvatis da bi sve na staro vratila. Ali ne znas.

Uvijek ga je voljela, ali nije bila zaljubljena u njega. U to je sada bila sigurna. Mozda je to bio dobar test, ali ona je znala da su te veceri zapoceli nesto komplikovano.
—  Danielle Steel | Prijatelji zauvijek
Dopustite mi da Vam kažem da sam ja prijatelj nesreće i to njen veoma iskren prijatelj, jer ona zaslužuje osjećaje prisnosti i prijateljstva. Ona nas čini boljima i to je jedna velika usluga koju nam čini. To je prava, prijateljska usluga koja se, ako hoćemo da budemo pošteni, mora uzvratiti. Nesreća je pomalo namrgođen ali tim pošteniji prijatelj našeg života. Bilo bi poprilično drsko i nečasno od nas da to zanemarimo. U prvom trenutku mi nesreću nikad ne razumijemo, zato ju i mrzimo onog časa kada se pojavi. Ona je jedan tako fini, tihi drugar koji nas uvijek iznenađuje kao sa smo same budale koje je uvijek lako iznenaditi.
—  Djeca Tannerovih, Robert Walser
Rane i ožiljci

Hej ljudi! Šta ima?

Nadam se da imate bolji tjedan od mene…:) Bolesna sam i dovelo me do ruba, ali onako ozbiljno. Gledanje tineđerskih serija iz 2013, spavanja i pokušavanja učenja. Heh… Ali sve se događa s razlogom. Mislim svi ponekad moramo biti bolesni. Ne samo fizički da izbacimo virozu ili nešto slično iz sebe već da se i malo odmorimo od ovog ludog života. Zašto se onda ja osjećam kao da propuštam svemir kada već jesam dio njega. Ah to je valjda samo onaj dio mene koji je preambiciozan da prizna da čovjek koji ima upalu sinusa i jaki antibiotik ne može ići u školu i pratiti nastavu. Ali kad pogledam dobru stranu svega ovaj tjedan me ipak doveo do nečega (znam tek je sri al ipak). Jednom sa imala jednog prijatelja koji se bojao suočiti sa svijetom. A zbok toga sam i ja to počela raditi. Previše sam cijenila naše prijateljstvo. Mislila sam da je on jedini koji me razumije jedini pravi i iskreni prijatelj. Ali ono što nisam vidjela bili su moji tadašnji prijatelji. Ti prijatelji su jedni od najboljih osoba u mom životu. Sa nekima sam bliža sa nekima “dalja” ali to je ipak prijateljstvo. To što ne možeš biti blizak sa nekime ne znači da niste prijatelji. Žao mi je što sam to tek sad skužila. Moj dragi Sherlock D (nije Homes ako ste na to mislili haha) mi je pomogao da to shvatim. Hvala ti na životnoj podršci i takvom velikom voljenju i najmanjeg prijateljstva. Oduvijek mi značiš i zauvijek ćeš :) <3.Sada kad ponovo sagledam situaciju shvaćam da smo svi mi, nastali iz ljubavi ili ne, napravljeni da možrmo voljeti. A ako to znači prijateljska ljubav ja sam tu. Danas sam naletila na story od tog mog prijatelja; slika skrina sa facebooka na kojoj je pisalo: Koja vas je knjiga rasplakala? i dolje komentar unlike (kao nitko ne čita knjige ajmo se sprdat sa time ha-ha). Tako sam silno željela odgovoriti na to jer obožavam čitati i samo me jedna knjiga  rasplakala. Ali nisam. Neke stvari jednostavno treba maknuti od sebe. U tom trenutku sam još dodatno shvatila da je to prijateljstvo bilo loše za mene; jer tko odgovara na story nekome tko vrijeđa ono što voliš. Ako se ne suočiš sa svijetom on će te razbiti kao Pepeljuginu staklenu cipelicu. Jer kako moja trenerica pilatesa kaže “Niste li valjda mislili da je ovo zadnja tura hahaha! Nakon goreg dolazi još gore ali nije najgore jer još imamo i drugu nogu!”. Ali mi možemo izdržati gore. Život je takav, ali trening pilatesa završava i počinje kao i sve dobro i loše u životu. Preskakanje treninga nam neće pomoći da budemo fit samo zato što se bojimo boli u mišićima. Kao što nam ni bježane od svijeta neće pomoći da prestanemo živjeti. Suočite se sa stvarima. Možda će boljeti ali bit će vrijedno toga. Dobit ćete rane, a one će zacijeliti. Ožiljci će ostati tu da vas podsjete da se nešto dogodilo i da je bilo i prošlo, i da vas podsjete da od sad možete savjetovati ljude jer ste prošli kroz nešto. Nemojte se bojati suočavanja sa činjenicama. Ipak je to samo jedna rana ili ožiljak. Vrijedno je toga.

Zabavite se i pokušajte ne uhvatiti prehladu uz ovo kasno jesensko vrijeme!

By:Jbouquet :)