predmet

Ti si teška osoba.
Previše jaka za jednu ženu, pa te teško i voleti.
Teško je biti tu za tebe.

Teško je samo onda kada ne umeš.
I kad ne želiš da naučiš.
Samo tada.
I kada ne znaš šta je ljubav zapravo.
I da je satkana od poštovanja.
Poštovanja kad pitaš: Kako si?
Poštovanja kad zameniš sijalicu. Okačiš sliku.
Poštovanja da kažeš: Javi se kada stigneš kući.
Poštovanja da umeš da nasmeješ kad boli.
Poštovanja da čuješ kad slušaš.
Poštovanja da samo zagrliš kad uzdiše.

Nije ljubav stiker na viberu niti unificirana poruka za dobro jutro.
Nije nikada ni bila, samo su neki ‘loši đaci’ uveli ovo u obavezne predmete.
A ja štreber u životu, neke lekcije odbijam da savladam.

Ja nisam teška osoba.
Samo mi trebaju suviše male stvari do kojih možeš da stigneš samo ako si veliki čovek.
Džentlmen.
Muškarac.

Prolazio sam svijetom tiho kao da se šunjam, skrivajući se od internet djevojaka i modernog zatrovanog svijeta. Nisu me razumjele. Izbjegavao sam svaku koja je dostupna, svaku kojoj sa imenom pronađem par stotina fotografija sebe same  i još toliko sugestivnih pjesama modernog kova.

A opet sam stalno nalazio te iste, kao kopirane… sve te djevojke koje žive za stvari, predmete i tuđa mišljenja. Zašto ljudi misle da životi trebaju biti javni? Možda smo previše vremena dali internetu i praćenju tuđih života - toliko da smo počeli misliti da nekoga zanimaju i naši. A čak i da zanimaju, zašto je to bitno?

Ne, ja sam tražio nešto sakriveno.

Tražio sam dušu koja posjeduje više knjiga nego fotografija. Nekoga ko cijeni miris novih stranica, zvuk starih pjesama i duge razgovore umjesto glasnih klubova. Tražio sam onu što obara pogled i osmijehom zacrveni obraze kada kažem da je jedinstvena… Onu sa malo prijatelja, skrivenu u svom svijetu daleko od lajka i komentara rulje na pokretnoj traci. Tražio sam njenu šarenu odjeću sa detaljima koji imaju svoju priču, njene preduge rukave koje hvata prstima i vječito mirisne nemirne pramenove.

Prolaze godine a njeni koraci još ne nalaze moje… i skoro sam prestao tražiti. Tu je sada čekanje, ništa nam drugo ne ostaje.