poznajem

pisala sam
o ljudima
koje nisam poznavala
koje sam sretala
sada kad ih poznajem
pisala sam
kao dete
za koje je mesec
kifla koja mu se smeši sa neba
jer ne zna šta je zemlja
ni šta je satelit
pisala sam
ima previše reči
koje se ne mogu prevesti
u doživljaje
a to su njihova autorska prava
na sopstvene poglede
pisala sam
i u tim knjigama biće potpisani
svi oni
čija imena ne znam
uređeni hijerarhijom
istih tih
pogleda
pisala sam
šta vrede
numizmatičaru
novci kojima
ništa ne može da se kupi
to je previše
prošlosti
pisala sam
šta vrede
fenomenologu
ljudi kojih nema
i kako objašnjava
padanje
u nesvest
pisala sam
kao
lekar alternativne medicine
na praznim papirima
imena biljaka
šta vrede
herbaristu
mrtve duše
među koricama
knjiga koje nikada nije pročitao
pisala sam
valjda
za ukras

Sve sam nade uložila u to da ću se, kad me budu pitali za budućeg dečka, nadobudno nasmešiti, skinuti sunčane naočare, i tek onda im odgovoriti: PITAJU SE KO JE TAJ CRNA KOSA NA NJEMU JAKNA CRNA KOŽNA BELA MAJICA TAMAN TEN POGLED HLADAN KAO LED NJEMU SVAKA STVAR PUNO KOŠTA MHHHMM SUUMNJIVA POSLA AL’ NE ZNAJU NE POZNAJEM GA NAJBOLJE

Nadam se da se nećeš javiti sada. Sada kada sam konačno krenula dalje bez onoga ‘šta ako se on poželi vratiti’.
Dobro sam te upozorila, nekoliko puta. Govorila sam da te volim i da cu jos dugo. Isto tako sam ti rekla da mi se ne vraćaš kada odlučim da te zaboravim i kada mi se krenu sviđati drugi muškarci. Jer, oko moje, ja sam žena. Dok volim možeš raditi od mene ludu djevojčicu ali kada prestanem, prestanem i da te poznajem.
Postala sam ravnodušna, na tebe,na tvoj profil na fejsu i na tvoje stare poruke. Više ih i ne vrtim u glavi kao prije. Ponekad se neke sjetim ali me prekinu one poruke koje paraju srce.
Zato sjećaj me se po dobrom, jer voljela sam te kao nikad nikoga. I ja ću se truditi da se sjećam tebe po dobrom. I ne brini, oko moje, uvijek ću pričati dobro o tebi. A naše tajne, ostaju samo naše.
Ali nemoj mi se vraćati, jer više te ne želim i ne trebam. Živim sasvim ugodan i lijep život bez tebe. Da, nekada mi je život bez tebe bio potpuno nezamisliv ali vidim da se može i bez tebe. Bez svakoga se može, samo je bitna volja.

Kako sam izgubio sluh

Zima je bila zajebana. Ništa me u životu nije htjelo, sreća me napustila. Sa svima sam se svađao, bio sam centar negativne energije toliko da sam samom sebi htio da odsiječem uši i bacim ih kako ne bih morao da slušam sranja koja su izlazila iz mojih usta. Bilo je to loše vrijeme. Nakon nekog vremena, bio sam bolje, bio sam živ.Sreća se vratila. Odlučio sam da još malo zadržim uši. Sve više sam svirao, komunicirao i postao generalno najpozitivnija osoba koju poznajem. Trudio sam se da budem prema drugima što otvoreniji, okončao svaku mržnju koju sam imao, izmišljao svoje kreativne radionice i gomilu drugih sitnica. Sitnice na kraju ipak prevagnu. Stvorio sam imao viziju kakav čovjek želim da budem, gdje želim da budem i kako do tog mjesta doći. Naravno, takav čovjek sam nisam mogao a ni umio postati. Recimo da sam kao stubove svog duhovnog uskrsnuća koristio karijatide. Imao sam i svoje obične dorske stubove, ali karijatide su bile snažnije, stabilnije.Dugo su me držale. Sve je to trajalo do prije par dana. Šetao sam pored karijatida, čudio se kako može postojati nešto tako divno a ujedno i čvrsto, jako. Zagledah se u jednu. Primjetih na grudima pukotinu. Prođoh dalje, i čitav red je bio sa istom pukotinom. Šta? Ne vjerujem.Počeh u histeriji da naređujem svemu što zavisi od njih da se odmah evakuiše, al’ bilo je kasno. Stadoh kraj jednog od svojih stubova, čvrsto se uhvativši za njega. Pogledah gore, i samo vidjeh jednu od njih kako pada i ruši stub za koji sam se držao. Bacih se u stranu pritom tresnuvši snažno o pod. Svojim očima sam gledao kako se moji stubovi ruše jedan po jedan, kao domine. Sledeća scena je bila buđenje. Doktor mi je napisao na papir kako više ne mogu da čujem zbog traume i to mi je i pokazao. Mada sam i sam shvatio. Pitao sam ga ‘A šta me je to udarilo?’. Nakon dvominutnog pokušavanja dešifrovanja doktorovog rukopisa, shvatih da piše ‘Jezik jedne od potpornih karijatida’.. 

Zimski ja sam pokucao sebi na vrata opet 21 jula. Pogledao sam ga, rekao mu raskomoti se.. imamo mnogo posla da uradimo. Samo je klimnuo glavom i bolno se nasmijao.

hi-you-beautiful-stranger asked:

Slušaj me dobro, ne znam te naišla sam na tvoj blog čisto onako, ali znam kako se osjećaš i želim ti reci da ovo sada nije život. Nisi vidjela sve. Vjeruj me, kao osoba koja je prošla kroz pakao i vratila se, isplati se živjeti.

Probudim se i procitam ovo,razmisljam sad sto da kazem ali sve sto mogu je:hvala ti. Hvala ti,prekrasna osobu koju ne poznajem,sto si me nasmjesila u rano jutro. Nemam puno toga za reci. Ostala sam bez rijeci jer sada vidim kako prekrasnih ljudi ima koji daju nadu potpunim strancima. Drago mi je sto na svijetu ima tako divnih ljudi. Jos jednom,hvala ti.

“Poznajem je licno!
@milicabudimirfit
@milicabudimirfit
@milicabudimirfit
@milicabudimirfit
#followher #follow #instagram #banjaluka #pool #swimming #bikini #glutes #trening #hot #girls #beograd #hair #sexy #great #shape #milicabudimirfitness #trener #gym #sparta” by @jankabudimirfitness on Instagram http://ift.tt/1IcSCIv

Volim te.

Znam da iko ovo cita pomislio bi kako sam luda i neznam sto je prava ljubav i da sam premlada i da te ne poznajem dovoljno dugo. To im je prva greska. Da znaju sto je ljubav znali bi da ne moram znati nista o tebi jer srce svakako nezna nista ali osjeca. Znam te kratko, otprilike mjesec dana, ali osjecam se kao da sam s tobom cijelu vjecnost. Sjecam se naseg prvog dodira, zvuci smijesno. Trenirao si i bio lose volje, a ja sam stala isprijed s Laurom i pusila. Provirio si kroz vrata i pogledali smo se. Prvo sto sam primijetila bile su tvoje oci, nasmijala sam se jer si mi uistinu bio smjesan tako pokusavajuci izbjeci trening. Pitala sam te hoces li dim cigarete i kimnuo si glavom, a ja sam prislonila svoje prste kojima sam drzala cigaretu na tvoje usne i pomislila koliko bi bilo slatko gristi te za usnicu. Inace sam takva da odmah sanjarim o ljubljenju s osobama ali ovo me povuklo i dobila sam potrebu bolje te upoznati. Moj si tip, plav, ne previsok, nisi zgoljav i sve je upucivalo na to da ces mi se svidjeti. Mislila sam da si prolazan, obicno svidanje, da necu osjecati nista jako, al stvari su se ispostavile drugacije. Za par dana nasla sam se u tvom zagrljaju na kaucu u dvorani i nisam mogla misliti ni na sto osim na tebe. Osjecala sam se savrseno i nije mi trebalo nista vise. Zagrljaj mi je bio dovoljan da se osjecam sigurno, zeljeno i sretno nakon dugo vremena. Bila sam uvjerena da je to to, da ovaj put nece biti briga i plakanja. Sutradan poljubili smo se. Ja sam blebletala i ti si mi govorio da prestanem ili ces me ti zaustaviti, namjerno sam nastavila, znala sam sto to znaci, svi gledamo romanticne komedije. Pocela sam opet pricati a ti si mi se priblizio, pogledali smo se i poljubili. Osjecala sam kako se oko moga srca stvara nevjerovatna toplina, kao nikada do sada, osjecala sam se savrseno, neopisivo. Sve je bilo stvarno i savrseno.