ponosan

Teško je. Teško je učiti. Teško je trenirati. Teško je čistiti. Teško je raditi. Teško je, ali kad odratiš to nešto “teško” i osvrneš se i kažeš u sebi “To! Uspio sam!” - e to je sreća. Hej čovječe! Naučio si, dobio si dobru ocjenu. Trenirao si, izgledaš i osjećaš se super. Počistio si, okruženje ti je lijepo. Radio si, kupio si sebi i svojima potrebne stvari.
Zato zapamti : Ne zadovoljavaj se malim stvarima. Teži ka višem.
Čovjek si, možeš sve.
Siguran

Siguran sam da je prošlo

Napokon sam zaboravio.

Ponosan na sebe hodam gradom

Smiješim se djevojkama

Sretan što sam napokon

Slobodan.

Siguran sam da te nema

Napokon si nestala.

Slavim u kafanama sa društvom

Plaćam svirače

Sretan što sam ponovo

Najbolji.

Siguran sam da me žele

Napokon su shvatile.

Oblačim nove crne košulje

Osvajam dame

Srećan što sam i dalje

Zavodnik.

Siguran sam da si ti

Napokon te srećem.

Gledam kako ga vodiš za ruku

Okrenem glavu

Srećan što sam i pored njega

Tvoj.

Siguran sam da odlazim

Napokon je kraj.

Slušam vaše osmijehe

Pijem previše

Srećan što makar ne moram biti

Trijezan.


Siguran sam da lažem

Napokon znam.

Kažem sebi da sam jak

Progutam ponos

Srećan što bar umijem biti

Sam.

Ma nije mi zao covjece.Nije,i nikada nece biti.Bioo sam sretan tada.Bio sam najsretniji na svijetu.Dok si bila tu uz menee.Nisam mario.Ponos,tvrdoglavost.Ma kakvi to.Ponos je bio ogroman samo jer si ti bila tu.Bio sam ponosan na tebe,na nas.Na sve nase sto smo imali.Tvrdoglav,bio sam samo onda kada sam pokusavao da ti kazem da te volim najvise na svijetu,vise od svega i svih.Ti si moja najljepsa prica,Nismo imali onaj lijepi kraj,spanske sapunice ili sta vec.Imali smo kraj kakav smo imali.Nije vazno ko je kriv.Krivi smo oboje.Budi mi ponosna na nas.

Umjesto fotografije Sarajeva “Mislio sam, ko god da se vraća u Sarajevo i u Bosnu od svoje volje mora imati neki mutan i uklet razlog, ko god napušta svijet da se vrati u Sarajevo mora biti posebno ili potpuno lud, i bio sam neobjašnjivo ponosan što se vraćam. Kad sam izašao iz voza i osjetio smrad svega i svačega poznatog, kad sam vidio bolesnu fontanu u kojoj bakarne žabe štrcaju vodu i ljudi piju iz žabljih usta osjetio sam isto ono mračno zadovoljstvo koje osjete djeca kad urade nešto posve nerazumno, pljunu učiteljicu recimo. I osjetio sam strah koji ide uz to.” Sarajevo, metalni grad; Aleksandar Hemon