ponosan

Teško je. Teško je učiti. Teško je trenirati. Teško je čistiti. Teško je raditi. Teško je, ali kad odratiš to nešto “teško” i osvrneš se i kažeš u sebi “To! Uspio sam!” - e to je sreća. Hej čovječe! Naučio si, dobio si dobru ocjenu. Trenirao si, izgledaš i osjećaš se super. Počistio si, okruženje ti je lijepo. Radio si, kupio si sebi i svojima potrebne stvari.
Zato zapamti : Ne zadovoljavaj se malim stvarima. Teži ka višem.
Čovjek si, možeš sve.
naposletku...

Jednostavno zaronite u svijet maste, ali se zateknete da radite djela koja ste se kao mali zakleli da nikad necete…Odjednom ste u bajci, i cijela bajka ste vi, i glavni lik, i sporedni likovi ali i onaj losi tip kojeg sva mala djeca mrze. Kojeg ste i vi sami nekad mrzili. Naravno da oblak dima koji s vremena na vrijeme nacrtam dok prolazim Vukovarskom nije crtez na koji sam najvise ponosan… Malo je stvari na koje se ja vise ponosim. Nazalost.

Jednostavno se zaljubite.

I svako novo zaljubljivanje vas promjeni, vise ili manje, na bolje ili na gore…ali vas promjeni. Nema odupiranja. Mene je sve ovo pormjenilo na gore, i bezbroj puta sam rek'o, da sam mog'o nikad se ne bih zaljubio…ali to nije nesto od cega se uspijete odbraniti.

“Ljubav je pickin dim.” - Abdulah Sidran, Sjećaš li se Dolly Bell. Inace subjektivno gledajuci, samo bih klimnuo glavom na tu izjavu. Subjektivno. Ali trebamo razmisljati o ljudima poput Privilegovanog i Breskvice, ljudima koji na ljubav gledaju sa one, suncane strane.

Kroz ovo burno razdoblje sam prosao dosta sam…Ne pustajuci ljude da osjete koliko sam krhak postao. Dodirivao sam tamne djelove moje duse, za koje nisam znao ni da postoje… i tako u potpunoj tami, osljepljen, oprastao sam stvari koje nikad ne bih oprastao, prelazio preko svog ponosa, i ponekad prilazio blize Njoj i sve vise i vise se odaljavao od samoga sebe. U svoj toj tami, nisam na svijet gledao realno, i nisam dobro rasudjivao. I svega sam svjestan. Kroz sve to jos uvijek prolazim, i dalje burno, sa Balasevicevim knjigama i pjesmama, sa rasutim emocijama i suzama do jutranjih sati.

Bezbroj puta si me naljutila, ali nikad vise nego onda kad sam shvatio da te i poslje svega toga jos uvijek volim. Tad si prevrsila svaku mjeru. 

...♥...

Što se mene tiče,ne moraš ni da mi se obraćaš…

Samo svako veče poruka: ’ Laku noć,malena,lepo spavaj ’ i ponekad tako neko: ’ Volim te,bebo ’ jer ja bez toga ne funkcionišem…I znam da ti to osećaš,samo ti ponos to ne dozvoljava. Ne moramo da razgovaramo,ali bi mi te sitnice mnogo značile…Kasnije bi video da je lako,i skroz bi prešao preko ponosa,koji te nimalo ne čini srećnim…Znam,jer ono što smo imali se ne zaboravlja lako…