poljsko

Na vrhu Igmana,
hodala sam bosa.
Trava nikad mekša nije bila,
prostirala je za mene kilometre slobode…
Poljsko cvijeće nikad nije ovako mirisalo,
a makovi…
Nikad ljepši i nježniji nisu bili,
legnem i pustim da me miluju.

Tu sam srela nju…
Nakon toliko godina,
gledala sam je iz daljine uz vjetar kako dolazi, leptiri su se igrali s njenom gustom kovrdžavom kosom.
Bila je u bijeloj haljini baš onakvoj u kakvoj je i otišla…
Stajala je i smješkala mi se.
Sretna je.

Ona više nije bila manja od maka…
Sada je velika, jača od prošlosti, a priroda je obožava.

Rekla mi je nije ti vrijeme sada da ostaneš ovdje,srest ćemo se drugi put,kada više ni ti ne budeš manja od maka i pretvoriš se naposlijetku u sjećanje.

Odlazila je, plešući zajedno sa leptirima…

Jesam li ja to noćas umirala?
Ili sam samo sanjala život…

Drugi Način.