pljuvati

Napisala bih nekoliko riječi- za njega. Neću ga pljuvati. Nije vrijedno i nije mi ništa kriv. Zahvalila bih mu na svim lijepim trenucima i razgovorima. Na svakoj poruci za dobro jutro i laku noć koja mi je uljepšavala dan. Zahvalila bih mu za svaki dodir i zagrljaj koji me ispunio srećom. Dobro sam ja. Nije mi žao što više nije tu. Bio je kad je trebao. Kad mi je bilo najteže, kad sam plakala i klela cijeli svijet. Pronašao je izgubljene dijelove mene i sastavio ih u cjelinu. Obećao je da neće otići, ali vrijeme je pokazalo drugačije. Nisam bila za njega. Nije bio sretan, al’ je meni pružao svu sreću. Vezali smo se, ipak on ne kao ja. Bilo je teško kad je otišao. Ostale su mi neke njegove navike i stare slike kojih nema puno. Ostale su popunjene stranice mog dnevnika i riječi posvećene njemu. Ostao je njegov miris u zraku moje sobe. Ostala su sjećanja na nas, na ono što smo bili i više nikada biti nećemo. Ne prolazi ništa, samo vrijeme. Svaki dan je isti, a ništa nije isto. Ni ljudi nisu više isti. Idu nam godine. Nisam ga srela. Prošli su mjeseci od posljednjeg pogleda. Nadam se samo da je dobro i da je sretan. Pamtim ga po dobrom. Ovo je posljednje što pišem njemu. Nadam se da će jednom i do njega stići. 
Hvala ti!
—  Verona

Napisala bih nekoliko riječi- za njega. Neću ga pljuvati. Nije vrijedno i nije mi ništa kriv. Zahvalila bih mu na svim lijepim trenucima i razgovorima. Na svakoj poruci za dobro jutro i laku noć koja mi je uljepšavala dan. Zahvalila bih mu za svaki dodir i zagrljaj koji me ispunio srećom. Dobro sam ja. Nije mi žao što više nije tu. Bio je kad je trebao. Kad mi je bilo najteže, kad sam plakala i klela cijeli svijet. Pronašao je izgubljene dijelove mene i sastavio ih u cjelinu. Obećao je da neće otići, ali vrijeme je pokazalo drugačije. Nisam bila za njega. Nije bio sretan, al’ je meni pružao svu sreću. Vezali smo se, ipak on ne kao ja. Bilo je teško kad je otišao. Ostale su mi neke njegove navike i stare slike kojih nema puno. Ostale su popunjene stranice mog dnevnika i riječi posvećene njemu. Ostala je i naša pjesma koja s vremena na vrijeme u nama probudi sve emocije i uspomene. Ostala su sjećanja na nas, na ono što smo bili i više nikada biti nećemo. Ne prolazi ništa, samo vrijeme. Svaki dan je isti, a ništa nije isto. Ni ljudi nisu više isti. Idu nam dani. Nisam ga srela. Prošla je vječnost od posljednjeg pogleda. Nadam se samo da je dobro i da je sretan. Pamtim ga po dobrom. Ovo je posljednje što pišem njemu. Nadam se da će jednom i do njega stići.

Čitam ove komentare o utakmici protiv Nigerije, pa kako vas bolan nije stid pljuvati po igračima i Sušiću? Umjesto da budemo svi ponosni na Zmajeve, zbog kojih smo, sigurna sam, svi zaboravili na stanje u državi, i da budemo sretni i zadovoljni što smo došli na Svjetsko prvenstvo i što je cijeli svijet čuo za nas, za našu državu, čuo našu himnu, vi pljujete po njima. Ali dobro, ništa čudno, jer takav smo mi narod - nikad zadovoljni. Momci, svaka čast i hvala vam!