ostatak

10 saveta Čarlsa Bukovskog za bolji, srećniji i ispunjeniji život

1.Nikad ne pristajte na kompromis.

“Želeo sam ceo svet ili ništa.”

Nikad ne treba pristati na ništa manje od onoga apsolutno zaslužujete ili želite. Težite najboljem i ne prihvatajte ništa osim onog što će vas upotpunosti usrećiti. Nema smisla odustati od svojih želja I ciljeva kako biste se zadovoljili osrednjim, ostatak života provešćete u kajanju i žudnji za nečim boljim.

2. Volite sebe  

“Nikada nisam upoznao čoveka u čijoj bih se koži radije našao. Ako je to zabluda, srećna je.”

Niko nije savršen i to je činjenica. Prestanite da analizirate svaki trenutak svog života i uklonite svaku trunku kritike iz istog. To ne znači da ne treba raditi na sebi i na sopstvenom usavršavanju, nikako, to upravo znači – volite sebe, budite svoj najveći fan!

3.Živite život punim plućima.

“Nije smrt ono što je užasno, već životi koje ljudi žive ili ne žive do svoje smrti.”
“Neki ljudi nikada ne polude. Mora da vode užasne živote.”

Želite nešto žarko ali nikako da napravite prvi korak?! Usudite se! Život nema reprizu – zato nemate šta da izgubite ako živite život punim plućima, i to upravo sad. Zašto čekati i trenutka više, zgrabite život.

4.Ne plašite se bola, bez njega ne možete iskusiti sreću.

“Moraš umreti nekoliko puta pre nego što zaista počneš živeti.”

Bol, tuga, bes, napetost, frustracija – sve su to negativna osećanja i energije koje želimo da odstranimo iz našeg postojanja. Pa ipak, ne možete u potpunosti ceniti lepa osećanja koja život donosi ako niste nekada iskusili i ona negativna. Čovek koji je iskusio ono loše, dublje i čistijeg srca prihvata i raduje se dobrome. Stoga, kad pomislite da ste dotakli dno, ne odustajte, od dna postoji samo jedan put i on vodi ka vrhu.

5.Budite jedinstveni i bestidno izražavajte sebe u svemu što činite.

“Bolje je uraditi nešto dosadno sa stilom, nego nešto opasno bez stila.”

Budite ono što jeste, i ne plašite se toga! Pratite primer Bukovskog. Uvek budite dosledni sebi i svojim stavovima, svi smo mi neverovatne persone, podelimo to sa svetom. Nesumnjivo je bolje živeti svoj život, onakvi kavi ste, nego se konstantno pretvarati i pokušavati da budete nešto što niste. Ne marite za mišljenje drugih, kome je još bitno šta drugi misle!

6.Jači ste nego što mislite.

“Ponekad ustanete ujutro iz kreveta i pomislite, danas neću moći, ali se u sebi smejete…prisećajući se svakog puta kada ste se tako osećali.”

Život je pun iskušenja i poteškoća, s tim se susrećemo svakodnevno, pa ipak, bez obzira na sve, uvek uspevamo da izađemo kao pobednici. Zapamtite, jači ste nego što mislite, svi posedujemo tu snagu u sebi, potrebno je samo otkriti je i verovati joj.

7.Ne morate biti miss popularnosti.

“Ljudi koje svi vole ne menjaju svet.”

Ne pokušavajte da se dopadnete svima. Ljudi koji očajnički žele da budu opšte prihvaćeni u društvu i omiljeni, nisu ništa do bledih kopija svoje persone. Budite svoji i menjajte svet.

8.Verujte sebi.

“Problem sa svetom je taj što su inteligentni ljudi puni sumnje.”

Čuli ste koliko puta opravdanje “Nisam talentovan”, to su izmišljotine. Svi mi posedujemo izvesni talenat i potrebno je te talente gajiti i negovati. Verujte sebi, verujte onom glasu koji vam govori da to možete. Tada ćete se iznenaditi šta ste sve u stanju da uradite.

9.Život je lep.

“Život je onoliko lep koliko mu vi dozvolite da bude.”

Život čine usponi i padovi, ništa ne može biti savršeno, i ne, život ne može biti baš onakav kakvim ga zamišljate. Otvorite oči, ne živite u bajkama, osvrnite se oko sebe i upoznajte pravi život. Ukoliko celog života imate zamerke i primedbe, propustićete 99% života u svom najlepšem izdanju. Pronađite lepotu i u najmanjim stvarima, jer sitnice su začin života.

10.Život se živi i odvija, nemojte ga uvek shvatati suviše ozbiljno.

“Ponekad, jednostavno morate da piškite u lavabo.”

Najčešće stvari nam se dešavaju kad to najmanje očekujemo, a ponekad nismo spremni na to. Jednostavno moramo da se prepustimo i tim neočekivanim momentima. Nema poente doživljavati sve suviše ozbiljno, ponekad se prepustite i zabavite se.


Izvor

Zaista je umeo - da učini da zaboravim na ostatak sveta. Navika da se toliko usredsredim na njega da se sve ostalo oko mene utopi u maglovitu pozadinu bila je moja slaba tačka.
— 

S. K. Stivens - Zavedena

Posle večere vratili su se u krevet. Privukao ju je, zadovoljan time da je samo drži uza se. Kada mu je zaspala u naručju, posmatrao je kako spava. S vremena na vreme sklonio bi joj poneki pramen kosa s lica, oživljavajući u sećanju događaje te večeri, urezujući u pamćenje, shvatajući da je pronašao ženu s kojom želi da provede ostatak života.
—  Istinski vernik - Nikolas Sparks
Otvorio sam usta, skoro da sam nešto rekao. Skoro. Ostatak mog života možda bi bio drugačiji da sam to učinio. Ali nisam. Samo sam posmatrao. Oduzet.
—   Lovac na zmajeve, Haled Hoseini
– Šta će biti dalje s nama?
– Isto što i do sada. Kuda idemo?
– Nikud. Samo dalje. Ti živiš svoj život. Ja živim svoj. A ostatak živimo zajedno.
— 

Svih sedam talasa - Danijel Glatauer

Ja bih svaki dan mogla da se zahvaljujem ovom tumblru sto sam upoznala divnu osobu poput @tamo-neka-jovana i to bar tri puta dnevno! Bukvalno ne mogu da verujem da se znamo tek nesto vise od godinu dana, ako se nisam zeznula u racunici, a da imam utisak kao da se znamo citav zivot. A ako nekog slucajno zanima kako smo se zblizile, mislim da recenica “sta i ti imas iskustva sa takvim kretenom, mislila sam da ne postoji dvojica takvih!?” govori sve. Ostatak je bio, cek, ja cu sad ukratko da ti ispricam svojih 20-ak godina zivota i onda cemo da se druzimo kao da se znamo oduvek… 💖 💕 💗

3

Prolaznik će prevariti konačnost

Elior je upalio svoj motor i nestao. Na putu do Dharamsale neprestano je padao s motora pa se ostatak naše sklopljene motorističke ekspedicije s razlogom zabrinuo za nastavak njegovog putovanja. Bio sam obećao da ću ga pripaziti, ali on se upravo izgubio oslobodivši me obaveze. Nagazio sam na kurblu i moj Enfield kojeg sam od milja nazvao Hanumman spremno je zagrmio. Odgovaralo mi je da konačno vozim sam - Himalaja s moje lijeve strane, svjež planinski zrak bridio mi je po licu i rukama. U prolazu sam gledao kako žene obrezuju grmove čajeva, mogle su raditi i bilo što drugo, nisam zastajao i posvećivao im pažnju, vrijeme je bilo bistro i toplo i samo sam žudio za novim prizorima. Cesta je često mostom prelazila preko riječnih brzaca ili bi vijugavo pratila neki riječni tok, a zatim bi nastavila sama. Hladna himalajska voda spuštala se kroz klance prema dolini, prema Uttarakhandu. Ponesen ljepotom kojom se probija cesta vozim brzo, po rubnom dijelu brda, osluškujem ritmično brujanje motora pri svakom uzdizanju i spuštanju, poskakivanju po hrbatu te zmijolike planinske ceste. Cesta se spušta niže do malog planinskog mjesta u kojem sam zatekao luna park i niz štandova sa šarenim proizvodima, sve me je tamo podsječalo na neka naša slavljenja lokalnih svetaca koja se iz dana u dan premještaju iz sela u selo. Promiču vozila i ja ih sigurno obilazim bez potrebe da svoje sudjelovanje na cesti povremeno oglasim trubom. Nailazim na kolonu automobila koju polagano pretječem sve dok se jedan od automobila naglo ne izbaci i prepriječi mi put, pokušavam ga izbjeći, ali prekasno pa se nalegnem na haubu koja me odbaci na drugu stranu. Prije nego padnem imam dovoljno vremena da pogledam prema vozaču i doviknem mu you motherfucker, već idući trenutak sam izvaljen na cesti s navaljenim motorom od preko dvjesto kila, živ sam i strast se smirila, pa doviknem come help. Pridižem izvaljeni motor sa sebe, a Indijac istrčava iz automobila i zajedno uspravljamo oborenog Hanummana. Dobro je, gorivo ne curi, nema krvi, osjećam samo lagani udarac u lijevoj nozi, pa da umirim sebe i uznemirenog Indijca izgovorim no problem no gas leaking, everything good. Nagazim na kurblu i stari Hanuman zapali iz prve - good,  pozdravljam čovjeka, a on odzdravlja širokim osmijehom i sjeda u automobil pa obadvojica nastavljamo vožnju, kao da se ništa nije dogodilo. Sunce je žarko, pomalo nagnuto prema zapadu probija mi se preko leđa. Na uskoj cesti obilazim još jednu nagomilanu kolonu kamiona, a zatim ulazim u Palampur, prvo veće mjestašce u kojem dva autobusa izvode beskrajan manevar mimoilaženja u ulici čija je širina jednaka širini dvaju autobusa, u milimetar popunjavaju prostor između nasuprotnih kuća pa prizor djeluje kao nerješiva zagonetka. Pitam se što je bilo prije,dva autobusa ili ulica. Kuće su neznatno zaderane na mjestima već od ranije obilježenim istim zahvatom, ali operacija je uspjela - prolaz je otvoren. Osjetim snažnu nervozu za nastavkom puta, samo da cesta ne prestane, pa nastavljam brzo dok pored sebe nezainteresirano ostavljam prastara „megalitska“ svetišta falusoidnih oblika uz koja nakratko zastanem, ali najčešće samo blago otpustim ručicu gasa pa ju ponovno zategnem. Tako se u ritmu udaha i izdaha izmjenjuju slike, sunce postepeno gubi sjaj, a obrisi mjestašaca u oku počinju se spajati u jednu beskrajnu kružnu sliku i zatim, kao da tako mora, preda mnom počinju promicati mnogobrojne bordo crvene halje tibetanskih Monkova. Možda zato primijetim da se smračilo i da se nakupljaju tamno plavi oblaci pa instinktivno okrenem motor nazad prema mjestu koje mi je gotovo promaklo, spustim se s mjesnog križanja cestom nizbrdo. Dolje ispred mene otvori se prizor s košarkaškim igralištem na kojem po košu šutiraju monkovi i mještani dok pored igrališta uz kiosk-trgovinu moderno obučeni Tibetanci opušteno pijuckaju koka-kolu i gube vrijeme nekom kartaškom igrom. Laskam si da sam nešto o svemu naučio kada sam se doveo na ovo mjesto – u Chontru. Vjerojatno ne postoje pravi razlozi zašto sam na prvi pogled zavolio Chontru, ali dalji razvoj događaja potvrdio je da je moj prvi dojam bio točan i da je Chontra moje veliko otkriće. Nekoliko trenutaka kasnije iz oblaka se prosula debela kiša, a mene je u samo nekoliko izmijenjenih riječi usvojio tamnoputi Abu, i već imam smještaj za stotinjak rupija, i već sjedimo u prostoriji nekakve mjesne zajednice i uvlačimo gust i blag dim domaćeg himalajskog Charasa, nekoliko koraka dalje Hannuman bezbrižno odmara. Tu večer imao sam nezaustavljivu potrebu da svoj doživljaj s nekim podijelim, snažno sam želio podijeliti taj osjećaj pronalaženja i prvi puta sam događaje sa puta zapisao u maloj iznajmljenoj sobi s single krevetom i fotografijom Dalaj Lame na zidu.

Role model.

Moja majka je uvijek bila fotogenična osoba, ali ne voli kada je neko neplanirano/nenajavljeno fotografiše. Želi da je uredno obučena i našminkana u tom trenutku. Ali ovdje imamo jednu potpuno random fotografiju nje sa običnom širokom kućnom odjećom sa neurednom, tek opranom kosom. Uprkos svemu tome, ja mislim da izgleda fantastično.
Uvijek je bila dobar model za moje fotografije i odličan uzor u životu.
Hrpa ljubavi za ovu ženu koja je uvijek tu za mene kada ostatak svijeta nije.

My mom was always a photogenic person but she didn’t enjoy when someone was taking random pictures of her. She wants to have perfectly done makeup and perfect clothes in that moment. But here is a randomly done picture of her in basic house clothes with messy hair. I think that it still looks amazing.
She was always a good model for my pictures and a good role model in life.
Lots of love for this woman. 💙

20/8/2016
Samsung Galaxy J5
Teslić
Enida G.