nogae

One night stand s pjesnikom

Kaže da ne voli ovo vrijeme, da joj smeta to što je sve izvještačeno i što je ljubav posljednja rupa na svirali. Htjela bi nešto više. Mašta o posebnosti i čovjeku s kojim će moći imati sve. Šta je sve?

 Sve je – kaže ona meni – poštovanje. Da se bezuslovno vole i da, čak i kad stvari idu loše, budu tu jedno za drugo. Ima logike. Doduše, mogla je tu repliku pokupiti sa nekih patetika stranica tipa Sarajevski John Doe ili njemu sličnih zaljubljenika u zaljubljenost. To komotno može da bude blef.

 Ne izgleda mi kao neko ko bi trebao tako da razmišlja. S njenim šminkanjem, oblačenjem i pokretima svrstao bih je u lovce na muške glave. Znaš one, dugi nokti i ravna plava kosa sa previše laka. Pogled iskosa, taktički namješten dekolte i 2451 lajk po slici na instagramu. Prati je pet hiljada ljudi, ona prati sedam drugarica. Sjedeš na kafu s jednom takvom i naslušaš se događaja iz onih noktarnica gdje po tri sata sjede i izmišljaju nijase lakova. Onda ti priča o drugaricama, klubovima i tome kako je umorna od tipova koji je žele samo zbog njenog tijela.

 Eto, takav sam razgovor očekivao. Kad ono jok, duboka priča o ljubavi i smislu muškarca i žene. Kaže da njoj nije važno ništa osim duševne ljepote. Jest, aha. Pitam je da li bi isto tako izašla sa mnom da kojim slučajem imam previše kila, da se oblačim u grad isto kao i po kući i da, naprimjer, imam golemih problema sa samopouzdanjem jer su me zadirkivali u srednjoj. Kaže da je izašla sa mnom zbog toga kako pišem.

 Želi da upozna čovjeka iza tekstova i poezije, stvarnu osobu koja to piše. Stvarno? Kažem joj da to nije neko koga može upoznati. Blefiraš. Blefiram? Ne blefiram majke mi, meni da je ugodno javno pričati o svojim djelima, ne bih pravio anonimne stranice. Odmah bi se nafatao neke izdavačke kuće ili čega već, lupio svoje ime velikim slovima ispod svake pjesme i isprsio se na čitanju poezije.

 Ne razumijem, kaže. Nije važno. Hoću reći da je stvarna osoba iza svakog pjesnika ili pisca – neko sjeban. To svakako nije neko u koga se možeš zaljubiti. Tebi su privlačni simptomi a ne čovjek. Ili bar tvrdiš da su ti privlačni.

 Sad me već gleda čudnije nego kad smo tek sjeli. Počinje nazirati da baš nisam ono što je mislila da ću da budem.

 Vidi, kaže ona igrajući se s jednim pramenom kose. Danas muškarci razmišljaju znaš već čime. Daj samo da nešto povale i da imaju što bolje auto – i auto je tu, naravno, da pomogne u povaljivanju. Nisam još srela tipa koji razmišlja a stvarno sam umorna od ove prve grupe. Nemoj misliti da se hvalim ili da sam narcis što ću ovo reći ali je istina. Kad dobro izgledaš, prilaze ti samo isti likovi. Pametni momci se drže dalje od lijepih žena. Prije sam govorila da je to zato što ste kukavice, sad već mislim da je to zato što vam je mrsko truditi se da sačuvate takvu ženu čak i kad bi je imali.


-Ajmo kod mene u stan.

-Molim?

-Rekoh ajmo kod mene u stan. Pokažem ti moju kolekciju ploča, slušamo Vaughan-a i dam ti da pročitaš bilo šta od stvari koje sam pisao. Samo nemoj da mi tražiš da recitujem ili slična sranja, nisam od tog posla.

Sad već lomi prste. Vidi, postoji jedna prosta stvar koju trebaš znati o ženama. Nijedna ne želi da bude laka, ali ne želi da bude ni neosvojiva. Ova, međutim, ima nezgodnu dilemu. Izgleda i oblači se kao neko koga vodiš u krevet na prvom sastanku, a prodaje priču kako je umorna od glupih tipova koji bi samo da spavaju s njom. Međutim, sjedi s čovjekom koji je po svim insinuacijama romantičar i duša od čovjeka. Ne bi trebao biti neko kome je samo do seksa, bar moje riječi tako zvuče. A zovem je kod mene u stan. Čini se da će, šta god da uradi, ostaviti pogrešan utisak.

-Dakle?

-Dakle ne znam. Malo mi je glupo da idemo kod tebe, ne poznajemo se kako treba.

-Ne moraš objašnjavati, treba mi samo da ili ne.

-Može li da ti odgovorim na kraju večeri? Još uvijek nisam sigurna šta da mislim o tebi.

-Može, naravno.

Premotat ću dosadni dio priče. Dva sata kasnije, nas dvoje kod mene u stanu. Ona se zavalila na kauč, noga preko noge i lista neku moju staru svesku. Priče o Saši i Anji, priče o Iris i neke zbirke koje su bile po kojekakvim takmičenjima tu i tamo. Stare stvari, emotivne do zla Boga.

S druge strane sobe, muškarac u  bijeloj košulji – to jest ja, prebirem ploče iz malog regala krojenog namjenski za tu kolekciju. Nađem vinilku Vaughana iz osamdeset treće, Texas Flood. Spustim na stari gramofon kojeg sam našao na piku kod nekog dede iz Jablanice, namjestim iglu i zasvira pjesma „Lenny“.

Nema šanse da zna ovu muziku. Nema teoretske šanse. Rijetko pravim predrasude ali neko ko tako izgleda, sluša ove moderne stvari sa previše svjetla i basa.

Eh sad, stvari stoje ovako. Imaš djevojku koja izgleda za deset. Imaš muškarca koji se njoj dopada. I imaš dilemu: koliko daleko ići, kao žena koja ne želi da ostavi pogrešan dojam?

………………………………………………….

-Šta je bilo s Anjom?

-Anja ne postoji.

-Kako ne postoji?

-Pa tako, izmislio sam je. I nju i čitavu priču.

-Dakle ništa od toga nije iskreno?

-Iskreno je ali nije stvarno. Postoji razlika.

-Mislim da je bilo bolje da nisam dolazila.

-I ja to mislim.

-Šta ćemo onda?

-Šta god želiš. Ovaj stan ima izlazna vrata, a ima i spavaću sobu. Ima naravno i par stvari između ali mislim da ti nisi tip djevojke koju bi te stvari zanimale.

-Sviđa mi se pjesma.

-I meni je super.

-Hoćeš li mi napisati nešto?

-Teško.

-Zato što?

-Zato što nikad nikom nisam nešto napisao. Zato što time ovaj trenutak gubi posebnost.

-Baš naprotiv, time trenutak dobija posebnost.

-Dobija jedino patetiku. Prestajem biti interesantan jednom kad počnem igrati po tvojim pravilima.

-Ti Saša misliš da je ovo igra?

-Ni Saša ne postoji. I naravno da je ovo igra. Ideš ili ostaješ?

-Ostajem. Ali neću spavati s tobom.

-Onda nemoj ni ostajati.

-Molim?

-Kažem ne moraš ni ostajati.

-Opet se igraš sa mnom.

-Vidi, u jednom trenutku ćeš morati odlučiti koliko daleko si spremna da ideš. A jednom kad odlučiš, drži se toga bez obzira na to šta ti ja govorio. Dakle?

Šuti. Gleda me k'o da nisam normalan. Okej, more bit da sam pretjerao ali mi je i suviše interesantno gledati je kako se koprca između toga kakav utisak želi da ostavi i onog što na kraju večeri želi da dobije.

-Jel ti patiš za nekim?

-Svako na ovom svijetu pati za nekim.

-Za kim?

-Za sobom vjerovatno. Mislim da i ne postoji drugi tip patnje.

-Kako to misliš?

-Nikom ne fali neko drugi. Svakom fali on sam.

-Još uvijek te ne razumijem..

-Okej, da uprostim. Kad te neko ostavi, ne patiš za njim. Nedostaje ti osjećaj kojeg je budio u tebi – a ne on.

-Okej, onda da preformulišem pitanje. Jesi li ikad volio?

-Naravno.

-Voliš li i dalje?

-Prestani da kružiš, Anja ne postoji. Nijedna Anja nikad nije postojala. Ni moja, ni tvoja, ni bilo koja druga. To smo mi, projekcije naše usamljenosti, snova i očekivanja. To je sve što život nudi. Uzmi ili ostavi, nema posebnosti. Tu su samo tijela i noć. Ideš ili ostaješ?

 

Ostala je. Uvijek ostanu. Ne zato što su lake, zato što su usamljene. Zato što su iste kao ja. Zato što svaka žena i svaki čovjek na ovom svijetu želi samo jednu stvar – nekog ko će ih impresionirati. Ne radi se o seksu, ne radi se o ljubavi. Intriga je sve što nas pomjera.

Ujutro je nisam našao u krevetu. Nije bilo kliše ceduljice sa porukom, nije bilo nekog komada odjeće kojeg je ostavila za sobom. Ništa, kao da je nikad nije ni bilo.

Vaughan je odsvirao svoje, ploča je zaglavila. Želio sam čuti Riviera Paradise ali mi se nije ustajalo iz kreveta. Pogodnosti modernog vremena – youtube na mobitelu. Pustim pjesmu, zatvorim oči.

Da li je uvijek ovako hladno u aprilska jutra? Čudan je život. Sad kad bi me pitali da odaberem: ili provedi noć sa idealnom djevojkom, imajte najluđi seks ikad – ili se samo probudi kraj nje, bez ijednog jedinog dodira tokom noći, odabrao bih ovo drugo.

Surova su buđenja u pogužvanom krevetu, sam. Svi na kraju žele nekog u čijim će se rukama buditi. Sve drugo je potrošno, sve drugo traje tačno određen dio vremena. Jutra su vječna.

Vrtim prethodnu noć u glavi. Nekad oko dva sata, prije nego je čitavu priču pokvario naš prvi poljubac, zagrebali smo nešto veliko.

-Glumiš li?

-Misliš pisanje i to? Glumim, naravno.

-Dakle sve je ovo farsa samo da odvedeš žene u krevet?

-Šta ako ti kažem da jeste? Hoće li to srušiti tvoju malu kulu od karata koju si sagradila oko mene?

-Sad ti kružiš. Odgovori na pitanje.

-Farsa je sve ovo što vidiš pred sobom večeras. Ovo je moja uloga.

-Ovo je i moja uloga. Zašto misliš da si ti jedini koji umije da se skriva?

-Kad ljudi glume, obično glume nešto bolje od onog što jesu.

-Ti onda misliš da je ova uloga macho lika koji može bilo koju odvesti u krevet – bolje od onog što jesi? Ti glumiš muškarca koji može imati svaku, ja glumim ženu koja može imati svakog. U čemu se to nas dvoje uopšte razlikujemo?

-U tome što ti znaš šta je s druge strane moje uloge. Ja tvog glumca ne znam.

-Jedino tako ćeš mi napisati pjesmu.

 

Dobila je ono što je htjela. Pjesmu. Doduše, vjerovatno je nikad neće pročitati niti saznati da postoji ali sve nešto mislim – zna ona. 

Vaughan Rivieru privodu kraju a mene ponovo hvata san. U borbi sa ženama, nikad nećemo pobijediti. Igra je namještena.

Dog commands in Polish

Originally posted by kiminukii

aport! -  fetch!
bierz (go // to / ich / je)! -  bite (him / her / it / them (masculine) / them (feminine))!
chodź (tu)! -  come (here)!
dobry pies / piesek (diminutive) - good dog
fe! - no!
głos! / daj głos! -  bark! or speak!
leżeć! - down!
łapa / daj łapę - shake!
noga! / do nogi! - heel!
pilnuj - guard
siad! - sit!
stój! - stop!
szukaj! - search! / track!
waruj! - down!
zdechł pies! - play dead!
zły / niedobry pies / piesek (diminutive) - bad dog
zostań (tu) - stay (here)
zostaw! - drop it! / leave it!

Coruscanti Chiss

Summary: On a rare day of leave during the three months they were at the Royal Imperial Academy, Thrawn declares that he would like to explore Coruscant. Eli finds himself roped into a trip through Coruscant’s premier art museum, much to his chagrin. Oneshot. Gen. Slightly humourous.


By all logic, Eli Vanto supposes he should be used to this by now.

Two months into their stint at the Royal Imperial Academy - and a part of him thinks of this with a little mental skip of only one month left  - the cadets are finally given a day of leave.

Long-ingrained habit has Eli waking at only a slightly later hour than a usual academy morning, but he spends a long moment with his eyes closed, simply laying there in his bunk. He can’t remember the last time he had the luxury of sleeping in. It is a feeling so foreign to him now he only just realises he missed it.

Of course, his roommate, superior, and bane of his life chooses this moment to break him out of this pleasant half-asleep haze.

“Cadet Vanto.”

Eli cracks open an eyelid, and finds glowing red eyes looking steadily back at him, exactly at his eye level, a pace away.

Two months of this means he doesn’t flinch.

Two months of this also does not make it any less irritating.

Once again - the twelfth or thirteenth time this has occurred to him, now - Eli regrets taking the top bunk. Being woken like this would never be pleasant, but at least he wouldn’t be waking up at the eye-level of a certain Chiss. He is sure waking up facing the tops of Thrawn’s boots would be much preferable to finding glowing crimson eyes staring into his mind.

“Yes?” Eli says, forcing both his eyes open. He does not move, yet. He is remaining exactly where he is for as long as humanly possible, thank you very much.

“We are on leave, today.”

“Yes.”

“I would like to see Coruscant.”

“Oh.”

As Eli raises a hand to scrub at his face, he wonders what his previous self would have said, four months ago, if someone had told him that this is where he would be. The image almost makes him laugh.

He rubs the rest of the sleep from his eyes and glances at Thrawn.

Thrawn is still waiting for his response.

There is no question that Eli will have to accompany him.

“I’ll be ready in ten minutes,” Eli says.

Thrawn nods. “Very well. I shall wait outside.” He moves away, through their tiny room, and activates the door. It slides open, and shuts behind him.

Eli buries his exhausted face into his rock-hard, standard-issue pillow, and groans.


No trace of this weariness shows on Eli’s face half an hour later, as they step out of the refectory and head towards the Academy gates together.

“Have you visited Coruscant previously?” Thrawn inquires, once they have shown their day-passes to the guards at the gate.

“No,” Eli says, adjusting his uniform cap to keep out the glare of Coruscant Prime. “But I’m sure we’ll find our way around.”

“Certainly.”

Eli watches as a passing Coruscanti couple look at them, do a double-take, and then hurry past, glancing back over their shoulders with furrowed brows.

Eli swallows a sigh. It would appear that blue skin and red eyes are made doubly alien by the perfectly pressed Imperial Academy uniform. He turns to Thrawn.

“Is there anywhere in particular you wanted to visit?” Eli says. In his opinion, the sooner they leave the area, the better. Already, passersby are murmuring to each other, heads turning towards the lieutenant and cadet standing at the base of the Academy steps.

“I am correct in assuming Coruscant has a museum district?”

Eli casts his mind back to school history lessons, a decade previous. “Yes,” he replies. “I think I know roughly where it is.”

“Then let us be off.” Thrawn heads towards the nearest hover-train stop with a briskly efficient step.

Eli squints at his chrono, and then jogs to catch up.

Keep reading

9

EXILE TRIBE 男旅 - SHOKICHI & SWAY

I am LOVING! This program! Almost as much as EXILE カシノ! This episode was SO EPIC, really hardcore stuff… When I saw SWAY there I almost had an heart attack, but I couldn’t stop laughing at him screaming, oh SWAY-san…

PS: I tried to translate those parts… But my Japanese is horrible… So I asked help from my parents :D If you find anything wrong just tell me so I can correct it :3 And… Sorry about the quality of the gifs…

(In this episode that I noticed how much I love SWAY x Shokichi, my true OTP that people don’t understand T^T)

Vad innebär egentligen ett låneavtal?

Det kommer tidpunkter i livet då man kan behöva ta ett banklån, men vad innebär ett låneavtal egentligen? Sami Sulieman förklarar och reder ut begreppen.

Lånavtal med banken

Att låna pengar betyder att du ingår ett avtal med till exempel en bank. Avtalet går ut på att du lånar en summa pengar av banken och betalar tillbaka lånet med ränta. Du kanske vill låna till ett hus eller en bil.
För att du ska få låna pengar i en bank kräver banken ofta en säkerhet. Med det menas att banken vill vara säker på att få tillbaka sina pengar om du inte kan betala.
Många banklån kräver en säkerhet i form av ett hus eller en bostadsrätt. Har du ingen bostad som banken kan ta i säkerhet kan en person gå i borgen eller stå som medlåntagare. Det betyder att den personen får betala dina skulder om inte du kan.

Ränta

Du kan ha kommit överens om att ha samma ränta under en period. Det kan vara några månader eller flera år. Om räntan är rörlig följer priset marknaden och då kan räntan förändras.
När du lånar pengar måste du betala ränta. Den du lånar pengarna av bestämmer vilken ränta du ska betala men det är möjligt att förhandla och få en lägre ränta.
Räntan kan vara fast eller rörlig. Om du har fast ränta har du och banken kommit överens om att ha samma ränta under en period. Det kan vara några månader eller flera år
Det är oftast dyrare att ha fast ränta, men då vet du vad räntan kommer att kosta och kan ha bra koll på dina utgifter.
Genom att titta på ett låns effektiva ränta är det möjligt att jämföra med andra lån. Den effektiva räntan baseras på den faktiska räntan plus andra avgifter för lånet. Om räntan är rörlig följer priset marknaden och då kan räntan förändras.
Det är oftast dyrare att ha fast ränta, men då vet du vad räntan kommer att kosta och kan ha bra koll på dina utgifter

Kommer det till några andra avgifter?

Banken får ta ut avgifter för lån om banken har särskilda kostnader som är kopplade till lånet.
De avgifter banken tar ut måste stå i avtalet och kan bara ändras om de kostnader som avgifterna avser ändras.
Vanliga avgifter på lån är uppläggningsavgift och aviavgift.
Om du inte sköter dina betalningar kan du behöva betala påminnelse- och förseningsavgifter. Sköt alltid dina lån noga!

Amortering

Amortering är det belopp du ska betala tillbaka vid varje betalningstillfälle. Att amortera är samma sak som att avbetala. Amorteringen betalar du tillsammans med räntan varje månad eller kvartal.