niko kao ti

Jednu noć, rano sam zaspao. I sjećam se, zvono na vratima i snažni udarci na vrata.
Dok sa druge strane čujem jako poznat glas i drhtaj u istom…
“Otvaraaaaj, to sam ja…”
Naravno, to je ona.
Odmah sa vrata, onako uplaka i mokra do kože radi nevremena, počela je strasno da me ljubi, dok snažno kida zadnje mokre krpice sa svoga tijela…
Uzdiše. Ljubi. Plače.
“Falio si mi, niko nije kao ti. Ne mogu više pored njega, gadi mi se svaki prokleti trenutak bez tebe…”
Ponavljala je dok me vukla prema krevetu…
Nikada snažniji i jači osjećaj ljubavi nisam osjećao ko tog jutra kad sam se probudio sa njenom kosom prolivenom po mojim grudima…
—  Rafael
Sve je bolje kada je tu

Cudno je to… samo si ti znala da unistis moj svijet i da ga ponovo stvoris. Da mi nacrtas osmijeh na licu. Da me pustis da potonem, i onda u trenutcima kad sam vec dotakao pjesak, vracas na povrsinu… samo ti. Samo sam tebi mogao napisati sve te pjesme. Samo sam zbog tebe mogao ostajati budan sve do jutra. Samo sam tebi mogao pisati. Samo zbog tebe bih uradio sve… i samo zbog tebe sam mogao da budem ovako tuzan.

Nikad u svom zivotu nisam pronasao djetelinu sa cetiri lista… Sad bi mi dobro dosla, jer imam jednu zelju…zelja koja je vrijedna jedne tako posebne djeteline, jer ukljucuje jednu posebnu osobu. I svaki avion je odjednom zvjezda padalica i svaka zelja pripada tebi… i samo tebi.

I niko kao ti nije mogao da se ovako drzne i da mi ovoliko nedostaje. Ne, nikom to ne bih dozvolio. Nikome ne bih dozvolio da ga ovako bespomocno vracam u svoj zivot. Il’ da ovako bespomocno vracam svoj zivot?
Iskreno, da mogu vratit vrijeme, vratio bih ga u onaj period kad se nismo poznavali, i nikad sebi ne bih dozvolio da te upoznam, nikad ne bih dozvolio da dodjem u najmanje iskusenje da te zavolim, da se vezem… a zasto se ne bih vratio, recimo u Januar ? Il’ u Novembar? U one dane kad je ona bila tu vise nego ikad?
Ne, lutko. I Januar ce se zavrsiti, i sve rijeci i osmjesi ce da prodju, i zaboravit ces kako si se znala zapricati u kasnim vecernjim satima… prije ili kasnije hoces… i to bi onda bilo uzaludno vracanje vremena, jer nista promjenili nismo. 

Ako te ikad vratim, svjestan sam da ces jednom ponovo otici. Itekako svjestan. Ali ne sada. Trenutno, kad te volim vise nego ikoga, ne smijes otici. I da ti nije palo napamet, da mi iskliznes iz ruku zajedno sa svim tragovima srece… Ovaj cirkuzaner to zaista ne bi podnio.