nemation

Kada prestanete da se nadate, više nemate šta da izgubite.
A onda treba napraviti izbor.
Staviti tačku na sve.
Ili nastaviti dalje, malo - pomalo.
Stalno pokušavate da ispunite prazninu nečim drugim i uz teškoće, upornost i puku tvrdoglavost, pre ili kasnije, pronađete izlaz iz mraka.
—  Čuvaj me; Danijela Sačerdoti

Ne ismijavajte i ne omalovažavajte druge. Možete da im uništite samopouzdanje i psihičko zdravlje. Možete da ih oštetite do kraja života. Ne radite to! Tako nešto ostaje sa osobom do kraja života. Onaj koji je ismijavan će uvijek to pamtite, preispitivati sebe, izgubiće samopouzdanje. Nemate pravo da nekog omalovažavate. Vi postajete jadni čim tako nešto uradite. To vas neće učiniti boljim ni ljepšim, samo gorim. Ne shvatate da je problem do vas a ne do osoba koje vi ismijavate

Da li je vama nekad dečko rekao da ne pravite veliku stvar oko svega, samo zato jer ste rekli da plačete. Oprostite, nismo mi krive što volimo preko oceana, a vas nije briga. Nisu sve cure kurve nakon prekida. To što si vi umislite da nakon prekida cure uživaju, varate se, naprotiv one se izjedaju iznutra, guše se u suzama, mrze cijeli svijet oko sebe i ne dozvoljavaju ikome da zauzme mjesto gdje ste vi nekoć bili. Takav je ženski rod uvijek ste joj vi prioritet, vas će staviti na prvo mjesto. Je li potrebno da su one vama samo opcija, da ih zanemarujete i smišljate izgovore kako nemate vremena? Imate vi vremena, samo nemate volje. Nađi i čuvaj. Nije teško ako pokušaš, a zauzvrat ćeš dobiti sve.
—  ne-moze-bolje
Bila sam drugacija pre.
Muzika je ispunjavala moj dan, sada mi prija tisina.
Volela sam da se smejem, vise nemam razlog za to.
Imala sam prijatelje, vise ih nemam.
Od svega sto sam imala nije nista ostalo. Samo slomljeno srce, bol da podseca na uspomene. Fotografije na kojima se smejem, par baletanki i medalja i jedno srce koje je slomljeno na hiljade delova. Dajte ljudi, ne ubijajte tudje snove, ne unistavajte tudji zivot. Nemate pojma koliko boli…
—  @nevena605
Mladost je tu
Da praviš greške i učiš na njima,
Da poljubiš mnogo momaka i ne zapamtiš im ime,
Da ideš pijana ulicom i vrištiš: “Što mi ovo radi? Jebaću mu sve!” kad te dečko prevari,
Da igraš u klubu sa drugaricama kao da vas niko ne gleda,
Da poljubiš neku devojku,
Da eksiraš rakije i piješ nespojivo,
Da se posvađaš sa svima koje ne gotiviš,
Da umesto u školi vreme provodiš u obližnjem kafiću,
Da se sprijateljiš sa konobarima i taksistima,
Da ležiš sa dečkom na klupi i gledaš zvezde,
Da sa tim istim dečkom svakog vikenda dočekuješ svitanje,
Da se ušunjaš u kuću u sedam ujutru,
Da se napiješ toliko da ne znaš za sebe iako nije damski,
Da prevariš dečka čisto eto da vidiš kakav je osećaj,
Da budeš ona treća i rasturiš neku vezu,
Da upoznaš njegovu sadašnju devojku iako ona zna sve o tebi,
Da joj se smeškaš,
Da se posvađaš sa nekorektnim profesorom,
Da plačeš zbog ljubavi,
Da ostaviš nekog,
Da neko ostavi tebe,
Da se besciljno vozikaš sa drugaricama,
Da se grebeš za cigare,
Da se posvađaš sa drugaricama,
Da se udaljiš od prijatelja iz detinjstva,
Da vodiš pijane filozofske razgovore sa strancima,
Da budeš sa nekim njegovim drugom,
Da šaljete jedno drugom bezobrazne poruke,
Da se dopisujete do ranih jutarnjih sati,
Da šaljete jedno drugom najguplje stvari, jer nemate više o čemu da pričate, a ne želite da prestanete,
Da piješ mnogo kafe, prevrćeš šolje i gataš sa drugaricama,
Da daš pare nekoj babi da ti gleda u šolju,
Da ne užinaš jer čuvaš pare za izlaske,
Da te momci časte pićem,
Da budeš sa nekim starijim,
Da budeš sa nekim malo mlađim,
Da konačno smuvaš bar jednu simpatiju iz detinjstva,
Da eksperimentišeš sa šminkom,
Da izlaziš po splavovima,
Da znaš svaku pesmu,
Da kraj reke pevaš sa drugarima uz gitaru,
Da nekome kažeš šta bi mu sve radila,
Da bežiš od pravih i biraš pogrešne,
Da se dereš u kafani kad puste tvoju pesmu,
Da ideš na svaki koncert,

Mladost je tu da je se stidiš dok traje, a smeješ joj se kad prođe.
Blesava

Zaista me zanima jesam li ja jedina toliko luda i djetinjasta da ponekad toliko zelim decka kao da sam malo dijete od 5 godina koje bi sve sto imaju velike cure pa onda i decka,jasno jel. Al ne mastam ja sad o muzu,djeci,vili,moru tralala… Ne… Ja mastam o osobi s cijom cu se kosom igrati,o osobi kojoj cu govoriti svaku glupost koja mi padne na pamet bez straha da ce me ta osoba gledati “alo,stara,jesi prosvikala” pogledom. Onu,neku,djecju ljubav zelim. Ne mogu je nazvati tinejderskom kvragu. Kad su danas sve tinejderske veze toliko jadne i bljak. Znate ono,kad ne mozes docekat da ga vidis,kad ga ne mozes prestat grlit,kad ne zelis doma,kad postojite samo ti i on,kad se volite a nemate potrebu to podijelit po svim drustvenim mrezama. Samo se volite. Slatko jelda? Nekako… Imam osjecaj da su se te prve ljubave izgubile.. Danas je to sve… Javi ti se,pricate,nadete se,zbarite se(namjerno upotrebljavam taj fuj naziv),volite se najvise na svijetu i cao. Nikad se nismo znaaliii.

Zeljela sve reci,rekla gotovo nista. Nema veze.

Vi, momci, ne znate da mi, djevojke, nađemo sve povezano s vama, tekstove, citate, filmove, pjesme… Vi ne znate da mi možemo ostati budne do kasno uveče samo da vas sačekamo da budete onlajn i četujemo malo. Vi ne znate da mi možemo pričati o vama s bilo kim i da nam to nikad ne dosadi. Vi ne znate zašto mi pokušavamo da sakrijemo naša osjećanja prema vama. Vi nemate pojma od čega bi mi odustale zbog vas. I onda se pitate zašto smo komplikovane :)

Priča o gradu

Odustajem od svih traženja pravde, istine, odustajem od pokušaja da ideale podredim vlastitom životu, odustajem od svega što sam još jučer smatrao nužnim za nekakav dobar početak, ili dobar kraj. Vjerojatno bih odustao i od sebe sama, ali ne mogu. Jer, tko će ostati ako se svi odreknemo sebe i pobjegnemo u svoj strah? Kome ostaviti grad? Tko će mi ga čuvati dok mene ne bude, dok se budem tražio po smetlištima ljudskih duša, dok budem onako sam bez sebe glavinjao, ranjiv i umoran, u vrućici, dok moje oči budu rasle pred osobnim porazom?
Tko će čuvati moj grad, moje prijatelje, tko ce Vukovar iznijeti iz mraka? Nema leđa jačih od mojih i vaših, i zato, ako vam nije teško, ako je u vama ostalo još mladenačkog šaputanja, pridružite se. Netko je dirao moje parkove, klupe na kojima su još urezana vaša imena, sjenu u kojoj ste istodobno i dali, i primili prvi poljubac - netko je jednostavno sve ukrao jer, kako objasniti da ni Sjene nema? Nema izloga u kojem ste se divili vlastitim radostima, nema kina u kojem ste gledali najtužniji film, vaša je prošlost jednostavno razorena i sada nemate ništa. Morate iznova graditi. Prvo, svoju prošlost, tražiti svoje korijenje, zatim, svoju sadašnjost, a onda, ako vam ostane snage, uložite je u budućnost. I nemojte biti sami u budućnosti. A grad, za nj ne brinite, on je sve vrijeme bio u vama. Samo skriven. Da ga krvnik ne nađe. Grad - to ste vi.

—  Siniša Glavašević
Dragi moji roditelji

Znam da zivimo u svijetu u kojemu nikome ne mozes vjerovati ali mislim da je stvarno pretjerano da ne vjerujete vlastitom djetetu i onda se jos pri tome cudite sto nasi odnosi ne funkcjoniraju,bas se pitam zasto! Preoptereceni ste svojim obavezama,razumijem,imate malo slobodnog vremena,i to razumijem. Ali nikako ne mogu razumjeti da nemate povjerenja u mene i konstantno trazite greske u mom ponasanju.. Ne valja ti drustvo,previse izlazis,nista nam ne pomazes doma,stalno si na tom mobitelu i tako u nedogled svaki dan.. A nikad se niste zapitali sta se mota po mojoj glavi i kakvi problemi mene muce. Pa da,ja sam samo obicna ljena tinederka,ja nemam problema,meni cvjetaju ruze..Ne osudujem vas,samo vam zelim skrenuti paznju na odredene stvari..Srednja skola ce brzo zavrsitit,vasa nekad malena djevojcica ce odrasti,osamostaliti se i krenuti svojim putem a vama ce biti zao..Dragi moji roditelji,vrijeme niti mozemo vratiti niti zaustaviti..

3

Synthetic Cells Move On Their Own

What look like animated illustrations that could easily spring from a child’s imagination are actually newly unveiled artificial cells under a microscope.

Biophysicists at Germany’s Technical University of Munich along with an international team developed simple self-propelled biomachines in a quest to create cell models that display biomechanical functions.

The researchers say their work represents the first time a movable cytoskeleton membrane has been fabricated.

Keep reading

Filozofija mrtva #52

Kako prekinuti tradiciju? To pitanje možete pitati mene. Baš mene. I reći ću vam odmah, neću odugovlačiti sa odgovorom. Tradiciju možete prekinuti nemarom, najbolje, a najgore zaboravom. Zbog tog nemara, ili pak, zaborava, prestao sam često pisati ove tekstove. A evo, nekako sam ih napisao dosta. Čak pedeset i jednu do sada, odnosno do pisanja one koju sada čitate. Pisao sam o svemu i svačemu, a nekako sam najviše pričao o svom životu. To se otelo kontroli.

Želim ovaj put da pričam o promjeni, koju želim da primjenim na ono što je aktuelno na mom blogu, a to su ovakvi tekstovi. Ali, želim i da pričam općenito o promjeni, bilo čega, a najviše ljudi. Ono što želim da kažem je da ću pokušati što manje pričati o svom životu kada budem opet pisao tekstove; jer nije to baš nešto što bi nekoga moglo zanimati. Osim ako nemate svoj život pa vas zanima tuđi, a što se tiče toga; preporučujem da ga nabavite. Mislim, da nabavite život. Nije skup. Ali stvarno, jeftin je za mlade ljude; a mladi ljudi su na Tumblr-u. Ne vidim razlog zašto bi starijim osobama bilo zabavno blogerisanje (to je glagol, sad sam ga izmislio). Što se tiče pričanja o životu, neke je stvari bolje zadržati za sebe. Pitanje je zašto to nisam primijenio ranije, nego mi je trebalo na desetine hiljada ispisanih riječi da bih shvatio to? Pa, pokušat ću se pravdati time da učenik prvo treba dobiti slabu ocjenu da bi shvatio da treba učiti; da ne bih jednostavno rekao da to što sam radio nije bilo pametno od mene.

Htio sam spomenuti i to da ću se potruditi da više ne pričam o konkretnim ljudima. Pazi ti izraz, molim te, konkretnim ljudima. Da, od sada ću pričati o apstraktnim ljudima (sarkazam je u zraku, ili je ironija). Hoću da kažem da neću nikoga naročito spominjati, jer bi to moglo izazvati neželjene efekte, po mene (šaka u glavu, najvjerovatnije). To se ne odnosi na moje analize domaćih pjesama, pjevači su previše ozbiljni ljudi da bi se bavili sa mnom.

Neću pričati o njoj. Nećeš pričati o njoj? Neću. O kome? O njoj? Ko je ona? Eh, odgovorit’ ću ti u Šerifovom stilu: Pitaju me, pitaju, ko je žena ta? To je žena mog života, moja sudbina. Šalu na stranu. Ko god je čitao moju filozofiju (kako odmilja zovem ove tekstove), sigurno je čitao o nekoj curi o kojoj ja stalno pričam. Sad, pošto ne planiram više pisati o njoj, red je da nešto i napišem, za kraj. Koji sam ja kralj apsurda. Ne mogu sebi pomoći.

Ko je ona? Ona mi je drugarica iz srednje škole. I sada je. Bar mislim da jeste. Imam osjećaj da je “nešto” ljuta na mene. Inače nervira me kada neko spomene riječ koju sam u prethodnoj rečenici stavio između navodnika. Trenutno nerviram sam sebe. Da, i to je moguće. Okej, bio sam zaljubljen u nju. A vjerovatno sam i sad. Stvar je u tome što ne znam šta da mislim o tome. Ključni trenutak u priči je da sam se navikao na to. Ne bih volio da se zaljubim opet, ali u neku drugu curu. Valja to proživljavat, nije to lahko. Ali hajde, kako bilo, ako je ljuta na mene, ako sam je opet razočarao; ima razlog da bude ljuta, ima razlog da bude razočarana. Možda nije, možda haluciniram. Uglavnom, ona je još uvijek u mom životu, ali ne pišem više o njoj u filozofijama.

Rekao sam da ću pričati o promjeni, općenito. Ali hajde da to ostavim za neki drugi put. Sad ću spomenuti jednu pjesmu koja me fascinira. Ali ne fascinira me toliko pjesma koliko jedan njen stih, koji, realno, otvara rajska vrata. U pitanju je pjesma Omera Livnjaka koja se zove Hej mala. Jedan detalj ovu pjesmu uzdiže više nego bilo šta drugo. Naime, u pjesmi, Omer, odnosno pjevač, ili taj koji je pisao pjesmu. Želi pozvati određenu ženu, djevojku, malu (kako on to kaže), da živi sa njim; vjerovatno da se uda, šta li. Obećava joj da će živjeti kao kod sultana. Međutim, i za to postoji cijena. Ona će njemu morati rađati sinove, i to je broj već poznat. Ni manje ni više nego sedam. Zapravo, bar sedam, kako on to kaže. Sedam je norma; za sreću. Ona Snježana, i sedam patuljaka i sultan. Zašto ne? On njoj, osim sreće u životu i svoje ljubavi obećava i ono što je najbolji prijatelj svakoj ženi. I ne, ne mislim na savremene prijatelje svake žene: DM, CM, H&M i KM (Konvertibilna Marka - valuta u BiH, za one koji ne znaju). Obećano je toj ženi i srebro i zlato, ali to nije ništa u odnosu na komfort (ne radi se o Bubi Corelliju, a kad smo već kod te pjesme, ne mogu izdržati da ne kažem - kompot) koji joj se nudi. Ona bi po svili hodala, što je super, i na dušeku spavala. Okej, na dušeku spavala. Kakva je to privilegija? Taj momenat, na dušeku spavala, uzdiže ovu pjesmu. Kamo sreće da je cijela pjesma kao ove tri riječi. Možda je žena do sada na sijenu spavala, pa bi spavanje na dušeku bila dobra promjena.

anonymous asked:

zasto si postala odjednom tako hladna prema svim muskarcima?

Posto mi je doslo mnogo poruka na ovakav slican nacin sada cu sve ispisati se,ispricati pa ko hoce neka procita ko nece neka onda kasnije opet ne postavlja ovakva pitanja.

Zasto sam postala hladna?

Prije dvije godine imala sam 90 kilograma.Izazivali me,rugali se,nijedan decko me nije zelio pogledati a kamoli popricati sa mnom,a da to nije samo prijateljski.Niko me nije volio na nacin na koji sam ja voljela sve njih i pazila na neki nacin na mnogo osoba koje su mi mozda jednom u zivotu rekle ”cao”.Onda se pojavio on.Zivio je u Konjicu,mislim i sada zivi,poceli smo se dopisivati preko facebooka.Na facebooku nisam imala puno fotografija,a nijednu nisam imala fotografiju gdje se ja vidim cijela.Sa njim sam se pravila hladna,odbojna,kucka,niko kao ja,razmazena mamina i tatina princeza.Dopisivali smo se,svaku noc,dan,postali smo jedno drugom navika.Znala sam uzasne stvari koje je skrivao duboko u sebi,on je znao moje takodjer.Bukvalno pronasli smo se.U neku ruku bili smo i slicni.Lavovi u horoskopu,slicne ukuse,interese smo imali.Prosle godine,tacnije 23.8.2013 ja sam poslije godinu i po napokon dosla u njegov grad.Inace mi smo udaljeni 40ak kilometara ja sam u Sarajevu.Cijelo vrijeme sam se bojala sta se biti kada me vidi takvu (jer sam i tada bila debela),kako li ce reagovati,da li ce odmah pobjeci ili ce mi tu noc kad se budem vratila reci samo ne zelim vise da se dopisujem i naci neki nacin da me odjebe.Ali bilo je totalno suprotno.Tacnije bilo je sve bolje.Taj dan koliki smo prvo zagrljaj imali to vam ne mogu opisati.Suze,pa pogledi,pa osmijeh…Nikad u zivotu nisam toliku srecu dozivjela nego u tom trenutku kada sam ga vidjela.Naravno ja sam se morala vratiti u Sarajevo,ali ostali smo bili samo prijatelji.I dalje smo se dopisivali non stop,nijedan dan nije mogao proci bez njegove jutarnje poruke i bez njegovog laku noc.Kada sam krenula u srednju,u septembru,pocela sam i ici u teretanu.Sama sam sebi dala nadu i optimizam.I stvarno sam se pocela truditi.Dva mjeseca poslije,u oktobru sam opet otisla.Takve neke banalne ludosti smo radili,njemu nista sladje nije bilo od mog sredjivanja pred ogledalom pred odlazak u Konjic.Ja se ispeglam,nasminkam,sredim on to odmah pokvari namjerno.Koliko sam se samo ja i ljutila na njega.Ali opet koliko smo svaki nas izlazak koji bi trajao 4-5 sati mi stvari uradili i proludirali.Bio je moje zlato,moja CIJELA BUDUCNOST.Poslije vec par puta dolaska tamo poceli smo intimnije stvari i pisati na facebooku,poceli priznavati neke stvari,poceli su dodiri…I da,treci put,kada smo izasli nam je bio najbolji izlazak.Ja bih sada mogla danima opisivati nase izlaske ali pokusavam sto vise da skratim i ako ne vjerujem da ce se ikome dati citati,ali neka ovako i ja se oslobadjam i lakse mi je.Poslije treceg izlaska,tacnije 30.11 ja sam se zaljubila.Tacnije,pocela sam tek sada osjecati nesto vise,pocela sam ga gledati drugacije,a sto je najgore on je to poceo osjecati takodjer,a imao je djevojku.Sa tom je djevojkom prekidao pa se mirio sve zbog mene.”Zasto ti izlazis sa njom kad dodje u Konjic,ja sam ti djevojka” i sve je islo na takav fazon da bi na kraju poslije svega naseg,polije toliko vremena koliko mene poznaje,poslije toliko njegovih poruka ”Da jedina vrijedim,da su one sve prolazne” bla bla on meni napisao da vise ne moze da me vidja kad dodjem i da ne moze se dopisivati sa mnom zbog nje.I bum.Blokirao me.To su mi bila najgora tri mjeseca ikada u zivotu!Od januara do marta.Ludila sam.Znate onaj osjecaj kad naviknete bukvalno na neku osobu i sto je najgore jedina ta osoba vas razumije i jedino TA osoba je ona sa kojom vi mozete zamisliti SVE jebeno sve na ovom svijetu.Zatvor,avantura,djeca,brak,pljacka,svaku mogucu ludost sam ja mogla sa njim zamisliti.Poslije tri mjeseca,stize meni poruka na facebook.Nemate pojma kolika je to sreca bila i ako sam i dalje znala da je sa tom djevojkom tada su bili vec i pola godine zajedno.A sto je najgore i ja sam od januara krenula sa jednim deckom i vec nam je bilo 3-4 mjeseca veze ali NI SEKUNDE,znate sta znaci ni sekunde,e pa ni sekunde ga nisam voljela.Bio je neka nada da cu ga zaboraviti,cisto nacin ali ni mrvice pomagalo nije.Javio mi se i priznao mi sve sta je TADA ( kao u novembru,decembru) osjecao prema meni i kako ga je sve to proslo i da sada nju voli vise od zivota.Okej.Priznao mi je.Poslije par sedmica mi smo se opet dopisivali i sve je to super bilo dok on nije opet krenuo sa nekim porukama gdje se stvarno ne vide samo prijatelji.Mene je to ubijalo.On je to i znao.Znao je da sam jos uvijek slaba na njega i znao je da ga volim.Da bi on za par sedmica opet meni napisao izvini ti meni remetis moju vezu ja tebe opet moram blokirati!Ja sam se sokirala i tako je i bilo.Bila sam uzasno povrijedjena.Zeljela sam mu nekako uzvratiti.Sve nase razgovore,gdje je on meni pisao kako on nju ne voli,kako je to samo prolazno,sve bas sve gdje se vidjelo da osjeca nesto prema meni sam poslala toj djevojci.Naravno,odmah su prekinuli a tim gradom su svakakve price onda kruzile.Ja sam njemu bila na blok listi,mjeseci su prolazili ja sam zavrsila prvi razred.Za to vrijeme ja sam smrsala 20 i vise kilograma i stvarno me niko nije mogao prepoznati.Kako bi vam skratila pricu opet smo stupili u kontakt i moja majka i ja smo zeljele otici jednu cijelu sedmicu u julu na odmor u Konjic.I tako je i bilo.Otisli smo,nemate pojma kolika sreca plac suze zagrljaj je to bio kada so se opet vidjeli.POSLIJE SVEGA.Poslije toliko preplakanih noci,razmisljanja,nadanja…Opet on.Njegov zagrljaj.Miris.Glas.Moje sve.Tih sest dana je bilo nesto najljepse u mom zivotu,i da,poljubili smo se,krenuli u vezu,bilo je sve KAO U FILMOVIMA!Nije da ja sada nesto uvelicavam,ali trenutci koji su nam se desavali u to sest dana se ne desavaju ljubavnom paru koji su zajedno vec godinama…Naravno zadnji dan,cekamo voz.To je bio za mene najtuzniji dan kada u zivotu.na prugama smo se ljubili,lezali,svadjali,derali,a opet onda je dosao taj najtuzniji trenutak kada je voz dosao,onaj zadnji poljubac,onaj zadnji zagrljaj i zadnje mahanje u vozu.Da mi je rodjena majka rekla ovo samo u filmovima ima.Ali i dalje se nisam brinula i dalje sam imala nadu i trudila bi se i dolazila bi svake sedmice dole.Nazalost,zbog nekih drugih razloga 10 dana poslije smo prekinuli,tacnije 28.7.Poslije dvije sedmice,14.8,mu je bio rodjendan.I da,otisla sam.On nije ni znao da cu doci.Moja majka i njena prijateljica su mu se samo javile i rekle da sam ja za njega nesto spremila i samo da treba doci to pokupiti.Sjeli su u neki kafic,ja sam se krila u kaficu.Pustili su nasu pjesmu,krenula sam prema njemu.Da skratim pricu u tom poklonu se nalazio cd,tacnije napravila sam mu video koji traje 1h i taj video sam pravila od 3. mjeseca.Znaci 5 mjeseci sam taj video pravila,video je toliko emotivan da svaka moja prijateljica i svaki put kad ga ja pokledam bez obzira da li sam ga vec 1000 puta pregledala zaplacem.I pored toga sam napravila album.Album sa nasim slikama,od kako je bio beba,pa dijete,pa sve do danas.Pa i sve nase razgovore sam uslikala,pa sve nase slike,sve je to tu na jednom mjestu.Najveci razlog prekida je daljina naravno,a i njegov ponos.Inace on radi sa ocem,po cijele dane,jedva navecer dodje kuci pa malo popricamo.Nije mogao gledati da se ja toliko trudim oko njega,da ja svake sedmice moram dolaziti tamo,a da on ne moze odvojiti ni jedan dan za Sarajevo.Ali ja to nisam gledala,ali muskarac ko muskarac.Problem u tome je sto on mi nije mogao,nije da nije zelio,nego nije mogao da mi uzvati toliku ljubav i trud koji ja njemu pruzam.I zasto sam hladna prema svim SADA MUSKARCIMA I PREMA SVIM MUSKARCIMA OD KAKO SAM NJEGA UPOZNALA?Jer njega volim.Imala sam ja decke sa slicnom njegovom frizurom,sa ocima,osmijehom,ali nijedan nije bio ON.Nijedan mene nije mogao nasmijati i usreciti kao on.Tacnije,nijedan nije mogao da vidi moje pravo lice i da skine moju masku.Kako mi je on ranije pricao na fakultet ce doci u Sarajevo,barem se nadam.On ce sada treci razred,brzo ce to proci znam i ja.Ja znam da mi on redovno ulazi i na tumblr,zna on i kako se ja sada osjecam.Jedna je razlika samo bila medju nama dvoje u ostalom smo se slagali.Ja sam njega voljela,a on je bio samo zaljubljen u mene.Njega je proslo mene nije.I sam mi je rekao na rastanku to kada sam mu dala poklon ovo nije zbogom,ovo nije kraj.Ako i ovo nekad procitas Safete,volim te,voljet cu te i naci cu te.Naci cu nacin da budemo napokon u istom gradu.Naci cu nacin za nas.

Volim te

Zauvijek tvoja,Ena.