nedovoljna

Poželjela sam da  večer potraje zauvijek.  Ta večer u kojoj sam nasloljena na tvoje grudi  zaboravila na vrijeme. Kao da su svi satovi ovog svijeta u tom trenutku prestali da kucaju.  Naslonjena na tvoje grudi, ja sam slušala otkucaje tvog srca. Šutili smo, oboje. Kao da nismo željeli riječima da uništimo večer. Sve vrijeme pokušavala sam da opišem sreću. Ali nijedna riječ nije mogla da je opiše, svaka ja bila suviše nedovoljna. O sreći se šuti. Osjetiš je, ali ne možeš da je opišeš. Samo je nazoveš imenom, jer svaka sreća ima ime. A ja sam tvoje, te noći, dugo, tiho izgovarala.

anonymous asked:

Ivo, koji je tebi kurac?

teško mi je proniknuti u smisao, ne razumijem voljnost ljudi da žive podjarmljeni, okej ako si već dobio dijete, pa moraš brinut za to dijete, onda okej, al kako napravit dijete kad prvo moraš slušat osobu šta govori, a rečenice izgovorene su tako grozne i ljudska vanjština tako postane neprivlačna i nedovoljna, svi u nekim trenucima izgledaju ružno, svi, i šta ti onda ostane, ljubav, samo ljubav, al kako zaslužit tu ljubav unutar sistema u kojem nisi sposoban bit funkcionalan dio, hm, i sve je tako najprekrasnije svake sekunde života i nikad ne želiš da se to završi, osim što polako non stop stariš i za sve manje toga si sposoban, al ustvari ne stariš sporo nego to prođe ekstra brzo, u jednoj sekundi, i više te nema, bože kako je život prekrasan, volim mediteran

Pokušavao sam da pričam o tebi, ali smiješak mi nije dozvoljavao bilo šta da kažem. Nijednom riječju nisam mogao dostojno da opišem tebe. Svaka je bila suviše nedovoljna. A zaista sam bio sretan. Bila si tu, i kao da mi ništa drugo nije bilo potrebno. Kao da su dijelovi mog razrušenog svijeta počeli da se skupljaju. Vratila si mi svijet, onaj, iz kojeg su me istjerali.I kako da ti zahvalim što me svakodnevno usrećuješ? Što si tu, i što ne želiš da odeš. Šutim o tebi, jer znaš sretan sam. Moj smiješak govori mnogo više, nego što bi ijedna riječ mogla da kaže.Ti. Razlog si za sreću.