nadjem

Pokušao sam da je ne volim. Tražio sam utjehu u drugoj ženi. Od druge žene sam očekivao da bude kao ona. Da me voli kao ona. Da mi se obraduje kada me vidi i da ne skida onaj blesavi osmijeh sa lica kao ona. Godinama sam tražio, i godinama nisam uspjevao da nadjem nekoga kao što je bila ona. Kada god bih se zagledao u njene oči vidio bi sebe. To sam možda i najviše zavolio kod nje. Od onog dana kada smo se rastali, pokušavao sam da je zaboravim. Tjerao sam sebe da ne razmišljam o njoj. Iako sam svako novo jutro dočekao sa njenim imenom na svojim usnama. Bila mi je posljednja misao kada sam mrtav umoran bacao se na krevet. Često bi dolazila u moje snove, da budem iskren, to je ono što mi je davalo snagu. Sanjao sam njene ruke kako me grle. I u snu, njene oči su mi davale nadu da će doći bolji dani. Počeo sam da vjerujem u bolje sutra zbog nje. Svaki rođendan, novu godinu, i ostale gluposti u koje sam već odavno prestao da vjerujem, visoko sam dizao času nazdravljajući za nju, za nas. Iako sam bio svjestan da mi odavno ne postojimo. Nikada je nisam pijan nazvao, ni onda kada smo bili zajedno. Nekako me je bilo sramota da čuje kako brkam rijeci, a znala je ona dobro da sam samo na nju mislio i pijan i trijezan. Sve do jedne večeri. Tu večer mi je, zaista bilo svega preko glave. Sjedio sam sam u uglu kafane, i ispijao čašu za čašom. Odlučio sam da je nazovem. Iako sam već odavno obrisao njen broj, tih par cifri sam vrlo dobro znao napamet. I zaista, nakon par otkucaja, javila mi se njena majka. Već nakon prvih tonova njenog glasa, požalio sam što sam nazvao jer, iskren da budem, pomislio sam da ona ne želi da se javi. Ali riječi koje je te noći izgovorila njena majka, otrijeznile su me za cijeli život. Žena koju sam godinama volio bori se za život u bolnici, koja je par ulica udaljena od kafane u kojoj sam svoje noći ostavljao. Telefon mi je skliznuo iz ruke, i raspršio se u hiljadu komadića. Od dima cigareta nisam vidio izlaz iz kafane, iako sam sada samo njega tražio. Užurbano sam se kretao prema bolnici, iako nisam znao kuda, zašto i kako idem. Došao sam ispred bolnice, i pogledao u bezbroj njenih spratova. Zaštitar je odmah istrčao, kao da se uplašio da ću da demoliram bolnicu. Ne brini, neću praviti belaj, samo me vodi do nje. Bio sam ubjeđen da zaštitar zna ko je ona meni. Ali naravno da nije znao, kako bi i mogao da zna. Dečko, nije vrijeme posjeta, odgurujući me od vrata, sada već povišenim tonom odgovara zaštitar. Molim te, samo par minuta, nisam je vidio godinama. Trčim na trinaesti sprat, na poseban odjel intenzivne njege, aparati odzvanjaju hodnikom, a meni se kovitlaju slike svega što sam prošao sa njom, i slike godina kojih sam bježao od nje. Ulazim u njenu sobu. Tajac. Samo se čuje aparat koji prati rad njenog srca, i kapljice infuzije priključene na njenu desnu ruku. Skamenio sam se. Tako je bespomoćna, i sama. Baš kao onda, kada sam je ostavio na uglu ulice. Stajao sam u mjestu, baš kao da će svaki moj korak prema njoj povrijediti je. Polako sam prišao krevetu, privukao stolicu i sjeo pored nje. Spustio sam svoje usne na njenu ruku, suza koja je skliznula iz mog oka, izgubila se negdje u njenim prstima. Tiho sam izustio “oprosti”, kao da sam ja bio kriv za sve to što joj se desilo. Stisnula mi je ruku, i otišla. Zauvijek. Zvonjavu tih aparata koji su zabilježili zadnje otkucaje njenog srca nikada neću zaboraviti. Nisam se nadao da će taj stisak ruke, koji sam godinama čekao trajati tako kratko. Nisam ni slutio, da ću onda kada je napokon ponovo pronađem, odmah izgubiti. Ovaj put zauvijek. Prezirem sebe, i sve one godine koje sam ostavljao u kafani, umjesto da sam je čuvao za ruku. I odgovor na ono pitanje, koje će me izjedati dokle god budem živ “ da li bih je sačuvao, da sam se pojavio ranije?” nikada neću odgovoriti.

I s toga, ne čekajte pravi trenutak, nego učinite trenutak pravim. Jer bolje biti budala na vrijeme, nego pametan prekasno.

ComingSoon ✈💑

Samo dragi Bog zna koliko sam mastala da nadjem neku musku osobu koja ce mi, prije svega, biti prijatelj, pa tek onda ljubavni partner. I onda nadjem tebe, ispunim svoje snove. Nadjm tebe koji zna slusati i razumjeti. Tebe koji zna savjetovati. Tebe koji bi zivot dao za prijatelja. Tebe koji daje sve od sebe kada voli. Tebe kojeg je dovoljno samo slusati da bih uzivala. Ti nisi svjestan koliko vrijedis.Nisi svjestan koliko si dobar. Ali pokazat cu ja tebi koliko cijenim sve ovo, i koliko sam zapravo samo tvoja, pokazat cu svima kakav si zapravo. Pokazat cu da si bolji od svih, ma najbolji. S tobom ne vrijede nikakve lose price o muskarcima, s tobom sve to pada u vodu, ti postavljas nove granice. Ti nisi kao ostali. A ja sam od trena kad sam te zagrlila znala da je ispod te maske nedodirljivog i hladnog momka ustvari andjeo… pravi andjeo. Sretna sam. Sretna sam jer te znam, sretna jer te imam, sretna jer si moj. Ali fkt danas si mi definitivno najvise  falio , cijeli dan mislim na tebe , na nas. Jedva cekam da cujem taj simpaticni glas, i onaj naaaaaajsladji i meni najposebniji osmijeh na citavom univerzumu, jedva cekam da te vidim,ma samo da te dotaknem. Jebiga okolnosti su takve da se ne mozemo svake sekunde, minute, svakog dana grlit ali polako doci ce i to. Za sad mi je dovoljno to sto te imam,sto znam da si samo moj,da samo mene volis,da je taj osmijeh tu zbog mene .. za to se zivi. Beba moja, ma sve moje :) eto zato sto mi tako jako falis ja ne znam sta da pisem , jer mi fali ona tvoja paznja da mi nadodje inspiracije… 😯 Joj joj, a i volim te blesice moja… Laku noc i dobro jutro muzu moj… 💝💓

Originally posted by victorianstory

Često se trudim da nadjem prave reči. Nekad sam u stanju da promenim čitavu rečenicu zato što mi se ne sviđa kako zvuči jedna reč, svesna da osoba kojoj je namenjeno to neće ni primetiti. Uvek mi nedostaje čuvena reč koja rešava i večito sam u potrazi za njom. Ali sada nekako shvatam da uopšte nisu reči te koje su bitne, već osoba koja ih izgovara i ton glasa koji koristi. I ne znam, možda sam luda, ali meni je to nekako prelepo kada komunikacija sa nekim dodje do tog nivoa gde originalno značenje reči ne znači ništa, već način na koji je izgovorena krije sve…