minut dva

I was just like “what do I ship in this game?”
I enjoy drawing these so if you have any pairing to suggest, maybe?

Kako sam zavoleo tvoju mamu
-Tata?
-Da, mila?
-Kako si ti zavoleo mamu?
-Kako sam ja zavoleo tvoju divnu mamu?
-Da.
-Baš to želiš da ti pričam?
-Da, želim.
Odgovorila je glasno, željna priče za laku noć. Namestila jastuk, povukla malo ćebe, dok su mali prsti ispod njega ostali da vire.
-Dodji ovamo da te ušuškam.
-Neću dobro mi je ovako.
-Prehladićeš se…
-Zvaću mamu! Mama! Mamaaa!
Odjednom se ču glas koji je dopirao iz susedne sobe. Niz dugi hodnik, izlepljen osmesima, ukrašen jednim satom koji je uvek kasnio minut, dva, zarad dužeg poljupca rano ujutru. I jednom vazom japanskom kraj stepenica. Druga vrata levo.
-Nevaljalci jedni, na spavanje!
-Čuješ, mama viče, na spavanje tigre…
-Nisam tigar, princeza sam! Zvaću mamu da ti dodje!
- Dobro princezo, dok ne uvučeš svoje male prste ispod pokrivača, nema priče…
Ušuškava se. Okreće se po krevetu ne bi li od sebe napravila pravu malu palačinku.
Namešta se jastuk svetlo se gasi. Čuje se disanje, a zatim jedna slatka rečenica…
- Tata, hajde…
Minut tišine. Jedno: „ Evo tigre, evo. „
Kreće da priča.
- Tvoju majku sam upoznao namerno a zavoleo slučajno. Na stepenicama gimnazije, na srednjoškloskoj žurci. U jednoj letnjoj noći, nešto blizu ponoći. Sedela je do prozora sa svojim drugaricama. A ja se sa svojim drugovima šetao po hodnicima. Nisam odmah prišao, jer…
Znaš, mi muškarci smo ti jako stidljivi što se tiče prilaska nekoj devojci, ne dajemo značaj prilascima, koliko dajemo tome da bez prilaska budemo primećeni. Upoznao sam je namerno kao što rekoh. Od svih očiju koje sam te večeri video, bio sam ubedjen da samo sa jednim ja želim plesati. Njenim.
Hodnici gimnazije, nisu bili nešto dugi. Svega par zaljubljivanja u slučajnost koja je sedela kraj prozora. Nakon par spuštanja pogleda, ostali smo bez društva i ja i ona. Videvši da nema kud, upitah je na ples, a ona se stidljivo nasmeja, zabaci kiku dugu preko svog desnog ramena, i reče „Da!“
Bio sam ko svako tadašnje muško, očajan u plesu, i poznavanju veštih i brzih koraka… Dok je ona jednim pokretom ruke, pridobila pesmu i njene stihove. Prebacila je dlan, preko mog i tiho rekla: „ Vi ove večeri vodite, gospodine! „
Poput pravog mangupa, pretvarao sam se da znam korake, igrajući kontra od onoga kako je trebalo, nizao sam njene osmehe. I tada sam otkrio sasvim da mi je to prijalo, i da sam se zaljubio. Sasvim slučajno… Nakon te večeri, i njenih dodira, do dana današnjeg ona je moja pobeda. Zavoleo sam je jer me te noći shvatila, da sam se samo pravio budalom zarad njenog osmeha.
- Tata?
- Da, princezo?
- Pridji bliže da ti šapnem nešto…
On prilazi krevetu. Polako. Ona diže glavu sa jastuka i tiho šapuće…
- Mama je na vratima.
—   Večiti Sanjar
'Na kraju ti postane svejedno.' Recenica koju svi koriste. Ali nije to tako. Nikad ti ne postane svejedno. Sjetis se s' vremena na vreme da ste mogli sve, ali niste. Sjetis se svake noci svega sto je bilo i pozelis da je tu na minut-dva. Nema potrebe da lazes sebe, nije ti svejedno nikada. Mala doza nedostajanja zauvijek ostaje.

Našao sam sliku staru,
U kutiji na ormaru,
Vratile se uspomene,
Kad si bila deo mene,

Kako si šta radiš,
Ko se s tobom budi,
Ne znam, ali znam ko,
Još za tobom ludi.

Daj, samo minut dva, da je zagrlim,Bože čudo mi pokloni,
Samo minut dva, biće dovoljno, opet srce da mi slomi.
Samo jedan tren, Bože znači mi, kao godine kraj druge,
Oživi sliku tu, da uđe sreće zrak, kroz prozor moje tuge.

i feel like I’ve seen so many posts talking about dva needing a support-figure in her life (and I’ve done a lot, like w/Ana and pharah and a few others scattered here and there) but like honestly what about lucio?

who’s the older, wiser character keeping an eye on him and giving him advice for dealing? Who’s the one who pulls him aside after a rough mission and gives him a tight hug when it gets to be too much, and is okay with lucio waking them up before the sun’s up because of a nightmare?

let me argue, against the skeptics for a minute: Reinhardt

Listen. Dva has the amaris, in my opinion, who watch out for her emotional well being and are ready for any breakdowns. 76 is hella caught up in his own shit, I don’t think mercy could ever, eveeeer be a good mentor b/c she’s a prodigy and can only connect w/other extreme geniuses, and mccree seems like a #HotMess in the last comic

So I argue Reinhardt

Reinhardt thinks it’s great to have such sprightly, energetic young adults in overwatch. Lena, Hana, and lucio are joyful and friendly, and while Reinhardt imagines that will mellow out with experience (he remembers jack’s easygoing laugh and Ana’s bright smiles, gabe’s snarky but kind demeanor, after all) it’s refreshing and keeps spirits higher than they’d be if it was just the old crowd

it takes awhile for him to notice. at least four or five missions past when someone /needed/ to notice.

Keep reading

“Na kraju ti postane svejedno.” Rečenica koju svi koriste. Ali nije to tako. Nikad ti ne postane svejedno. Sjetiš se s ’ vremena na vrijeme da ste mogli sve, ali niste. Sjetiš se svake noći svega što je bilo i poželiš da je tu na minut-dva. Nema potrebe da lažeš sebe, nije ti svejedno nikada. Mala doza nedostajanja zauvijek ostaje. “