mili moj

Sjećaš li se one kišne večeri kada smo se prvi put poljubili? E pa vidiš dragi moj, koliko tebe nije briga toliko je meni stalo. Što misliš kako se osjećam i na što prvo pomislim vraćajući se sumrakom kući prolazeći našim mjestima? Prolazeći mjestima gdje sam bila najsretnija, a ujedno i najtužnija znajući da se rastajemo samo jedan dan.. dok, eto, nije došao i taj dan kad smo se rastali zauvijek. Nije mene mili moj pogodila tvoja riječ, pogodilo me to što si šutio, to što si me ostavio bez riječi, bez objašnjenja.. Kao da je sve ovo s nama bila laž, kao da su sve tvoje riječi bile samo iluzija. Kao da ‘mi’ nikad nismo bili mi. Zapamti mili, ti si u onom kratkom periodu, u kojem si bio dio mene, taj dio odlazeći od mene otrgnuo i taj dio nikad neću dobiti natrag.. a baš zbog tog nedostatka ću te zauvijek pamtiti.
—  a.b.
Jer ti si bio moj princ kad sam bila mala, tebe lako voljet’, tebi sebe sam dala. Da me čuvas, da me maziš, da me paziš, da me ljubiš, da me ljubomorno gledaš, da me nikad nikom nedaš. Mili moj, sad bi se s tobom malo ljubila i ispod tvog ramena ućulila.