ludomancy

Jesam li bila beznadežno romantična? Deo mene verovao je u srodne duše i pravu ljubav, i u ono čarobno osećanje koje imate kad voljena osoba uđe u prostoriju i sve ostalo nestane. U nevidljivu, snažnu, jedinstvenu vezu između dvoje ljudi, koja nikad ne može biti prekinuta, čak ni smrću.
I nisam mogla da se oslobodim ubeđenja da, ako u ovom sumanutom, ludom, sjebanom svetu imaš dovoljno sreće, da pronađeš tu osobu, ne treba nikad, nikad da je pustiš.
—  Poljubac iz Pariza; Aleksandra Poter
Za vrijeme djetinjstva, jedina želja za Novu godinu mi je bila da dobijem paketić. Da sjednem na pod i da ga što brže otvorim i vidim šta se sve nalazi u njemu. Da vidim da li se nalazi i barbika koju sam jako željela da dobijem. I dok bih ga otvarala, na licu mi je bio smiješak, onaj pravi i istinski smiješak, a mojoj sreći nije bilo kraja! Kako sam bivala sve starija, želje su se mijenjale. Ove godine ne želim barbiku, ne želim paketić. Od ove godine sam željela samo jedno. Da u ovom ludom svijetu pronađem nekog barem malo nalik meni.. Da Novu 2014. godinu ne dočekam sama. Da je dočekam u zagrljaju voljene osobe. Ali, džaba sve! I ovu godinu ću provesti u okruženju dragih osoba, ali, opet će faliti samo jedno. Faliće onaj jedan, najsnažniji i najljepši zagrljaj. Na licu će biti osmijeh, ali ne onaj pravi. Opet ću, kao i svake prošle godine, kad sat otkuca 00:00h, poželjeti istu želju. Nadajući se, da će se jednom ispuniti i moja želja! :)
—  moja:)