ludomancy

Ako ste te sreće da u ovom ludom svetu naiđete na osobu koja vas privuče psihički i fizički, koja ima kvalitete na levoj strani grudnog koša i iznad očiju, čuvajte je, jer kad prokockate priliku sledi razdoblje seljačina i beštija, jer je neko pametan ukrao ono što vi niste znali ceniti.
—  Đorđe Balašević

Vjerujem da ćemo se negdje jednom sresti kao stranci u novom odijelu, starih požuda i starih pogleda.
Onda kada više ništa ne bude važno osim tvog osmijeha kog sam se uvijek bojao.
Vjerujem da, kada bi se sutra vidjeli ne bi probudila žar u nama, malo tuge, malo bola, malo čežnje koju će donijeti ovo ljeto.
Po koja knedla u grlu i strah od samih sebe i naših riječi.
Vjerujem, kada bih te sreo još si lijepa, kosa ti je druge boje, i dalje si mršava, ne osjećam ništa, samo mi nemoj pružati osmijeh.
Vjerujem da, sada ako ovo čitaš, znaš da sam ja pisao, i proklinješ me za svako slovo, proklinjem te za svaku suzu, vjerujem da si pročitala i sve do sada, ali skrivaš se, tu u uglu neke ulice, tu negdje u dubini i ne daš se, otimaš se, ostaješ.
Vjerujem da nam nikad nisam povjerovao, da nikad nisam zagrlio, da nikad nisam čuo ‘‘ti nisi normalan’‘, od svih izlizanih ‘’volim te’’ vjerujem da samo nisam čuo to, ne bih te proglasio ludom kao i ti mene.
Vjerujem da još možda postoji neka ulica i neki grad kome trag nisi ostavila, čuvaš ga za sve osmijehe ovog svijeta namijenjenim nekom tamo muškarcu, i sve dok vjerujem, govorim u sebi da nisi normalna.
Vjerujem da čitaš ovo i smiješ se, drago ti je, ali nećeš to priznati ni sebi ni meni, nisam te se uželio i nismo se poželjeli ni jednog trenutka kraj nekog drugog, vjerujem da ne lažem sebe onda kada poželim da vjerujem.
Vjerujem da me nisi zaboravila kao što se ja trudim tebe da zaboravim, možda je nekada neuspjeh ako ga gledamo iz prave perspektive.
Ko si ti meni da bih te zaboravio?
Ko si mi bila da bih te proglasio ludom?
Ne, ne, čekaj…
Vjeruješ li u ovo što čitaš?
Trgla si se i izgubila volju za daljim čitanjem, malo te je stid, malo bježiš od svega, malo si više razmišljala u ovom trenutku.
Vjerujem da ne vjerujem onda kada smo rekli zbogom, da smo to stvarno i mislili.

Me: Motherfucking Toffee Jesus Christ fuck dude motherfuckin this show bullshit Jesus can you fucking believe this shit

You: I have no idea what we’re talking about right now.

Me: God damn created this show then fucking magic and shit right fucking Ludo god damn rowing the book fuck yo shit I can’t even fucking believe this shit have you seen this shit fuck I just watched this shit fuck Toffee man

You: You’re scaring me.

Me: Motherfucking Spider Eagle Spider Eagle you put in the time fuck put in the time motherfucking built shit with this bare hands fucking best friend shit Ludo
Me:
Me: I’m very tired

You: No problem, man. I’ll…I’ll wait for another admin to talk about what’s going on.

Me: No man I’ll just talk about the new episode all day shit man you have to be so interested in the shit I have to say about the new episode fuck dude I just watched it an hour and a half ago fuck Toffee man he fucked over Glossaryck crazy Ludo rowing Bry And Ach Kim did the soundtrack fuck this girl who made this show I don’t like dying I can’t think of who the fuck made this show All I can think is who played the girl who made this show who the fuck made this show

Me:

Me:

Me: DARON NEFCY

Ostavi tu detinju dušu u tebi na miru. Ne dozvoli svetu da te natera da odrasteš ukoliko ti to ne želiš. Ne živi po pravilima koja ti nisi pisao.
Odrastam, svakim danom razumevam ovaj svet sve više i više, poštujem samo ono što se mora, ali i dalje živim u nekom svetu snova. Iako su me razočarali hiljadu puta i dalje u ljudima tražim dobre strane. Još uvek verujem u želje, samo što ih više ne trošim uzaludno nadajući se da će me zavoleti neko ko me jedva primećuje. I dalje mislim da najbolji ljudi postaju najsjanije zvezde na nebu kad umru i da nam se osmehuju odozgo ne bi li nam dali snage da nastavimo dalje.
U stvari hodajući sam paradoks: smejem se, a nisam srećna; ubijam se, a želim da živim; odrastam, a želim da ostanem dete; verujem u nestvarno; želim da neko voli, a sve teram od sebe; znam na koji način ovaj svet funkcioniše, ali odbijam da ga živim tako.
I možda je to jedini način da ostaneš svoj i normalan u ovom tuđem i ludom svetu.
—  N. D.
Jesam li bila beznadežno romantična? Deo mene verovao je u srodne duše i pravu ljubav, i u ono čarobno osećanje koje imate kad voljena osoba uđe u prostoriju i sve ostalo nestane. U nevidljivu, snažnu, jedinstvenu vezu između dvoje ljudi, koja nikad ne može biti prekinuta, čak ni smrću.
I nisam mogla da se oslobodim ubeđenja da, ako u ovom sumanutom, ludom, sjebanom svetu imaš dovoljno sreće, da pronađeš tu osobu, ne treba nikad, nikad da je pustiš.
—  Poljubac iz Pariza; Aleksandra Poter
Za vrijeme djetinjstva, jedina želja za Novu godinu mi je bila da dobijem paketić. Da sjednem na pod i da ga što brže otvorim i vidim šta se sve nalazi u njemu. Da vidim da li se nalazi i barbika koju sam jako željela da dobijem. I dok bih ga otvarala, na licu mi je bio smiješak, onaj pravi i istinski smiješak, a mojoj sreći nije bilo kraja! Kako sam bivala sve starija, želje su se mijenjale. Ove godine ne želim barbiku, ne želim paketić. Od ove godine sam željela samo jedno. Da u ovom ludom svijetu pronađem nekog barem malo nalik meni.. Da Novu 2014. godinu ne dočekam sama. Da je dočekam u zagrljaju voljene osobe. Ali, džaba sve! I ovu godinu ću provesti u okruženju dragih osoba, ali, opet će faliti samo jedno. Faliće onaj jedan, najsnažniji i najljepši zagrljaj. Na licu će biti osmijeh, ali ne onaj pravi. Opet ću, kao i svake prošle godine, kad sat otkuca 00:00h, poželjeti istu želju. Nadajući se, da će se jednom ispuniti i moja želja! :)
—  moja:)