lovc

One night stand s pjesnikom

Kaže da ne voli ovo vrijeme, da joj smeta to što je sve izvještačeno i što je ljubav posljednja rupa na svirali. Htjela bi nešto više. Mašta o posebnosti i čovjeku s kojim će moći imati sve. Šta je sve?

 Sve je – kaže ona meni – poštovanje. Da se bezuslovno vole i da, čak i kad stvari idu loše, budu tu jedno za drugo. Ima logike. Doduše, mogla je tu repliku pokupiti sa nekih patetika stranica tipa Sarajevski John Doe ili njemu sličnih zaljubljenika u zaljubljenost. To komotno može da bude blef.

 Ne izgleda mi kao neko ko bi trebao tako da razmišlja. S njenim šminkanjem, oblačenjem i pokretima svrstao bih je u lovce na muške glave. Znaš one, dugi nokti i ravna plava kosa sa previše laka. Pogled iskosa, taktički namješten dekolte i 2451 lajk po slici na instagramu. Prati je pet hiljada ljudi, ona prati sedam drugarica. Sjedeš na kafu s jednom takvom i naslušaš se događaja iz onih noktarnica gdje po tri sata sjede i izmišljaju nijase lakova. Onda ti priča o drugaricama, klubovima i tome kako je umorna od tipova koji je žele samo zbog njenog tijela.

 Eto, takav sam razgovor očekivao. Kad ono jok, duboka priča o ljubavi i smislu muškarca i žene. Kaže da njoj nije važno ništa osim duševne ljepote. Jest, aha. Pitam je da li bi isto tako izašla sa mnom da kojim slučajem imam previše kila, da se oblačim u grad isto kao i po kući i da, naprimjer, imam golemih problema sa samopouzdanjem jer su me zadirkivali u srednjoj. Kaže da je izašla sa mnom zbog toga kako pišem.

 Želi da upozna čovjeka iza tekstova i poezije, stvarnu osobu koja to piše. Stvarno? Kažem joj da to nije neko koga može upoznati. Blefiraš. Blefiram? Ne blefiram majke mi, meni da je ugodno javno pričati o svojim djelima, ne bih pravio anonimne stranice. Odmah bi se nafatao neke izdavačke kuće ili čega već, lupio svoje ime velikim slovima ispod svake pjesme i isprsio se na čitanju poezije.

 Ne razumijem, kaže. Nije važno. Hoću reći da je stvarna osoba iza svakog pjesnika ili pisca – neko sjeban. To svakako nije neko u koga se možeš zaljubiti. Tebi su privlačni simptomi a ne čovjek. Ili bar tvrdiš da su ti privlačni.

 Sad me već gleda čudnije nego kad smo tek sjeli. Počinje nazirati da baš nisam ono što je mislila da ću da budem.

 Vidi, kaže ona igrajući se s jednim pramenom kose. Danas muškarci razmišljaju znaš već čime. Daj samo da nešto povale i da imaju što bolje auto – i auto je tu, naravno, da pomogne u povaljivanju. Nisam još srela tipa koji razmišlja a stvarno sam umorna od ove prve grupe. Nemoj misliti da se hvalim ili da sam narcis što ću ovo reći ali je istina. Kad dobro izgledaš, prilaze ti samo isti likovi. Pametni momci se drže dalje od lijepih žena. Prije sam govorila da je to zato što ste kukavice, sad već mislim da je to zato što vam je mrsko truditi se da sačuvate takvu ženu čak i kad bi je imali.


-Ajmo kod mene u stan.

-Molim?

-Rekoh ajmo kod mene u stan. Pokažem ti moju kolekciju ploča, slušamo Vaughan-a i dam ti da pročitaš bilo šta od stvari koje sam pisao. Samo nemoj da mi tražiš da recitujem ili slična sranja, nisam od tog posla.

Sad već lomi prste. Vidi, postoji jedna prosta stvar koju trebaš znati o ženama. Nijedna ne želi da bude laka, ali ne želi da bude ni neosvojiva. Ova, međutim, ima nezgodnu dilemu. Izgleda i oblači se kao neko koga vodiš u krevet na prvom sastanku, a prodaje priču kako je umorna od glupih tipova koji bi samo da spavaju s njom. Međutim, sjedi s čovjekom koji je po svim insinuacijama romantičar i duša od čovjeka. Ne bi trebao biti neko kome je samo do seksa, bar moje riječi tako zvuče. A zovem je kod mene u stan. Čini se da će, šta god da uradi, ostaviti pogrešan utisak.

-Dakle?

-Dakle ne znam. Malo mi je glupo da idemo kod tebe, ne poznajemo se kako treba.

-Ne moraš objašnjavati, treba mi samo da ili ne.

-Može li da ti odgovorim na kraju večeri? Još uvijek nisam sigurna šta da mislim o tebi.

-Može, naravno.

Premotat ću dosadni dio priče. Dva sata kasnije, nas dvoje kod mene u stanu. Ona se zavalila na kauč, noga preko noge i lista neku moju staru svesku. Priče o Saši i Anji, priče o Iris i neke zbirke koje su bile po kojekakvim takmičenjima tu i tamo. Stare stvari, emotivne do zla Boga.

S druge strane sobe, muškarac u  bijeloj košulji – to jest ja, prebirem ploče iz malog regala krojenog namjenski za tu kolekciju. Nađem vinilku Vaughana iz osamdeset treće, Texas Flood. Spustim na stari gramofon kojeg sam našao na piku kod nekog dede iz Jablanice, namjestim iglu i zasvira pjesma „Lenny“.

Nema šanse da zna ovu muziku. Nema teoretske šanse. Rijetko pravim predrasude ali neko ko tako izgleda, sluša ove moderne stvari sa previše svjetla i basa.

Eh sad, stvari stoje ovako. Imaš djevojku koja izgleda za deset. Imaš muškarca koji se njoj dopada. I imaš dilemu: koliko daleko ići, kao žena koja ne želi da ostavi pogrešan dojam?

………………………………………………….

-Šta je bilo s Anjom?

-Anja ne postoji.

-Kako ne postoji?

-Pa tako, izmislio sam je. I nju i čitavu priču.

-Dakle ništa od toga nije iskreno?

-Iskreno je ali nije stvarno. Postoji razlika.

-Mislim da je bilo bolje da nisam dolazila.

-I ja to mislim.

-Šta ćemo onda?

-Šta god želiš. Ovaj stan ima izlazna vrata, a ima i spavaću sobu. Ima naravno i par stvari između ali mislim da ti nisi tip djevojke koju bi te stvari zanimale.

-Sviđa mi se pjesma.

-I meni je super.

-Hoćeš li mi napisati nešto?

-Teško.

-Zato što?

-Zato što nikad nikom nisam nešto napisao. Zato što time ovaj trenutak gubi posebnost.

-Baš naprotiv, time trenutak dobija posebnost.

-Dobija jedino patetiku. Prestajem biti interesantan jednom kad počnem igrati po tvojim pravilima.

-Ti Saša misliš da je ovo igra?

-Ni Saša ne postoji. I naravno da je ovo igra. Ideš ili ostaješ?

-Ostajem. Ali neću spavati s tobom.

-Onda nemoj ni ostajati.

-Molim?

-Kažem ne moraš ni ostajati.

-Opet se igraš sa mnom.

-Vidi, u jednom trenutku ćeš morati odlučiti koliko daleko si spremna da ideš. A jednom kad odlučiš, drži se toga bez obzira na to šta ti ja govorio. Dakle?

Šuti. Gleda me k'o da nisam normalan. Okej, more bit da sam pretjerao ali mi je i suviše interesantno gledati je kako se koprca između toga kakav utisak želi da ostavi i onog što na kraju večeri želi da dobije.

-Jel ti patiš za nekim?

-Svako na ovom svijetu pati za nekim.

-Za kim?

-Za sobom vjerovatno. Mislim da i ne postoji drugi tip patnje.

-Kako to misliš?

-Nikom ne fali neko drugi. Svakom fali on sam.

-Još uvijek te ne razumijem..

-Okej, da uprostim. Kad te neko ostavi, ne patiš za njim. Nedostaje ti osjećaj kojeg je budio u tebi – a ne on.

-Okej, onda da preformulišem pitanje. Jesi li ikad volio?

-Naravno.

-Voliš li i dalje?

-Prestani da kružiš, Anja ne postoji. Nijedna Anja nikad nije postojala. Ni moja, ni tvoja, ni bilo koja druga. To smo mi, projekcije naše usamljenosti, snova i očekivanja. To je sve što život nudi. Uzmi ili ostavi, nema posebnosti. Tu su samo tijela i noć. Ideš ili ostaješ?

 

Ostala je. Uvijek ostanu. Ne zato što su lake, zato što su usamljene. Zato što su iste kao ja. Zato što svaka žena i svaki čovjek na ovom svijetu želi samo jednu stvar – nekog ko će ih impresionirati. Ne radi se o seksu, ne radi se o ljubavi. Intriga je sve što nas pomjera.

Ujutro je nisam našao u krevetu. Nije bilo kliše ceduljice sa porukom, nije bilo nekog komada odjeće kojeg je ostavila za sobom. Ništa, kao da je nikad nije ni bilo.

Vaughan je odsvirao svoje, ploča je zaglavila. Želio sam čuti Riviera Paradise ali mi se nije ustajalo iz kreveta. Pogodnosti modernog vremena – youtube na mobitelu. Pustim pjesmu, zatvorim oči.

Da li je uvijek ovako hladno u aprilska jutra? Čudan je život. Sad kad bi me pitali da odaberem: ili provedi noć sa idealnom djevojkom, imajte najluđi seks ikad – ili se samo probudi kraj nje, bez ijednog jedinog dodira tokom noći, odabrao bih ovo drugo.

Surova su buđenja u pogužvanom krevetu, sam. Svi na kraju žele nekog u čijim će se rukama buditi. Sve drugo je potrošno, sve drugo traje tačno određen dio vremena. Jutra su vječna.

Vrtim prethodnu noć u glavi. Nekad oko dva sata, prije nego je čitavu priču pokvario naš prvi poljubac, zagrebali smo nešto veliko.

-Glumiš li?

-Misliš pisanje i to? Glumim, naravno.

-Dakle sve je ovo farsa samo da odvedeš žene u krevet?

-Šta ako ti kažem da jeste? Hoće li to srušiti tvoju malu kulu od karata koju si sagradila oko mene?

-Sad ti kružiš. Odgovori na pitanje.

-Farsa je sve ovo što vidiš pred sobom večeras. Ovo je moja uloga.

-Ovo je i moja uloga. Zašto misliš da si ti jedini koji umije da se skriva?

-Kad ljudi glume, obično glume nešto bolje od onog što jesu.

-Ti onda misliš da je ova uloga macho lika koji može bilo koju odvesti u krevet – bolje od onog što jesi? Ti glumiš muškarca koji može imati svaku, ja glumim ženu koja može imati svakog. U čemu se to nas dvoje uopšte razlikujemo?

-U tome što ti znaš šta je s druge strane moje uloge. Ja tvog glumca ne znam.

-Jedino tako ćeš mi napisati pjesmu.

 

Dobila je ono što je htjela. Pjesmu. Doduše, vjerovatno je nikad neće pročitati niti saznati da postoji ali sve nešto mislim – zna ona. 

Vaughan Rivieru privodu kraju a mene ponovo hvata san. U borbi sa ženama, nikad nećemo pobijediti. Igra je namještena.

god GOD GOD i LOVE how when josh talks during an interview tyler looks at him and listens and nods. I LOVE THAT bc its so subtle but you can tell that tyler is trying to make him feel ok and comfortable in case he is anxious and tyler just really understands that as joshs best friend and i LOVCE IT

Preference #226 Baths
  • Liam: Liam was typing rapidly on his phone, looking very focused at whatever he was doing. You smiled softly to yourself as you saw his tongue poke out a bit, concentrating. You flipped the page in your magazine as you spoke, “Babe, what’re you doing?” Liam raised his eyebrows towards you, you clearly taking him out of his trance, “Hmmm?” You chuckled softly, “I asked what are you doing?” “Oh, Niall challenged me to an online game of uno. He is apparently jet lagged as well.” You laughed, nodding. “I see. Wanna turn the water off?” You asked, noticing the tub around you was getting full. You had missed your weekly relaxing time with Liam. You were both so busy, weather you were with him on tour, like you had been for the last week, or doing your own thing, it was a nice time that you two made time for whenever you could. You usually just sat together, doing your own thing, but it was still nice to sit and relax with him. “Your legs are stubbly.” He said grinning, running his hand up and down your shin. “Go for it. I’m too lazy to shave.” You said, flipping another page in your magazine as Liam pulled your leg above the water, putting some of his own shaving cream on it and going to work. “Don’t cut me, Payne.” You said, eyeing him. He gasped dramatically, “I would never.” He winked.
  • Louis: “Louis?” You called for the third time, walking around your too large hotel room. “Louis? Your sister sent me up here, and I’m going to be pretty pissed if you’re not here cause I’m almost sure they were bringing out a cake.” You grumbled, referring to your dinner with some of the other girls that were on tour that was interrupted by Lottie insisting you head up stairs, by orders of Louis. “Louis Tomlin-” You were ready to shout but paused by the bathroom door, seeing the rose petals leading into it. You laughed lightly, shaking your head and following them, not surprised to find Louis in the bath already, a silver tray of room service sitting on the floor next to the tub. “You forget about our little tradition?” he asked, playing with some of the bubbles that surrounded him. You shook your head, peeling off your top. “You usually do it the first night, thought you forgot.” “We were busy last night.” Louis said smiling slyly. You weren’t sure what tour it started on, but when you came to visit you guys took a nice bath together and got a cheeseburger and fries to split while catching up a bit in person in the tub. “Fries are good. I stole one cause you took your sweet time getting up here.” Louis said, grabbing your hand as he helped you step into the tub. “I wanted some cake.” You shrugged. “Got a piece for you.” he said, gesturing to the tray as you grinned.
  • Zayn: You jumped slightly, feeling Zayns stubble on your cheek all the sudden as he leaned over the back of the couch to be near your ear. You paused your movie, backing up so you could look at him. He gave you a closed lip grin. “Hi.” he sang. You laughed, “Hello, how can I help you?” He grinned again. “Are you in a good mood?” You raise an eyebrow, nodding, “I would say so, yes.” Zayn nodded, taking this information into account. “Brilliant. And you know I love you very much and usually am just trying to do something nice for you?” You nodded slowly. “Fabulous. Then you can’t be angry that the bathroom may or may not have been taken over by water and bubbles.” You widened your eyes, knowing Zayn had just gotten the floor in there re-done, but you looked more bothered by it than him. You couldn’t help but laugh, “What did you do Malik?” He grimaced, “Well the cap on your bubble bath says only two caps of the stuff, but I went a little overboard and put maybe 10, cause I wanted it really bubbly-” “Jesus, Zayn.” “And also after that I was on my phone waiting for it to fill up and surprise my girlfriend with a nice romantic bath and fell asleep for 20 minutes.” “C’mon, I’ll go help you clean it up.” You said, pushing yourself up. He latched onto your hand, “After can you actually draw one like a normal person? Cause it does sound nice.” You laughed, nodding.
  • Niall: “Okay no, we don’t pull on Daddy’s shirt. That’s not nice.” You glanced at Niall, leaning over the side of the tub as your son had a death grip on his collar. Your son laughed and splashed around after Niall pulled him off, but went back for it a second later. “Alright then.” Niall muttered, pulling his shirt off entirely. He tossed it behind him, it landing at your feet. You put your next folded towel into the pile, picking up his shirt and tossing it across the hall into your bedroom. You glanced at your daughter as she silently drew on the tub walls with the crayons you gave her. She was currently working on spelling Niall’s name below her family portrait. “One more ‘L’ princess.” Niall said, glancing at it as you grinned. “How is bath time going, Horan?” You asked, beginning to fold a washcloth. Usually you were wrangling the kids for their bath while Niall folded the towels, but he wanted to stay a stab at it. “It is going just great Mommy! Me princess is drawing, my Prince is trying to strip me, and my wife is back there giggling her ass off.” Niall said, turning his head around to grin at you. you scrunched up your face as your daughter quipped up a “Language.” “Yeah, I know.” Niall said, staring to soap your sons head slowly. “Mom’s taking a bath next.” Niall said quietly as you snorted.
  • Harry: “I don’t want to call you helpless, but…” You trailed off, teasing Harry as you helped him sit up. “No I that think that would be an okay word.” He said, voice muffled by the blanket his was currently wrapped in, and the fact he has a killer flu. “I think I’m dying.” He said for what was probably the hundredth time that day, “Hmmm, sure you are babe. You can take more medicine in an hour, but let’s go, that bath is only going to get colder.” You said, grabbing his hand and half dragging him to the bathroom. “Should wash your hands, I‘m, sick.” He said, dropping the blanket off his shoulders and shivering almost immediately. You frowned, “I am probably going to get it anyways.” You shrugged, “That’s not the right attitude to have.” He said, slowly peeling off his shirt. “You can take care of me then.” You said grinning. “Will you come in with me?” Harry asked, pouting as he stepped in the tub. You nodded, “I’m going to go grab us some clean clothes and make some tea and then I’ll be back in. Need anything else?” Harry shook his head, pursing his lips. “God you’re a baby.” You said laughing as you leaned over, pecking his lips. “I’m really shit at making chicken soup so your sickness with not be nearly as painless as mine.” he said, rubbing a warm wet had on your arm. “I’ll live.” You droned.
  • notes: i think this was requested literally two years ago. i have a great turn around time. hope you enjoyed!