ljube

Odjednom ne želim ljude oko sebe, niti njihov pogled i smešak kojim žele reći kako su srećni što me vide, a nisu srećni, nije im ni krivo što me vide, samo su ravnodušni. A ravnodušnost je gora od bilo čega, ona boli najviše. I ne znam što me ljube svaki put kad me vide, ne volim te njihove poljupce, valjda im je to još jedan lažni iskaz ljubavi. A ne znaju, jadni, da se ravnodušnost ne može sakriti, džaba im sve to, bolje bi im bilo da osmehe čuvaju za neke druge trenutke kad im bude potreban,kao lek koji bi mogao rešiti sve bolesti.
— 
 
U jednom sam momentu tipa “Jao kako su slatki, kako se lijepo drže za ruke…”. Dok sam u drugom momentu totalna suprotnost tipa “Ma šta mi se tu ljube?! Nek’ se maknu! Aaaa.”
Voljela bih imati nekog ko ce biti presretan sto me ima, tko ce se buditi s osmijehom jer zna da ima mene. Voljela bih nekog tko ce samo lezati i sutjeti sa mnom u mraku nedjeljom jer se ja tako osjecam. Voljela bih nekog tko ce kupiti dvije pive i odvesti me da gledamo nebo i zvijezde, da pricamo o djetinjstvu. Da mu kazem svoje strahove dok pusim cigaretu i prizivam bolna sjecanja. Ja bih nekog tko ce procitati moje omiljene knjige makar ne cita knjige inace, tko ce poslusati moje omiljene pjesme i u njima pronaci mene. Nekog s kime cu se smijati, glupirati i plakati. Tko ce jesti sa mnom i u dva sata ujutro i tko ce ici sa mnom u soping iako mi treba dva sata da izidem iz ducana. Zelim nekog da me ljubi u kosu i obraze kao sto ljube ocevi, majke i braca. Kao sto ljube oni sto istinski vole.
—  A. G.
Nije on najljepsi i najbolji momak na svijetu,ali meni je bio.Njegove smedje oci mogla sam satima gledati,gubeci pojam o vremenu.U tim ocima je stajao cijeli moj svijet..A njegove usne ljube najljepse,najstastvenije,najludje ili su barem mene..A njegove ruke,grle najjace.U njegovim rukama svi problemi su bili sicusni,nebitni.Voljela sam sve te stvari.Ooo ne,nisam ja voljela sve te stvari vec NJEGA.
—  (via debil-najmiliji)

“Bojiš li se nekada”, pitala sam je kad smo izašle iz lokala, jer sam ih videla kako se ljube, “da nikada niko nećeš moći da voliš nekog kao što sada voliš njega? U stvari, ne znam zašto te uplićem u ovo, kad se ja bojim da nikada nikoga neću voleti ko što sam volela njega i teško mi je da ih gledam znajući da sam to mogla da budem ja na njenom mestu.. Nije u redu što je on tako srećan, a ja sam potpuno slomljena i stvarno se plašim da ću kroz par godina stajati ispred oltara i zamišljati da je on taj kome izgovaram da..”

2

Bombardovanje Dubrovnika 1991. godine, fotografije: Jon Jones 

KAMENI CVIJET

Sa istoka i zapada
bezumni demon napada
i bizantski bijes iz mraka kidiše…
Pod zidinama šatori,
podmukli okupatori…
Od jutros ljepota paljevinom miriše.

Krenuli opet nejdui
u pohod, silni i suludi,
sopstvenim kalom sjaj sahraniti…
Pijani od sirotinje,
bezbožni k'o životinje
otrovom mržnje se nahraniti…

A'l pravdu će i potom,
povijest čistotom
odbraniti!

Koji su ovo varvari?!
Ma, kakvi Huni i Avari…!
Ognjem ti prijete
cvijete kameni…
Bijedu će svu iskaliti,
užasom krv zapaliti,
al šta je ludost spram vječne znameni!?!

Gdje komanduju aveti,
nema tu časti, ni pameti,
već samo podlost što kani gaziti…
Pomaga zlobnog susjeda
poražava i ujeda
vrlinu koju će preneraziti,

al’ nikakve horde
ne mogu gorde
poraziti!

Moje je ime: DUBROVNIK,
čarobnjak, svetac, buntovnik,
gizdav i bogat kao rujan rumeni.
Što svi u mene gledaju?!
Zašto me ljube i ne daju?!
Zbog raskoši koja sva blista u meni.

EPILOG:

Kad bude nebo saznalo,
i kule slave sazdalo,
dahom slobode disaće
portal, nad kojim pisaće:
“Ko rajski dvor okrvavi
i spokoj hrama oskrnavi,
moraće zauvijek spoznati,
u svojoj tmici prepoznati,
da nema bijega od grijehote,
ni zaklona od sramote!”

Dubrovniku, gradu sve divote -
- saputnik i sapatnik,
Benjamin Isović.

1991.