ljubav je sihirbaz

  • -Ćutiš li?
  • -Šta? -upita Senka.
  • -Da proljeće miriše.
  • -Nepopravljivi sanjaru, shvati da se od snova ne živi.
  • -Negativno je biti sanjar?
  • -Ne. Samo glupo. Život je, znaš, vrlo praktičan.
  • -Svako ko nema snove je siromašan. Materijalno može nestati u trenu. Snovi su u nama, uvijek samo naši.
  • -I snove ti mogu ubiti.
  • Nije odgovorila odmah.
  • -Da. Bolno je.
Ti si meni, babo, uvijek govorio priče u kojima dobro pobjeđuje zlo, ljubav pobjeđuje mržnju, milosrđe grubost, pamet ludilo. Krivo si me učio, babo. Da si me učio drukčije, možda bih ogrubjela, možda bih sve lakše podnosila. Morao si mi kazati da je život period tmurnog, sivog vremena s iznenadnim a kratkim sunčanim trenucima. Ja ću tako učiti svoju djecu. Ako pak njima sunčani intervali budu trajali duže, neće biti na gubitku.
Također ću ih učiti da se ni za koga i ni za šta ne vezuju suviše čvrsto, na kraju će uvijek biti gubitnici, niti da drugima dopuste da im budu sve.
—  Nura Bazdulj-Hubijar, Ljubav je sihirbaz babo