ljubav je sihirbaz

  • -Ćutiš li?
  • -Šta? -upita Senka.
  • -Da proljeće miriše.
  • -Nepopravljivi sanjaru, shvati da se od snova ne živi.
  • -Negativno je biti sanjar?
  • -Ne. Samo glupo. Život je, znaš, vrlo praktičan.
  • -Svako ko nema snove je siromašan. Materijalno može nestati u trenu. Snovi su u nama, uvijek samo naši.
  • -I snove ti mogu ubiti.
  • Nije odgovorila odmah.
  • -Da. Bolno je.
Ti si meni, babo, uvijek govorio priče u kojima dobro pobjeđuje zlo, ljubav pobjeđuje mržnju, milosrđe grubost, pamet ludilo. Krivo si me učio, babo. Da si me učio drukčije, možda bih ogrubjela, možda bih sve lakše podnosila. Morao si mi kazati da je život period tmurnog, sivog vremena s iznenadnim a kratkim sunčanim trenucima. Ja ću tako učiti svoju djecu. Ako pak njima sunčani intervali budu trajali duže, neće biti na gubitku.
Također ću ih učiti da se ni za koga i ni za šta ne vezuju suviše čvrsto, na kraju će uvijek biti gubitnici, niti da drugima dopuste da im budu sve.
—  Nura Bazdulj-Hubijar, Ljubav je sihirbaz babo

Dio stranice iz knjige Ljubav je sihirbaz, babo.
Postavljam ovaj dio kako bih vas navela da pročitate ovu predivnu knjigu. Praveći ovu sliku mislila sam da znam šta napisati, ali prosto sam dobila blokadu. Ovo je jedna od mnogih Nurinih knjiga koja ostavlja bez daha. Tokom čitanja osjetila sam i osmijeh i suzu karaktera. I sama sam pustila više suza prilikom čitanja. Ne znam šta više napisati osim da je ovo knjiga koja ne smije ostati nepročitana ili još gore, pročitana samo jednom.