lijep

Nije do tebe, do mene je

Opsovat ćeš me kad kažem 

Nije do tebe, do mene je

Ali jebiga.

Ne mogu sjediti u kafiću i pričati o tome šta volim i šta me zanima

Ne mogu u kino, ne mogu siliti osmijehe

Ne mogu jer sam sve to radio tri stotine puta u tri stotine prošlih veza

Sve su bile isto kao ti

Sve su bile normalne, jednostavne, obične… sve su bile mrtve.

Nije do tebe, do mene je.

Ubij me pogledom ako želiš ali to je istina

Ježim se od jednostavnosti

Muka mi je od „šta ima novo“ razgovora

Jebe mi se za svakodnevnicu i odnose tvojih i mojih kolega s posla

Sve te prazne razgovore sam već vodio

Toliko puta da mi se čini da ću povratiti ako budem morao još jednom.

Neću da idem na prvu kafu na kojoj ćemo se upoznati

Na drugu gdje nam je odjednom ugodno pričati o svemu

I na trećoj kad je vrijeme za prvi poljubac

Neću pravila, neću „šta si studirao, čime se baviš“

Neću da pričamo o tome ko se s kim druži pa da nađemo tog jednog zajedničkog prijatelja i govorimo kako je super lik iako ne znamo ništa o njemu

Neću da ti prepričavam događaje s mojim društvom

Ne zanimaju me loši uleti momaka koje si odbijala

Niti me briga zašto te tvoja drugarica čudno gleda svaki put kad spomeneš seks.

Okej, misliš da nisam normalan i to je pošteno

Vjerovatno i nisam, zato ćeš na kraju večeri shvatiti

Nije do tebe, do mene je.

Ja želim čudnu, želim ludu i komplikovanu

Hoću da se svađamo o evoluciji i smislu postojanja svijeta u dva ujutro

Trebam strast, energiju, bijes, iskrenost

Da me ne gledaš kao da sam pao s Jupitera kad opsujem ili dovedem u pitanje postojanje vremena

Hoću otvoren um, hoću kreativan razgovor i pažnju

Nije do tebe, do mene je.

Ja sam već vidio početak, sredinu i kraj našeg odnosa

Ja već znam kad i zašto ćeš početi da me mrziš

Znam zašto ćeš da odeš

Da me pošalješ u tri lijepe materine i kažeš da te nisam vrijedan

Znam kako ćeš da me zaboraviš i nađeš nekog jednostavnog

Jer nije bilo do tebe, iako mi nisi vjerovala

Znam da ćeš zaboraviti prije nego mjesec napravi puni krug

A ja neću jer ja sam lud

Jer volim da patim i samo to umijem

Pa ću da posadim sjeme paranoje i do detalja tražim svoje greške u svakoj razmijenjenoj rečenici

Iz nekog suludog razloga ćeš da mi nedostaješ iako sam sretan što više nisam tvoj

Smetat će mi što si tuđa jednom kad odeš jer sam se dao

Jer sam postao jednostavan i običan iako mi je muka od jednostavnih i običnih

I oboje ćemo biti u pravu

Oboje ćemo s razlogom biti ljuti

Ali kako god okreneš, kako god podijeliš karte

Na kraju partije, ti si ta koja će mene preboljeti i zaboraviti

Ja sam taj koji neće

Zašto?

Zato što sam pička, zato što se bojim da nikad neću naći onu koja priča o rasporedu galaksija u dva ujutro

Zato što mi se jebe za stvari i predmete, zato što mi nije bitno šta mi daješ i koliko, zato što živim za osjećaj

Zato što sam sretan kad si nasmijana, zato što nisam s tobom jer očekujem nešto od tebe

Zato što i dalje kao idiot vjerujem da nije ključ ljubavi voljeti sebe

To je bar lako

Čak i oni koji seru kako se ne vole dovoljno to znaju

Zajebano je voljeti drugog samo radi njega

Ne radi onog što čini za tebe.

Budala sam, i to najgora moguća verzija: budala koja je na to ponosna.

Nije do tebe, do mene je.

Ne mogu ljude sa planom iza razgovora

Ne mogu postavljati dvosmislena pitanja sa ciljem da saznam nešto što ne smijem da pitam

Nisam kukavica, udaram u srce od prvog minuta

Ne tretiram te kao nešto što posjedujem

Ne brojim ti mane i kvalitete

Ne zanima me tvoja prošlost ni pređeni kilometri

Hoću da znam šta te drži budnom u noćima kad bi morala spavati

Hoću stvarne osjećaje, hoću priču iza suze i osmijeha

Zajebi običnost, otvori se

Nije do tebe, do mene je.

Hoću sve i hoću sve odmah

A ovo nije vrijeme pjesnika i umiranja za principe

Ovo je svijet običnih

Ovo je svijet gužve u saobraćaju i svijet kreditnih kartica

Ovo su godine koje se kupuju i prodaju u redovima za čekanje

Ovdje niko ne želi spavati na travi niti kisnuti jer šta će drugi misliti

Ovo je svijet novca i ega

Svi tako silno želite biti sretni u očima drugih ljudi a svi ste jebeno tužni

Maske koje nosite su od stakla

Vidim koliko ste prazni, vidim kako vaš ego živi samo za veličanje

Ne zato što to želite već zato što su vam rekli da tako treba

Zato što je toliko prokleto bitno imati dobre korice

Pa makar stranice unutra

Bile prazne.

Nije do tebe, do mene je.

Ne bih da prodajem samoću za par grama utjehe

Niti ću više ikad pristati biti

Jedan od njih.

Nije do tebe, do mene je

Valjda nisam dovoljno moderan da razumijem ovaj svijet

Jebeš ga

Ni on mene nikad neće.

Mladost je to, znam. Lude noći pijane, alkohol i provodi. Kratka haljina, duboki dekolte… Ma je**š dušu, bitno je da dupe imaš… Loši momci, adrenalin i ožiljci, ujedanje, sex iz potrebe, a ljubavi nigdje… Ma nek’ je i malo glup, ali nek’ je lijep… Šta te briga što piše “neznam”, što ne vjeruje u Boga i što si trofej. Ti blistaš… Prihvatila si da si trofej. Ti ne treba da budeš školovana, zar ne? Tvoje je da budeš lijepa. I briga te, znam. Jednom se živi. Da sam ti to tad rekao nasmijala bi se, rekla bi da sam zaostao… Ti si neko i nešto, oduzimaš dah. Gaziš po ljudima, ismijavaš muškarce. Kad te vide, dive ti se… Nemoj slučajno da te starost upita gdje ti je mladost bila. Pusti ostale. Daj sebe, svoju čast. Ko još broji muškarcima… Zar ne? 21. je vijek, nemoj da zaostaješ… I šta je sad lutko? Godine prošle? Ti bi ljubav, srećo? Ti bi pametnog muškarca, ti bi romantiku, ti bi 30 kvadrata, vino, filmove i nečije rame? Ti bi gospodina, a ložila se mala na loše tipove? Ti bi sad da grliš rukama, a ne kao nekad nogama? Ti bi da neko sad prelazi po 200 kilometara da te vidi na 2 minuta? A da li vrijediš? Ti bi da te neko voli zbog tebe, ma nemoj… Šta imaš da ponudiš? Tijelo istrošeno, ljepotu prolaznu? Život nije fer, zar ne? I kako su one “ružnije” od tebe sretnije, one koje nisu pratile modu i trendove? Dođavola, kako je sad svaka kojoj si se smijala uspjela? Eh da je lijepa moja bilo pameti do kadije k'o od kadije, sad bi bila i voljena i poštovana, žena i majka… Čast i poštenje, čednost i stid, dobra žena i dobar muškarac nikad ne izlaze iz mode… A ti? Prošla… Svega 4-5 ljeta trajala…
—  discipline-the-heart

Prvi poljubac kad god bio i s kim god, strasan je, jer nikad nisi dovoljno spreman za stvari koje prvi put radis. I nije me sramota sto sam jedna od onih sto ne svrlja okolo sa svima, bas suprotno! Ponosna sam sto me znaju kao ponosnu djevojku koja nije bila svacija.

Volio bih da znaš da ću te uvijek voljeti.
Volio bih da znaš da želim da imam kuću sa tobom, da želim da ljubim tvoja ramena, da želim da se svađam s tobom oko života, da želim da spavam s tobom i da te gledam dok spavaš.
Volio bih da znaš da želim da budeš dobro, da ti kupujem ruže, da te vodim da more, da imamo psa, da te čekam posle posla.
Volio bih da imamo jedan život.
Hoću da mi pričaš svoje teorije, i da mi kažeš šta si sve rekla pticama o meni.
Želim da znaš da je pijesak isti kao ti i ja, ali drugačiji od naših snova.
Želio bih da mi pričaš svoje snove.
Hoću da ti kažem da je ljubav najjednostavnija i najljepša stvar u životu.
Volio bih da si ti moja srodna duša.
Volio bih da si dio mene koji sam izgubio kada sam pao na ovu planetu.
Volio bih da ti nedostajem.
Volio bih da me se sjetiš posle nekog lijepog filma ili lijepog čaja, i da kada vidiš more, pomisliš na mene.
Tvoja koža je najljepša tišina koju sam ikada poljubio.
Volio bih da znaš da želim da imamo jedan život, i da te čuvam, da me čuvaš.
Da noću gledamo filmove, da te pokrijem kada se uspavaš, i da te tako malu poljubim u nos, da ti šapnem da te volim, da ti šapnem da je ovo jedan lijep život.

Ovisnik

Počinju mi se dešavati neke

Lijepe stvari

Ali ja sam takav čovjek

Pa u njima nađem bar jednu

Sitnicu

Koja žulja

Samo da se imam

Na šta žaliti.

Na odvikavanju sam

Od sreće

Već neko vrijeme.

Za sve te godine s tobom

Postao sam

Srećoholičar i

Kada si otišla

Kao da su od narkomana

Oteli heroin.

Dugo sam bio

Bez tebe

Pola godine ili

Više

A onda si se

Jedne noći

Vratila

Uplakana

Nakon što te

Neko

Ostavio

Ili nešto

Jednako loše.

S vrata si me

Počela ljubiti i

Proveli smo

Noć

Zajedno.

Ujutro si otišla a ja

Ostao

Predoziran tobom.

Prijatelji kažu

Da je trebalo skoro

Mjesec

Da me otrijezne

Ja se tih dana

Sjećam

Kroz halucinacije

Tvog imena

Tvoje kože

Tvojih usana

Na meni.

Rekli su mi da sam se

Jedne noći

Vratio

Krvavih pesnica

I nikad nisam

Htio da pričam

Šta mi se desilo.

Jutro poslije

Sam se zarekao da te

Više nikad neću

Dotaći.

Moja rehabilitacija od sreće

Počela je slabašno

Kao šapat

Kao plamen tek

Zapaljene svijeće

A danas je šumski požar

Kojeg

I da hoću

Ne mogu ugasiti.

Daj mi priliku

Daj mi priliku barem na dan, da ti pokažem ljubav.
Dođi da vidiš kako se voli svim srcem i
kako sam se na prvi pogled zaljubila u tvoje smeđe oči.
Dođi, stavi ruku tu na lijevu stranu i osjeti kako kuca kad
si mi blizu.
Prošećimo parkom da ti pokažem kako je svaki cvijet
lijep i poseban na svoj način, baš poput svake cure.
Pričaj mi o sebi i gledaj me u oči,
gledaj kako te gledaju, kako sjaje na svaku tvoju riječ.
Nasmij se, onako iskreno kao što si se one večeri,
nasmij se i shvatit ćeš koliko sam se zaljubila.
I tako svaki put ponovo, tvoj osmijeh izmami i moj.
Samo mi daj priliku, da te upoznam, da me upoznaš.

-Pricam ti o njemu

Ko je onaj luđak na kiši?

Sarajevo me jutros pitalo

Kakav je osjećaj biti sam.

Dobar, rekoh mu

Samoća i usamljenost nemaju

Nikakve veze jedno s drugim.

Nebo obećava kišu a ja sam davno

Spalio sve kišobrane.

I zaista

Pljusak hladan kao Karpatski vrhovi

Sruči se na moju kralježnicu i

Zagrmi negdje u daljini

Dok koračam preko pješačkog na Suadi

Brojim korake preko mosta 

Nešto u meni zatutnja i koraci

Požele trčati.

I trčim

Poput vjetra, poput superheroja trčim i

Nasmijan sam od uha do uha

Oči širom otvorene, ruke raširene

Dok jurim a stopala pljušte u lokvama

I sve je uredu i život je lijep

Noge hvataju vjetar i

Dižu se od tla

Moje trčanje postaje 

Let.


Postojali smo,hej.

Nas dvoje smo fakat postojali.

Još uvijek imam ljude koji čekaju ponoć da okrenu moj broj, ispišu najljepše romane i požele mi sve što žele sebi.
Od tih posebnosti živim i tom ljubavlju se hranim otkad me ima, otkad ih znam.

Sama sebi svake godine poželim isto.

Deset sati spavanja svaku noć, manje jedi, manje pizdi, manje zarezuj ljudske gluposti i ne projektuj ih na sebe.
Podijeli čokoladu, nemoj je sakriti u kutiju od cipela i jesti je sama u ćošku sobe svakog pmsa.
Al’ svakog.

Ne petljaj se u tuđe veze i brakove, prekini biti savjetnik, psihijatar, dobra vila, majka Tereza, Isus Hrist.
Nemoj, molim te.
Džaba.
Svake godine se zajebem i pišem u leksikon da mi je omiljeni hobi biti budala.
To radim u slobodno vrijeme.

Budi mirna.
Nemoj ludit’ svog predragog dečka.
Nemoj da flipne pa da završiš ko neke slavne zvijezde.

Prekini kupovati!
Idi na odikavanje.
Kupi veći ormar prije nego odeš.

Pusti ljude da te grle.
I one koje bi najradije ganjala vilama. Pusti.

Oprosti teti u pekari što ti uvijek kaže da je burek vruć i slaže, a ti se uvijek vraćaš, jer biti ovca je gadna navika.

Budi mirna, kupi već jednom taj dormeo, opraštaj sitnice i ne spaljuj sve mostove za sobom.

Nemoj ići na kave radi reda.
S ljudima s kojima ne želiš.
Budi pametnija.
Mudrija.
Odspavaj tih sat vremena umjesto da slušaš koliko kome kasni, što se sve udaju ove godine i je l’ tebe neće niko?! Reci neću na kavu i nek’ ti se jebe što će neko dići nos u oblake.

Napiši već jednom tu knjigu.
Ostvari to.
I pljuni u lice svima koji su te s podsmijehom gledali zbog tog.
Neostvarivosti su ostvarive.

Kupi sebi kolačić za svaku godinu, poželi lijepe želje, a lijepe želje su one čizme na sniženju i njegove ruke oko vrata.
Ljudi koje volim.
Dah psa dok me moli da ustanem jer će se popiškit’ u sobu ako ga ne pustim vani.

Imam dvadeset sedam i fantastično mi se jebe što mi je ko fol ostalo još tri patetične godine da se uspijem udat, rodit dijete i dići kredit.
Primitivci broje, ja uživam u kolačima.
Ne čekam tridesete.
I ne brojim plodne dane.
Još uvijek ne znam prećutati.
Ni smotati pitu.

Budi dobra, budi sretna, budi svoja.

I daj odseli se već jednom od mame i tate, bokte!

— 

Pariska dama

t r a n s m u n d a n e d