legned

LHBT = LGBT
Skeiv = Queer (the most commonly used umbrella term. literally “not straight”)

Lesbisk = Lesbian
Lesbe = Lesbian (Informal, sometimes used negatively)
Homo = Gay (please note that it’s not negatively loaded like in English)
Homse = Gay (Informal, sometimes used negatively)
Homofil = Homosexual
Bi = Bi (pronounced like ‘Bee’)
Bifil = Bisexual
Biseksuell = Bisexual
Transkjønnet = Transgender
Interkjønn = Intersex
Aseksuell = Asexual
Cisperson = A cisgender person
Ciskjønnet = Cisgender

Kjæreste = Boyfriend, Girlfriend, or Significant other (completely gender neutral)

Legning = Orientation
Orientering = Orientation
Polyamori = Polyamory

Kjønn = Sex OR Gender (there is no seperate term for the two in Norwegian)
Kjønnsidentitet = Gender identity
Androgyn = Androgynous
(Å) Komme ut = (To) Come out
Likekjønnspar = Same gender couples
Regnbueflagg = Rainbow flag

Hen = Gender neutral pronoun

2

my bellarke playlist is finally at 50 songs, so I thought I’d share! Listenable on spotify; Playlist Name ‘Bellarke’, user: pundragon17

  • Knocking On Heaven’s Door - RAIGN
  • Can’t Pretend - Tom Odell 
  • Light - Sleeping At Last 
  • Couldn’t Stop Caring - The Spiritual MAchines 
  • Young God - Halsey 
  • You - Keaton Henson 
  • Rubik’s Cube - Athlete 
  • Where’s My Love - Syml 
  • Home - Gabrielle Aplin 
  • The Power of Love - Gabrielle Aplin 
  • Mess is Mine - Vance Joy 
  • Gone - The Head and the Heart 
  • Awake My Soul - Mumford and Sons 
  • Heartbeats - Jose Gonzalez 
  • Beautiful Tragedy - Mike Dignam 
  • Live Like We’re Lost - Mike Dignam 
  • Bumper Cars - Alex & Sierra 
  • Run to You - Pentatonix 
  • Standing By - Pentatonix 
  • Fucked Up - Young Rising Sons 
  • All of Me - John Legned 
  • Can You Hold Me - NF, Britt Nicole 
  • Tell Me It’s Okay - gnash 
  • i hate u, i love u - gnash, Olivia O’Brien 
  • Armor - Landon Austin 
  • War of Hearts - Ruelle 
  • Pieces - Red 
  • Lost in the Moment - NF, Jonathan Thulin 
  • 5AM - Amber Run 
  • Into the Light - Rupert Pope, Giles Palmer 
  • There’s a Ghost - Fleurie 
  • Sad Song - We The Kings, Elena Coats 
  • Art of War - We The Kings 
  • The Devil’s Tears- Angus & Julia Stone 
  • Surrender - Natalie Taylor 
  • Stand By You - Rachel Platten 
  • I Have and I Always Will - Dave Barnes 
  • The Runner and the Lover - Former Vandal, Shelby Merry 
  • Impossible - James Arthur 
  • The Call - Regina Spektor 
  • Little Do You Know - Alex & Sierra 
  • Heroes - Mans Zelmerlow 
  • Here With Me - Susie Suh, Robot Koch 
  • Say You Won’t Let Go - James Arthur 
  • Everything Comes Back to You - Jensen House 
  • Looking Too Closely - Fink 
  • Tell Her You Love Her - Echosmith 
  • Waves - Acoustic - Dean Lewis 
  • You Will Find Me - Alex & Sierra 
  • Someone To Stay - Vancouver Sleep Clinic 
...

Bože, kakav morbidan san – pomislim trljajući oči dok mi se pred njima ne ukaza zvjezdana prašina. Rijetko kad sanjam nešto tako erotično ali nije ni loše za promjenu. Naime, neka crnka mi se ušetala u sobu. U snu mislim. Obično i kad sanjam druge ljude, to budu ili kolege s posla, ili društvo s fakulteta ili makar neko koga redovno srećem u busu. 

Lice ove djevojke, međutim, nikad nisam vidio. Ili jesam ali ga ne pamtim. Kako god, ta nepoznata cura uđe u moju sobu i sjede na pod. Iz klimavog regala izvuče nekakvu knjigu i poče čitati. Naglas. Ja ležim u krevetu i škiljim, pokušavam u toj polutami razaznati korice knjige ali mi ne ide. Ona nastavlja čitati. Knjigu koju djevojka iz sna čita, nemam. 

Sve bih da je pitam šta čita ali riječi se ne odvajaju od usta. U neka doba me pogleda, zagrize usnu i krenu prema meni. A ja kao kakav dječak zagrlim jorgan i sve nešto mislim: od nekud je znam. Crna majica pade na pod kraj knjige i ja na koricama vidjeh čovjeka bijele kose, u bijeloj košulji sjedi pored nekakve čudne zavjese. U pozadini pun mjesec, i on bijel. Naslov knjige i dalje ne vidim.Djevojka je sad tik ispred mene, gleda me i neodoljivo podsjeća na scenu iz filma kojeg se također ne sjećam. Majku mu, pomislim, nešto nije uredu. Legne kraj mene, dodir njene ruke uz moju je sasvim stvaran ali ja i dalje želim da znam šta je čitala. Znam jebiga, nikad fra’era od mene.

Preskočit ćemo par detalja – uglavnom – san završava onako kako je i počeo. Ona polugola izlazi iz kreveta, sjeda na pod i nastavlja čitati knjigu. Opet naglas. Ja je gledam, u polutami se nazire čovjek srednjih godina, kosa i košulja bijeli poput mjeseca u pozadini. I tu se probudim.Ujutro sam dugo pio kafu kraj prozora i razmišljao o značenju sna. Da li je to usamljenost nakon ko zna kojeg prekida u nizu, pa mi podsvijest kreira „savršenu“ ženu koja treba da uđe u život i donese neku veliku mudrost? A možda je samo februar i ja od seks sna mlatim praznu filozofiju…

Žuti tramvaj je škripao dok sam tako polusnen išao na posao. U tramvaju sam čitao Džojsa, doduše samo sam površno prebirao riječi jer je knjiga iz mog sna jedina na koju sam mogao da mislim.Dan je prošao tiho i nestvarno kao i prethodna noć. 

Tramvaj s Ilidže u pola pet bijaše haman prazan, samo je par dječaka s telefonima galamilo o sinoćnjoj utakmici Barselone. Poče rominjati sitna kiša, vjetar izvrće kišobrane prolaznicima i zrak zamirisa na nevrijeme. Razmišljao sam o djevojci iz sna. Negdje do Otoke, tramvaj se već napunio bez da sam to primijetio. Sve te stanice sam držao knjigu u rukama i izgubljeno gledao kroz prozor.

Izađem kod siti centra, pređem ulicu i pravac Alta. Skoknem na prvi sprat do knjižare, na kasi me dočeka osmijeh prodavačice uz elegantno dobačeno „opet ti?“.Opet ja – rekoh. Trebam knjigu. Ne znam ni autora ni naslov, znam samo kako korice izgledaju. Ne pitaj me ništa, duga priča. I opišem joj naslovnicu knjige. Ona me gleda krupnim očima, negdje na granici slatkog osmijeha i naprasnog smijeha jer očigledno nisam normalan. Par trenutaka tišine dok razmišljam – da li je taj san podsvjesna igra mog razuma koji je samo htio da režira ovaj jedan trenutak sa simpatičnom djevojkom iz knjižare? Među nama fakat postoji neke hemije, sad kad razmislim. Stojimo relativno blizu, njoj nije neugodno, meni nije neugodno i definitivno smo prešli diskrecionu liniju prodavačica – kupac. 

Ovako ćemo - reče prodavačica i otkide jedan žuti stiker. Na njega napisa svoje ime i broje telefona, pa mi ga zalijepi na dlan. Sve nasmijana, reče da nazovem za par dana jer im sutra dolazi roba, a ona će svakako sve te knjige morati da slaže i usput će tražiti čovjeka bijele kose i košulje, sa mjesecom u pozadini.Okej, rekoh smušeno i stiker zalijepih za Džojsa. Ako je nađeš, častim!I 

izađem iz knjižare, zamalo padnem na pokretnim stepenicama jer sam odavno ispao iz fazona osvajanja djevojaka… spustim se do konzuma, uzmem snikers i žvake i vratim se na prizemlje. Pored njujorkera neki kafić u kojem sam sjedio stotinu puta al mu ne znam imena. Sjednem, otvorim Džojsa i pročitam desetak stranica. Ne ide.

Vratim na prvu stranicu, pogledam stiker. Konobar donese kafu, pogleda me uz osmijeh i skonta šta se dešava. Što prije nazoveš to bolje – reče i nestade među stolovima. Vala je u pravu, pomislim. Ostavim nešto para na stolu i pravac knjižara.

Veza na daljinu ?

- Naravno da je moguce.

Radi se o posebnoj ljubavi. Sve pocne sasvim slucajno. Upoznas osobu na drugi nacin, u centru je karakter… Tako je s’ vremenom naucis voljeti… 

Mastanje o zajednickom zivotu ? 

- Nesto najljepse. 

Jedva cekate da se vidite opet. Planirate to zajedno, borite se… I onda kada se morate ponovo razdvojiti, imate razloga da cekate vas ponovni susret… Kao i uvijek, zna biti veoma tesko. Snazni zagrljaji dok cekas bus koji ce te udaljiti kilometrima od nje. Suze u ocima dok izgovaras posljednje “Volim te”. Ubrzo, gledas je kroz prozor kako se polako udaljava… Suzdrzavas se da ne zaplaces, jer znas da ce i njoj biti gore. U tren oka, vise je ne vidis. Ona je vec daleko! Obrises suze i nastavis dalje… Tek kada legnes u krevet, ubija te tisina. Nedostaje ti njeno sve, ono sto si do nekoc imao… Njen glas kada je nasmijes, njen miris kada te zagrli. Zaspes sa suzama. Ali ujutru, probudi te zvuk njene poruke. U trenutku, sve se vrati na staro. Ona na neki nacin bude ponovo pored tebe i to je sve sto ti treba ! Jer, ako je vasa ljubav iskrena i jaka… veza na daljinu ce uspjeti !!

#A ❤

“Sediš na praznoj gajbi i pušiš osamnaestu cigaretu dok mi govoriš kako je Majakovski svojevremeno čitao go na terasi omiljenju mi poemu.
Govoriš mi o bivšoj devojci. O vašoj drami u nekoliko činova. O dugim didaskalijama. O tome kako su duge jer ste retko govorili. Sporazumevali ste se pogledima i mimikom. O tome kako je prava istina da je to bila drama jer ste oboje glumili.
Plašili ste se samoće. To nije bila ljubav. No navika.
Govoriš mi da prvi put upoznaješ osobu koja ti se nije predstavila imenom.
Čudno ti je što sam ti pružila ruku i kazala da sam ćerka Jozefa K?
Čudno ti je što te neko prvi put sluša bez doskočica i bez nadovezivanja i bez prebacivanja teme na sebe.
Čudno ti je što ti nisam poturila ranac pun obimnih knjiga da mi nosiš do železničke stanice? To bi učinila svaka prosečna devojka.
Čudno ti je što sam svoju kafu platila sama
Čudno ti je što govorim kratko, a na licu mi piše da sam elokventna.
Ti to znaš.
Čudno ti je što se otvaraš pred strancem čije ime ne znaš? Ne znaš ni koliko mi je godina? Niti kuda sam se uputila?
Čudno ti je, ali me ništa ne pitaš. Jer me razumeš.
I baš zato ti na tečnom ruskom govorim o tome kako
se plašim ljudi. Zamišljam ih kako u zubima nose noževe.
Govorim ti o svojim snovima koje lenjost sa saučesnikom vremenom ubija sa predumišljajem.
Govorim ti o tome kako se plašim da nikad neću postati pisac. Kako se plašim da od mojih dečijih snova neće ostati ništa.
Kako neću nikad živeti u malom potkrovlju koji će biti sastavljen od male birtije, malog bioskopa i biblioteke.
Kako neću nikada naći muškarca koji savršeno razume moju potrebu za ćutanjem a i moju hiperaktivnost.
Plašim se da nikad neću naučiti da spremam vanilice.
Da neću biti dobar roditelj. Da neću imati novac ni za knjige i ploče. Užasno se plašim da ću biti zarobljena u kancelariji i u braku.
Ne želim život prosečnog stanovnika drage mi planete Zemlje.
Ne želim da živim za sedam dana u Budvi godišnje.
I neću da živim za datum u mesecu kad treba da legne plata.
I..
"Voz mi polazi za četrnaest minuta? Ili bi radije popila kafu sa mnom u mom potkrovlju? Naravno u pozadini ide ploča po tvom izboru!”
I dok me prekidaš, kroz smeh ti kažem da nemam novac za kartu, i da ovde samo pokušavam da izgubim koji sat.
Kažem ti da se zovem Jovana i da sam večeras raspoložena recimo za Pink Flojda.“
—  Jovana Šotić

I don’t think I’ve ever seen the full thing posted on here, only on other sites. BUT! I just finished putting this together screen shot blending is kinda hard! and thought I’d share it!

Have Fun!!!!

- Hoću da te volim, hoću da sediš pored mene, hoću da se okrenem i da znam da si tu. Hoću da spustim ruku na tvoje koleno dok večeramo u društvu. Hoću da se zajedno vraćamo kolima i da komentarišem s tobom, da kritikujem s tobom. Hoću da zaspim, da se probudim, da jedem, da razgovaram s tobom.
Molim te. Hoću da razgovaram s tobom gledajući te u oči ili dovikujući ti iz druge sobe. Hoću da te gledam svakog dana, hoću da te gledam kako otvaraš frižider. Hoću da ti svakog dana govorim šta mi značiš. Hoću da se svađam s tobom. Hoću da vidim toje osmehe, hoću da ti brišem suze. Hoću da mi kažeš, dok sedimo na nekoj večeri, da želiš da ideš kući jer si umorna i jer ti se spava. Hoću da budem tu kad ti zatreba pomoć da zakopčaš haljinu. Hoću da sedim naspram tebe kad
nosiš tamne naočare dok doručkujemo pored mora i hoću da ti dam najbolji komad voća. Hoću da izaberem za tebe naušnice u nekoj juvelirnici, hoću da ti kažem da ti dobro stoji nova frizura, hoću da se pridržiš za mene kad se sapleteš.
Hoću da idem s tobom kad pođeš da kupiš nove cipele. Hoću da zaboravim ove dve godine bez tebe, jer su bile besmislene. Hajde da počnemo iz početka, ponašajući se kao da si juče htela da odeš, ali sam te ja zustavio. Hajde da zamislimo da sam ti reči koje sad izgovaram rekao pre dve godine. Pravićemo se da su ove dve godine trajale dva minuta. Možemo to. Sve možemo. Možemo da se vratimo tamo gde smo  već bili i da otkrijemo mnogo toga novog. I biće nam još lepše.
Ali pre svega, želim da imam dete s tobom. Želim dete koje će ličiti na tebe, koje će imati tvoje oči. Hoću da nedeljom ujutru dođe i legne u krevet između nas dvoje. Hoću da ga zajedno golicamo.
Ovo si ti. Ovo sam ja. Ovo smo i dalje mi. Mi. To je novost. Molim te, ostani.
- Prekasno je… Prekasno.
— 

Fabio Volo - Kad bi juče bilo sutra

Živio sam u snovima koje mi je ona pričala tiho u noći. Budio se čekajući jutra koje je ona željela više od sveg. I sad je njoj sve sasvim isto, filmovi, knjige, mjesta za gledanje zvijezda. Živi, raduje se i diše život baš isto onako čekajući ta jutra. Samo ime heroja u njenoj bajci više nije isto. Ja sam isti kao i svaki naš zajednički kutak u kojem smo se krili kad zagrmi. No nije moj miris ono što joj ostane tokom dana. Sjetiti će se davno obećanog nekad kad umorna legne i ugasi telefon a san ne htjedne doći. Možda me i tad u pola noći probudi stari osjećaj da nešto nije dobro. Napisat ću i tad poruku na papir i zapaliti da izgori jer možda iz pepela ostane trag za neki drugi život tamo negdje gdje odu oni koji vole posljednji, do kraja i koji svoje rane ne liječe tuđim dodirima.
—  A. D. ( Mart 2016 )