krivo

Slobodno navalite na ove namirnice jer su krivo 'optužene' kao nezdrave

Slobodno navalite na ove namirnice jer su krivo ‘optužene’ kao nezdrave

Možda su ih osudili sa svih strana i optužene su da debljaju, no u nastavku možete pogledati koje su to namirnice nezasluženo na lošem glasu, kada se konzumiraju u umjerenim količinama.

Maslac

Ne savjetujemo vam da se natovarite maslacem, ali stručnjaci tvrde da zasićene masti koje prirodno nastaju, poput onih u maslacu, zapravo mogu djelovati pozitivno na tijelo, pogotovo u usporedbi s obrađenim…

View On WordPress

Za sve pripadnice lepšeg pola koje se izgladnjuju i noću plaču jer nisu savršene. Za sve one koje su okarakterisane kao debele i misle da nikada neće biti dovoljno dobre i voljene. Za sve one koje nisu zadovoljne izgledom svog tela, bez obzira na godine:
Ti si voljena. Više nego što misliš. Ti vrediš. Više nego što misliš. Tvoje telo te voli. Voli i ti njega. Ono nije nizašta krivo, a nisi ni ti. Pruži sebi malo ljubavi. U tebi je. Voli se.

http://m.novi.ba/clanak/55332/novi.ba/clanak/55332/zasto-sam-protiv-hidzaba


– da je prvi znak ekstremnog islama – wahabizma i salfizma koji su tipični primjeri tog islama – prvo «mahrama» (koju dame koje je «nose krivo nazivaju «hidžabom»), a drugo, da iza toga dolaze drugi  simboli: nikab (umotavanje žene u potpuno crnilo), kao i muške bradice i kratke hlače, nakon čega na red dolazi ekscizija, ili klitoridektomija (obrezivanje žene), ukidanje portretiranja, i muzike, zatvaranje laičkih škola, spaljivanje knjiga, i napokon pristajanje na cjelokupnu makabarsku ideologiju Daecha, koju više nikome nije potrebno objašnjavati.

shoot me please

Izgubio sam celo društvo jer sam rešio da se uzobiljim da prestanem sa izlascima, opijanjem, ispijanjem kafa po ceo dan i gubljenjem vremena i lažnim maštanjima. Otišao sam za inostranstvo promenio život i loše navike, uložio veliki trud i napravio novi život i uspeo. Sa svima sam izgubio kontakt jer su oni i dalje na istom mestu a ja daleko ispred njih i jednostavno više nemamo zajedničkih tema i ničega što nas veže. A oseti se i ljubomora. Krivo mi je zbog toga.
To je to :o

“ Nekad mislim da, da se od tuge može umrijeti, bih umrla. Kada najviše ne možeš, tada najviše moraš, znam. No, ne mogu. Željela sam biti jaka. Ne dozvoliti sebi još jednu patnju i nedostajanje u životu. 3 godine bola, da bismo na kraju prošli jedno pored drugog, kao stranci. Ali, hajde, on je prestao kada si se ti pojavio.. a i ti me iznevjeri.
Ne kajem se ja zbog toga, već mi krivo što znam da bi zajedno bilo lakše, bolje i tebi i meni. Ma nije mi mrsko ni čekati.. već me ubija. Ne mogu da funkcionišem, fališ mi, znaš li ti to? Osjetiš liii? ”

to što ti vidiš tu to nije tako.
jer vidiš krivo!
to možda izgleda kao da je tako,
ali nije.

možda
ću ti ja jednom pokazati,
a za to
ćeš se morati potruditi, 
a to ću
ti ja i predložiti
jer ti stvarno ne vidiš da to što ti vidiš tu to nije tako

6.2.2016.

Port Canaveral.
Probudio se u 9h, pojeo pahuljice i otisao postaviti pozadinu za slikanje ukrcaja ljudi. Poslije sam se presvukao i otisao slikati ukrcaj od 10:45-13:00, nakon cega sam odmah isao na lido deck slikati ljude do 15h. Menadzer se vratio i jebeno me forsira po cijele dane, ne znam koji sam mu kurac skrivio, nista krivo nisam napravio, sve sam uredno radio i ispunjavao svoje zadace. Kad sam zavrsio slikanje na lido decku, imao sam punih 15min odmora gdje sam pojeo 2 komadica kruha i vocni jogurt, nakon cega je bio safety drill na kojem sam opet morao stajati na stepenicama na 6. decku i toboze usmjeravat ljude prema 4. decku gdje im je inace mjesto u slucaju opasnosti. Nakon tog drilla sam imao 2 sata vemena odmora, ali nisam isao u kabinu odmoriti. Htio sam prvi put u zivotu ustvari vidjeti kako brod isplovljava. Otisao sam na deck 5 na prednji dio broda, stao na stepenice gdje je natkriveno jer je kisa padala i samo gledao kako brod isplovljala. Stajao sam na tim stepenicama oko sat vremena dok se brod nije odvojio od doka, okrenuo i dosao do pola luke. Tad je vjetar poceo uzasno jako puhati, a ja sam bio u kosulji sa kratkim rukavima i sav mokar od kise. Snimio sam nekoliko kratkih videa i otisao u kabinu skukuljio se u svoj krevet. Drhtao sam 10ak minuta dok mi se tijelo nije malo ugrijalo i prvo nisam htio spavati jer sam imao sat vremena do pocetka rada. Ali umor je prevladao i cimer mi kaze da sam spavao, a ja sam cijelo vrijeme bio svjestan svega i slusao kako mi cijela kabina skripi i kako se on vrti po krevetu ispod i sve sam cuo, ali on kaze da sam ja “tako slatko hrkao da me htio snimat”. Nak, dobro ajde, ocito sam zaspao na kratko.
Prije posla sam otisao rucati, trazio sam konobaram da mi donese makarone bez icega. Dobio sam ih za 10ak minuta i stavio sam si kajmaka, malo posolio i u glavi se vratio svojoj kuci gdje samo takve makarone jedem. Kad sam jednom zatvorio oci na par sekundi, na trenutak sam se osjecao kao da sam kod kuce. Ali cim bi otvorio oci vratio bi se u surovu stvarnost.
Nakon rucka sam isao slikati dinning room i poslije njega na svoju pozadinu koju su mi drugi trebali postaviti. Dosao sam na pozadinu kad pola pozadine nije postavljeno. Nemam softbox na jednom svjetlu, nema ga ni u kutiji iza pozdine. Nemam produzni kabal jer nema uticnice u mojoj blizini, pozadina mi je sva naborana i nisam uopce imao pozadinsko svjetlo. Morao sam prvo postavit svjetla kako spada. Isao sam od fotografa do fotografa na promenadi (deck 5) i trazio bilo koji light diffuser viska, nebitno bio to softbox ili kisobran. Jedan je od fotografa imao softbox viska i dao mi, stavio sam ga i otisao dolje na deck 0 u laboratorij po uredaj za paru da ispeglam pozadinu, produzni i neke plasticne maceve koje sam trebao koristit u slikama kao. Trebalo mi je 20ak minuta da sve to postavim i ispeglam pozadinu sa parom i taman kad sam zavrsio dolazi menadzer do mene i pita me zasto jos ne slikam. Lijepo mi kazem zbog cega, al on po obicaju ne slusa nista i ja sam ispao kriv. Poceo sam slikati tek u 19:30 a trebao sam pocet u 19:00. Do sljedece pauze sam imao samo 14 slika. Kad sam se poslije te pauze vratio na pozadinu, dolazi gallery host do mene sva tuzna. Ja se nasalim kao “sta ces ti ovdje, tebi je zabranjeno bit na decku 5”. A ona mi kaze: “Zvao me Kristijan, rekao je da ako ne skupis 60 slika na ovom sittingu da ces ostat na pozadini do 11h ili dok ne skupis 60 slika.” Nisam mogao vjerovat, dan mi je u trenutku iz loseg postao jos gori. Em su mi ostali fotografi ugurali kurac u guzicu, em mi ga je jos Kristijan (menadzer) turio i dublje. Zbog cega sam ja dobio bananu, zbog tudih gresaka. Fotogaf do mene je slikao sva 3 sittinga i na kraju imao 20 slika manje od mene. Ja sam po rasporedu imao samo 2 sittinga i opet skupio vise slika od njega, ali njemu nitko ni rijec nije rekao. Pa nosi se u picku materinu. Kad je bilo 22:30, vrijeme kad inace zatvaramo i spremamo pozadine, bio sam spreman ostati do 23h i sutradan otici u ured od HR i podnjet prituzbu na njega jer me tjerao da radim preko 10h. Ali dolazi lab tech, moj cimer, i kaze mi da zatvorim. Prvo nisam htio iz inata, htio sam ostat do 11h, ali vidio sam da svi zatvaraju i iz galerije je dosao jedan decko pomoci nam. Poslije slikanja smo imali sastanak u laboratoriju gdje prvo nisam htio pogledat u menadzera, kad odjednom je spomenuo kako sam ja zbog njih krenuo slikat kasno i imao jako malo slika i nezz ni ja sta. Nisam znao dal da mu zahvalim il mu pljunem u facu, osjecaji su mi bili potpuno izmjesani.
Vrijeme je teklo i ja sam se odlogirao s poslovnog vremena 20minuta prije nego sto sam trebao i vec sam tad imao 10h i 25min rada taj dan. Siguran sam da ce mi on htjet popravit to vrijeme i ja sam takav da ne zelim probleme i prihvatit cu tu njegovu jebenu promjenu kako ni on ni ja ne bi imali probleme, a ne bi trebao jer sam radio svaku sekundu od tih 10 i pol sati.
Kasnije sam otisao u CTC do trenerice iz human resource koja mi pomaze za transfer i pitao ju jel napokon pricala s direktoricom. Dobio sam odgovor da je pricala, ali da me ne mogu prebaciti na prvom ugovoru, vec da predam zamolbu i CV direktorici i da obavim neke testove koji se moraju proci prije nego se dobije posao na recepciji, pa cu sljedeci ugovor doci ravno kao guest service. Ajde barem nesto, ali rekao sam joj da ja nemam ni CV ni zamolbu i ako bi mi mogla pomoci oko toga. Nasmijala se i rekla da dodem sutra opet kod nje u ured i ona ce mi dati predlozak po kojem mogu napisati svoje podatke i to dati direktorici. Odmah sutra cu to sve obaviti da rijesim te testove sto je prije moguce. Poslije razgovora s tom trenericom sam otisao do svog menadzera. Pregrizao sam ponos i zamolio ga da me posalje kuci sto je prije moguce. Rekao je da mogu ici kuci nakon 5-6 mjeseci, vjerojatno vec nakon 5 mjeseci, sto znaci da cu krajem travnja vjerojatno vec biti kuci. Pitao me zasto zelim ici kuci tako brzo, rekao sam mu jer se zelim prebaciti u guest service. On je tu digao nos kao ne mogu se ja samo tako prebaciti, moram prvo zavrsiti 2 ugovora kao fotograf pa tek onda, pa bla bla i na kraju je rekao da moram prvo popricati sa human resource uredom za transfer. Tu sam ga poklopio i rekao mu da sam vec sve rijesio sa HR uredom i samo trebam predat papire i obavit testove. Zasutio je i promjenio plocu, postao je kao dobar i rekao da ako nastavim radit svoj posao uredno da ce mi dat preporuku. Mislim u sebi puca mi nesto ispod stola za tvoju preporuku kad imam preporuke od ljudi sa puno visih pozicija nego sto je on. Zahvalio sam mu i otisao u kabinu otusirat se. Poslije tusa sam otisao u crew mess pojeo 2 vocna jogurta i koji komadic kruha uz to i napunit si bocu da imam vode za po noci. Pokusao sam si dici 40$ sa bankomata da imam za platit cistaca u kabini, ali gle cuda, bankomat nema novaca. Ne sjecam se kad je zadnji put taj bankomat imao novaca. Nakon toga sam se vratio u kabinu i razmisljao par minuta dali da napisem dnevnik sad ili legnem ravno spavati jer sam uzasno lose raspolozen, a nikoga nije briga i nitko me ne moze oraspoloziti. Odlucio sam da cu prestat toliko trositi na internet na brodu i opcenito necu kupovat stvari na brodu. Sta je besplatno koristit cu, sta nije necu. Internet cu koristit u lukama, a za internet na brodu cu jos vidjet. Nije da ga necu nikad kupit, ali rijetko.
Iako sutra pocinjem tek u 12h, idem se sad pomolit i spavat jer ni za sta drugo trenutno nisam. A sutra se oblacim u jebenog slona od 12-15h, onda imam punih sat vremena odmora i nastavak posla, setup i slikanje. Ako se ja sutra ne srusim izigravajuci tog jebenog slona, nitko nece, jer vec nakon sat i pol mi se krene vrtit od vrucine unutra, ne mogu popit vode, ne mogu nista, samo stajat na nogama i grlit ljude da se slikamo.
Dosta ispovjedanja za danas, vrijeme za molitvu.

Dženis Šaćirović: Identitet intelektualaca

O IDENTITETU INTELEKTUALCA - piše Dženis Šaćirović (BUJRUM! wp.me/p50DBL-bbR) wp.me/p50DBL-bbR

External image

Da bi intelektualac bio priznat intelektualcem, mnogi se slažu da mora ispunjavati uvjete zavjetovane tradicijom. Ta se tradicija među mnogim ljudima krivo tumači. Shvatanje je zasnovano na tome da je intelektualac svako ko ima “diplomu”, odnosno segment ispunjenja normi formalnog obrazovanja. No, tu se ne završava sve. Ljudi su često shvatanja da je intelektualac i onaj ko je dio posebnih…

View On WordPress