istinita

Bio je tako lijep u tom clubu, nisam htjela da mu se javim, mada me primjetio i sam. Od toliko clubova u tako velikom gradu bas sam morala naletjeti na njega, pomislih u sebi. Vec kad sam i pomislila da ne mogu da ga gledam tu u istom prostoru,krenula sam ka izlazu, opazio je da sam krenula, krenuo je i za mnom. Nisam htjela stati kad me dozivao, krenula sam trotoarom lagano, do svoga auta on je vikao za mnom da stanem. Jednostavno nisam mogla. Iako je prosla godina i jace, nisam bila spremna da se suocim s likom koji nije htio da bude uz mene kad mi je najgore bilo, nismo se culi toliko vremena i on krene za mnom,pomislih. Ma stala sam ja na tren i rekla mu sta ga ide, sta osjecam sta sam tada osjecala. Molio me da razivaram s njim. Naravno da nisam htjela, nije me nazvao toliko vremena zasto bi sada pricao sa mnom. Otisla sam doma, htjrla sam da budem sama, prvi put u njegovom gradu, i srela sam ga. Hmm,. Dali znaci nesto,ja ne znam. I tako mi prodje subotnja noc,dali cu ga opet sresti ovdje, ja ne znam. Ali planiram duze ostati,zbog posla naravno! Tako tesko fa je bilo vidjeti,a potajno u sebi znam da jos nije kraj.
A.

Stipendije za studente iz Srebrenice

Stipendije za studente iz Srebrenice

“Priča je moja i istinita milion %” – započinje priču jedan trgovac muškim odijelima. Vlasnik sam jedne radnje. Bavim se prodajom muških odijela i sve što uz to ide. Zadnjih 8 – 9 godina, kako je posao išao dobro, odlučio sam da izdvajam jednu a od 2010-e i drugu stipendiju za studente iz Srebrenice. Bio je to jedini uslov, da student bude iz Srebrenice. Allah Uzvišeni mi je pomagao da svoj nijet…

View On WordPress

Vidim moć uma oko sebe, svakodnevno, upravlja svime što postoji. Sve što mislim obistini se, sve što radim, proizlazi iz onoga što mislim, svako djelovanje je rezultat onoga u što sam uvjerena, svaka identifikacija postaje istinita u ispoljenju, postaje prolazna istina, koja iako je prolazna događa se. Mogu li onda izabrati svoje misli da budu u skladu s prirodom, samnom, da me slijede kuda želim ići, i da mi se poklone, umjesto da se ja poklanjam njima, i žrtvujem, da im budem vođa, i onaj kojeg slijede u tome da vide gdje je dobro za sve. Onda moje misli mogu postati meni dar, ono što imam da bih ostvarila ono što želim, a što je uskladu u potpunosti samnom i sprirodom, te bogom koji je sve to dao sebi. I sada gledam kako uzeti dar, kako ga primiti, jer nije to ni pitanje primanja ili ne primanja, imam ga već, samo sad kreće stadij u kojem ga iskorištavam, u praktičnosti ga upotrebljavam da bi se njime poslužila kao onime što mi se predstavilo kao ja, a zapravo je bio odraz ne znanja. S time gotov proces jedne etape života može završiti, može doći do predivnih iskustava koje mogu ispuniti misleći na taj način, na njih, misliti ih, postati misao koja je učinkovita, koja nadahnjuje, koja provocira izazov u tome napraviti ili nenapraviti, biti ili ne biti, da misao bude ono što slijedi misiju, da bi ono što je bilo ono što ja, i da čuvanjem sebe, a ne štetom, koristim sebe kroz bivanje najljepše istine koja može postojati, istine koja je ispunila sebe, misije koja će tek biti ispunjena, ali barem joj se maknuti s puta i surađivati je moj početni korak od sad. Vidjeti što će se dogoditi, i raditi na događaju svakodnevno, biti ono što jesam je jedino, neprocjenjivo, nezaustavljivo, nezaobilazno, istovremeno uvijek prisutno, ako dopuštam da tako bude: neka bude.

Milena Labud