hubijar

Ti si meni, babo, uvijek govorio priče u kojima dobro pobjeđuje zlo, ljubav pobjeđuje mržnju, milosrđe grubost, pamet ludilo. Krivo si me učio, babo. Da si me učio drukčije, možda bih ogrubljela, možda bih sve lakše podnosila. Morao si mi kazati da je život period tmurnog, sivog vremena s iznenadnim a kratkim sunčanim trenutcima. Ja cu tako učit svoju djecu. Ako pak njima sunčani intervali budu trajali duže, neće biti na gubitku.

Ljubav je sihirbaz, babo. Pokreće život i u život vraća. Liječi, krijepi, oplemenjuje. Sve boli, jade, tuge, gorčine potire, ne zna za prepreke. Ne priznaje zakone, regule. Jedino je ona moćna, moćnija i od vremena i od smrti. Može i ono naizgled nemoguće nesretnog, slomljenog, izgubljenog, u trenu preobraziti u sretna čovjeka. Sva sam od ljubavi, babo, a izvan toga nista nema.

—  Nura Bazdulj - Hubijar

A on je, ni djete ni odrastao muškarac, ostao je poput planinske biljke, svačiji i ničiji, prepušten samome sebi. Kao jedro bez vjetra. Tjeskoba koja se tada uvukla u tijelo nikad ga više nije napustila .