gubila

Samo je ona to mogla, da čovjeka koji je voli bezuslovno i čisto onakvom kakva jeste, pretvori u čovjeka koji više ne voli ni sam sebe.
Nešto zbog straha iz prošlosti i zbog svega šta su joj drugi radili, i šta je ona drugima radila.
Nešto zbog toga što nije mogla da povjeruje da sam joj se desio takav, savršen za nju.
Neprestano mi je tražila greške, a kad ih ne bi bilo, mašte joj ne bi falilo da ih izmisli.
Doduše, bio sam okružen ženama, ali sam samo nju vidio. Nju želio.
Mislila je da me druga žena krade, isto onako kako me je ona nekad drugim ženama krala.
A ja, samo sam dokazivao svakoj koliko sam njen…
Mislila je da joj se život sveti za sve greške iz prošlosti.
Za sve prolivene suze, slomljena srca, maštanja i snove.
Mislila je da je igrač koji je nekad bila, a preko noći je postala igračka. I to moja…
Teško je shvatala ljubav, voljeti i biti voljen.
I dok je mislila da me druga krade, svaka od njih je znala da muškarac koji voli, kao što ja volim nju, ne može biti ukraden.
I ne bi me ukrala nikad nijedna iz njenog zagrljala, da me ona nije pustila svojim strahom.
Želeći da još više steže ono što je već previše njeno, svaki dan je sve više puštala i gubila…
Dok nije izgubila mene, ali i sebe sa mnom.

ne govori..

I nemoj nikome da govoris koliko sam te volela,koliko se tvoje ime topilo na mojim usnama kad god sam o tebi govorila.

I nemoj,nemoj nikome da govoris kako si pevao dok sam te slusala i blago klimala glavom pokusavajuci da ti stavim do znanja da si lud,a uvek bih zelela da nikad ne prestanes da pevas,da mi glasom milujes dusu i smirujes srce. 

Nemoj o tome nikome da govoris,jer znas,za tebe su to bile sitnice,a ja sam svaki deo tebe upijala kao da sutra umirem,kao da,zelim da mi tvoja slika bude jasna pred ocima onog momenta kada budem gubila poslednji otkucaj srca. 

Ne govori o tome,jer,za tebe je to samo svitanje,a za mene je bilo puno neprospavanih noci,i nejasnih svitanja zbog ispijene vodke u pokusaju da zaboravim boju tvog glasa i sirinu tvojih zenica,a najvise jacinu tvoje ruke u kojoj sam se osecala najsigurnije..

Ne govori vec zaboravi. Za tebe sam uvek bila samo skica.


-ultravioletna.(Teodora Vukovic) 

Pogledala sam pravo u njega, pogledi su nam se sreli i tog momenta kao da sam izgubila dah. Kao da je sav vazduh iz sobe nestao. Gubila sam tlo pod nogama. Stara želja pretvorila se u stvarnost i jedno važno bio je taj momenat.
—  Oslobodi me - Dž. Kener

Sinoć sam ti oči gledala
Upijala njihov sjaj
Gubila se u njihovom zelenilu

Još pamtim crte tvog lica
Kad se usne u osmijeh razvuku
Sinoć sam te grlila
Kao nikad nikog prije

Sinoć sam ti oči gledala
Upijala njihov sjaj
U snu.

Šejn je mirisao na maline. Ostavio mi je dopola istrošenu kutiju cigareta i tamnoplavu košulju pre nego što je zauvek otišao. Ostala je takođe knjiga Džeka Londona i kožni rokovnik. Ostala je i navika da pušim na balkonu jer je alergičan na dim. Alergičan je i na ljude nedeljom pa nismo izlazili iz sobe tada. Slušali bismo EKV ležeći na bokovima. Gubila bih se u njegovim očima tokom tih naših obreda. Nazivali smo ih često i vođenjem ljubavi. Nisu nam bili potrebni dodiri da znamo koliko značimo jedno drugom. Ostavio mi je dopola istrošenu paklicu cigareta. Knjigu Džeka Londona rokovnik i hendikep da volim opet.
—  Jovana Šotić
I pored svih njenih pravila, koje je postavljala u ljubavi, nesvesno je postajala ono sto niko nije ocekivao, a najmanje ona.
Njeno hladno srce, bivalo je sve vise toplo, a njena verovanja o tome da prava ljubav ne postoji su se gubila sa svakom njegovom porukom upucenom njoj.
Pustala je u svoje srce znakove ljubavi koji su na kraju, ispostavilo se, bili otrovni po njeno tek rastopljeno srce.
Bez reci je stajala i gledala kako se njen svet rusi, ugledavsi na uglu njega sa drugom.
Pred njegovim nogama, pred njim, nejn svet se rusio, pred njim  koji ni jednog trenutka nije hteo da je spasi iz tog rasula.
Drhtala je pred njim, placuci kao malo dete, dok joj se on podrugljivo smejao.
Dugo je trazila izlaz iz tog cudesnog zacaranog kruga, zvanog ljubav, koji je on sve vise stezao, ostavljajuci joj samo malo prostora da dise. Halapljivo je hvatala uzdahe, koji su bili teski i kratki, nisu vise bili leprsavi i puni ljubavi.
A onda se njeno srce pocelo lediti, kao zimi stakla, kad temperatura dostigne dubok minus.
Bivalo je sve vise hladno, cudan smeh na njenom licu, plasio je ljude, a zacaran krug ljubavi je pucao pod naletima odkucaja njenog hladnog srca. I nije se prepustila vise tom bolu, nikad!
Da li sada shvatas, druze?
Zato me nikada vise ne pitaj zasto nisam spremna za ljubav!!!!
—  Blesava-devojka

Sreli smo se u tramvaju. Ona je glumila da traži nešto važno po torbi, a ja sam glumio da je ne volim. Na izlazu me slučajno okrznula knjigama u njenoj ruci. “Oprostite” - rekla je i istrčala. “Nema problema,” - uzvratio sam, dok se gubila među užurbanom masom - “ti si meni opraštala mnogo gore stvari!” 

Bio je tu,kad je kao djevojčica završavala osnovnu školu. Kad je bila željna svega, trčala ka avanturama. Kad je gubila prijatelje,kad je sticala nove. Bio je tu kad je krenila u srednju školu. Kad se počela šminkati i kad je posvijetlila onu tamnu boju kose koju je tako jako volio. Bio je tu, gledao ju sa strane kako se daje drugome. Bio je tu čak i kada je sjela u auto i otišla negdje daleko. Kroz sve šta je prolazila on je bio tu. I sad,kad se više ne vraća,on je i dalje tu. Čeka ju. Na njihovom mjestu u 12:00h. On je tu. -G.B

Nocas nema mog dobrog vjernog prijatelja-mjeseca. Zvijezde su mi jedine prijateljice..Noc je najmracnija do sada. Takve se stvari rijetko dogadaju. Takve su noci posebne. Kazu da se nocas ostvaruju zelje. Ugledah jednu zvijezdu. Padala je i padala… Gubila je svoj sjaj. Tocno se vidjelo. Treperila je poput svjetiljke koja ce se svaki tren ugasiti. Pratila sam ju tako i govorila naglas svoju zelju. Svoje misli. Jedva sam ju uspjela pratiti jer je moja ulica relativno dobro osvjetljena. Izgubila sam joj trag. Nestala je medu krosnjama stabla. Sigurno je negdje pala. Neko ju je ugledao sekundu prije i zazelio zelju. Neka mu se ostvari. Daj Boze. Mozda i meni. Mozda me ta malesna zvjezdica usreci.

Nastavih razmisljati.. O svojoj zelji. Odmalena nisam zalila za svojim zeljama iako mozda nisu bile dobre to su bile moje zelje. Samo moje. Nitko mi ih nije mogao oduzeti. Bila sam ustrajna u njima. Znala sam godinu dana svaku noc zazeljeti istu zelju. Svaku bi noc zaspala u nadi da cu se probuditi i da ce mi se zelja ostvariti. Cvrsto sam vjerovala u to. Nisam posustajala. Nisam bila razocarana. “Nema veze,ostvarit ce se sutra. Na svijetu ima puno zelja i Bog ne stigne svaku cuti odmah. Vjerujem da ce me jednu noc cuti i uslisiti moji zelju.” -govorila sam.

Pozdrav prijatelju!
Pišem ti ovo pismo u nadi da ćeš me se sjetiti. Sigurno se pitaš ima li što novo. Moram ti reći da mi fališ i da je svaki dan bez tebe tako pust i melankoličan. Nedostaje mi tvoj glasan smijeh i topao zagrljaj. Sunce više ni ne sija otkada tebe nema u ovom usamljenom gradu. Znam da se ne vidjesmo godinama i da ti sjećanje na mene polako blijedi, ali ja se sjećam svakog detalja. Sjećam se naših šetnji i igara u pijesku, kako smo se samo lovili u žitu i krali Bogu dane. Žao mi je što smo oboje pustili da nas nosi val daljine. Od brata i sestre, što smo nekad bili, sada smo samo stranci. Ponekad razmišljam o tebi, sjetim se, onako usput, da sam imala pravog prijatelja. Pitam se što ti se desilo, gdje li si sada, s kime dijeliš svoje osmijehe. Voljela bih da se ponovno vidimo, ali duboko u sebi znam da je kasno. Ti sada pripadaš nekom drugom svijetu, a svjetovi se ne spajaju. Toga dana, kad smo se rastali, saznala sam da sam upala u školu koju sam željela. Bila sam sretna, a opet tužna jer tu sreću nisam mogla podijeliti s tobom. Nastavila sam dalje, iako sam znala da će biti teško prolaziti kroz život bez tebe. Učila sam kako bih zaboravila da mi nedostaješ. Prije nego što sam se uspjela snaći, došao je i dan mature. Dok sam ponosno držala svoju svjedodžbu u ruci, u masi sam tražila tvoje oči, ali tebe nije bilo. Sljedeće sam godine upisala fakultet. Da, onaj o kojem smo zajedno maštali kao djeca. Isplanirali smo zajedno sve do i najmanjeg detalja, a sada sam kroz sve to prolazila sama. I dalje nisam gubila nadu, znala sam da je suđeno da se jednom vidimo i da će sve sjesti na svoje mjesto. Prolazili su mjeseci, vrijeme je odmicalo. I tako, završila sam fakultet i ponosno nosila svoju diplomu u ruci i putem zamišljala tebe kako mi kod kuće spremaš iznenađenje, ali tebe nije bilo. Nema veze, prijatelju, nisam gubila nadu. Godinama kasnije našla sam posao, nije bio nešto posebno i bio je nedovoljno plaćen, ali sam znala da bi se svejedno ponosio mnome. Svakog dana sam živjela taj dosadni život odraslih koji se svodio na dolaske i odlaske s posla. I tako sam u toj monotoniji upoznala njega. On je bio moj oslonac i moja prva ljubav. Proveli smo neko vrijeme zajedno i nakon točno 10 mjeseci me zaprosio. A ja sam, naravno, pristala. On je stvarno divan i uvijek je bio uz mene, ali nikad nije bio ti. Pričala sam mu puno o tebi, i iako mi to nikada nije priznao, znala sam da ga to boli. Imao je beskrajno mnogo razumijevanja.
Jutros mi je bilo jako mučno. Sjećam se samo da sam se našla u crnilu i probudila u bolnici. Oko mene su bili svi koji su mi značili, svi osim tebe. Doktor je ušao u prostoriju i očima mi je pokušavao reći da nemam puno preostalog vremena. To je potvrdio i riječima. I on je bio tu. “Sve će biti u redu”, rekao je. “Obećavam ti da ću ga naći.” U očima sam mu vidjela neizmjernu ljubav i bol kada mi je predao olovku i papir. Znala sam što mi je činiti.
Sada ti upućujem svoje zadnje riječi. Želim da znaš da te nisam zaboravila. Pitam se jesi li ti zaboravio mene. Ove najteže trenutke mi olakšava činjenica da ćeš dobiti ovo pismo. Jedina je šteta što ću se ja već rastaviti sa dušom kad ovo pismo dođe u tvoje ruke. Ali ne brini, ona će i dalje pripadati samo tebi.
S ljubavlju,
Tvoja Moa Ae.
Pogledala sam pravo u njega, pogledi su nam se sreli i tog momenta kao da sam izgubila dah. Kao da je sav vazduh iz sobe nestao. Gubila sam tlo pod nogama. Stara želja pretvorila se u stvarnost i jedno važno bio je taj momenat.