cura-i-momak

Danas bi trebo biti naš dan. Onako kao svaki četvrti u godini. Danas si trebo biti tu, uz mene. A ti? Ti si u njezinom zagrljaju. Ti voliš sada nju. A ja? Ja evo prolivam suze. I razmišljam o tebi. A najviše o nama. Prisjećam se svakog našog dana. Koliko sam samo bila sretna što te imam. Mislila sam to je to. Sad si moj, zauvijek. Ali eto ti promjeni planove i skrenu na drugi put. Na put bez mene. Na put sa njom. Pitam se sad šta to ona ima, a da nemam ja? Šta ti to ona više pruža? Znaš, boli me jako. Evo sjećanja mi naviru na oči i duša mi se slama. Kako sam samo bila sretna, a sad za sreću i ne znam.
—  Crni Dijamant