cekamo

Da li bi mogao neko da mi objasni kako se odlazi od osoba koje volis, ali shvatas da one ne vole tebe istom merom? Od osoba koje su ti na prvom mestu, ali shvatas da ti njima nisi? Od osoba sa kojima si delio dane i godine, a shvatas da one sada dele sa nekim drugim?

Kako ici napred, a ne secati se pocetka? Kako ici sa drugim ljudima, a zaboravljati stare?

Iako postavljamo ova pitanja, u sebi duboko ne zelimo odgovor, zelimo resenje. Zelimo da se oslobodimo grize savesti i tereta koji nosimo, da vratimo vreme ili konacno krenemo napred, lomimo  se dok odlucujemo i ako znamo da druga opcija mnogo vise boli. Da li ono sto toliko boli moze biti ispravno? Da li treba preduzeti jos jednom onaj ‘poslednji’ pokusaj ili je predhodni stvarno bio poslednji? 

Svi mi imamo prave prijatelje koji su se izgubili, koje smo izgubili ili koji su nas izgubili.

Svi cekamo nove dane, a molimo stare da se vrate. 

s p a m

‘’Kako sam samo voljela ovaj period prosle godine.. Vratila bih se kuci nakon sumornog dana I odspavala par sati cisto da pokusam vratiti izgubljenu snagu I zivce, a probudila bi me zvonjava telefona I glas dobro poznate ekipe. ‘’Hajde na klupe, cekamo te.’’,  govorili su mi cekajuci me pod prozorom. Svi. Ako se slucajno okupe kad sam ja na treningu, dosli bi po mene I smrzavali se ispred skole dok ja ne bih izasla, a onda bi svi zajedno otisli u ‘’mahalu’’ I sjedili na prohladnim drvenim klupama pustajuci lagane pjesme I pricajuci o glupostima. Pusili bi jeftine cigarete dok bi se nebo nad nama crvenilo jer ce ubrzo I  prvi snijeg.. Nekim cudom, ostala bi slobodna samo jedna klupa koja ne gleda na glavnu ulicu I jos vecim cudom zadnji bi joj prilazili ti I ja, te sjedali na nju, udaljeni jedno od drugog toliko da jos jedno izmedju nas moze da stane. Ali, nakon svega 5 minuta, opet nekim cudom, ti I ja bi bili tik jedno do drugoga I nasa promrzla koljena bi se dodirivala, dok bi hladan zrak prolazio kroz nasu krv I osjetili bi drhtaje jedno drugoga. Niko nas nije primijecivao takve, zaljubljene, tajno, nikoga nije ni bilo briga.. Zasto nikada nismo shvatili da niko od njih nije ni trebao da zna, bili smo bitni samo mi.. I tako bi sjedili do 23:00h kada smo svi vec morali biti u toplim kucama, ali smo mi takvo nesto zamijenili minusom u zraku I tudjim prisustvom. Zaista, ljubav umije da ugrije, ako je prava. I tako sam od oktobra jos vjerovala da cu voljeti zimu, snijeg, a pogotovo onaj prvi,tmurno vrijeme, dva datuma I jedno ime.. Ali, desilo se sve suprotno. Pocela sam prezirati bijele zimske vragove, proklinjati januar I brojeve 6 I 21 I prestala vjerovati u sudbinu. Vec sad osjecam da cu omiljeni period prosle godine, ove vec da pokusavam prespavati. Oktobar mirise na uspomene.. Kako li ce tek januar mirisati.. Bojim se.’’

anonymous asked:

zasto si postala odjednom tako hladna prema svim muskarcima?

Posto mi je doslo mnogo poruka na ovakav slican nacin sada cu sve ispisati se,ispricati pa ko hoce neka procita ko nece neka onda kasnije opet ne postavlja ovakva pitanja.

Zasto sam postala hladna?

Prije dvije godine imala sam 90 kilograma.Izazivali me,rugali se,nijedan decko me nije zelio pogledati a kamoli popricati sa mnom,a da to nije samo prijateljski.Niko me nije volio na nacin na koji sam ja voljela sve njih i pazila na neki nacin na mnogo osoba koje su mi mozda jednom u zivotu rekle ”cao”.Onda se pojavio on.Zivio je u Konjicu,mislim i sada zivi,poceli smo se dopisivati preko facebooka.Na facebooku nisam imala puno fotografija,a nijednu nisam imala fotografiju gdje se ja vidim cijela.Sa njim sam se pravila hladna,odbojna,kucka,niko kao ja,razmazena mamina i tatina princeza.Dopisivali smo se,svaku noc,dan,postali smo jedno drugom navika.Znala sam uzasne stvari koje je skrivao duboko u sebi,on je znao moje takodjer.Bukvalno pronasli smo se.U neku ruku bili smo i slicni.Lavovi u horoskopu,slicne ukuse,interese smo imali.Prosle godine,tacnije 23.8.2013 ja sam poslije godinu i po napokon dosla u njegov grad.Inace mi smo udaljeni 40ak kilometara ja sam u Sarajevu.Cijelo vrijeme sam se bojala sta se biti kada me vidi takvu (jer sam i tada bila debela),kako li ce reagovati,da li ce odmah pobjeci ili ce mi tu noc kad se budem vratila reci samo ne zelim vise da se dopisujem i naci neki nacin da me odjebe.Ali bilo je totalno suprotno.Tacnije bilo je sve bolje.Taj dan koliki smo prvo zagrljaj imali to vam ne mogu opisati.Suze,pa pogledi,pa osmijeh…Nikad u zivotu nisam toliku srecu dozivjela nego u tom trenutku kada sam ga vidjela.Naravno ja sam se morala vratiti u Sarajevo,ali ostali smo bili samo prijatelji.I dalje smo se dopisivali non stop,nijedan dan nije mogao proci bez njegove jutarnje poruke i bez njegovog laku noc.Kada sam krenula u srednju,u septembru,pocela sam i ici u teretanu.Sama sam sebi dala nadu i optimizam.I stvarno sam se pocela truditi.Dva mjeseca poslije,u oktobru sam opet otisla.Takve neke banalne ludosti smo radili,njemu nista sladje nije bilo od mog sredjivanja pred ogledalom pred odlazak u Konjic.Ja se ispeglam,nasminkam,sredim on to odmah pokvari namjerno.Koliko sam se samo ja i ljutila na njega.Ali opet koliko smo svaki nas izlazak koji bi trajao 4-5 sati mi stvari uradili i proludirali.Bio je moje zlato,moja CIJELA BUDUCNOST.Poslije vec par puta dolaska tamo poceli smo intimnije stvari i pisati na facebooku,poceli priznavati neke stvari,poceli su dodiri…I da,treci put,kada smo izasli nam je bio najbolji izlazak.Ja bih sada mogla danima opisivati nase izlaske ali pokusavam sto vise da skratim i ako ne vjerujem da ce se ikome dati citati,ali neka ovako i ja se oslobadjam i lakse mi je.Poslije treceg izlaska,tacnije 30.11 ja sam se zaljubila.Tacnije,pocela sam tek sada osjecati nesto vise,pocela sam ga gledati drugacije,a sto je najgore on je to poceo osjecati takodjer,a imao je djevojku.Sa tom je djevojkom prekidao pa se mirio sve zbog mene.”Zasto ti izlazis sa njom kad dodje u Konjic,ja sam ti djevojka” i sve je islo na takav fazon da bi na kraju poslije svega naseg,polije toliko vremena koliko mene poznaje,poslije toliko njegovih poruka ”Da jedina vrijedim,da su one sve prolazne” bla bla on meni napisao da vise ne moze da me vidja kad dodjem i da ne moze se dopisivati sa mnom zbog nje.I bum.Blokirao me.To su mi bila najgora tri mjeseca ikada u zivotu!Od januara do marta.Ludila sam.Znate onaj osjecaj kad naviknete bukvalno na neku osobu i sto je najgore jedina ta osoba vas razumije i jedino TA osoba je ona sa kojom vi mozete zamisliti SVE jebeno sve na ovom svijetu.Zatvor,avantura,djeca,brak,pljacka,svaku mogucu ludost sam ja mogla sa njim zamisliti.Poslije tri mjeseca,stize meni poruka na facebook.Nemate pojma kolika je to sreca bila i ako sam i dalje znala da je sa tom djevojkom tada su bili vec i pola godine zajedno.A sto je najgore i ja sam od januara krenula sa jednim deckom i vec nam je bilo 3-4 mjeseca veze ali NI SEKUNDE,znate sta znaci ni sekunde,e pa ni sekunde ga nisam voljela.Bio je neka nada da cu ga zaboraviti,cisto nacin ali ni mrvice pomagalo nije.Javio mi se i priznao mi sve sta je TADA ( kao u novembru,decembru) osjecao prema meni i kako ga je sve to proslo i da sada nju voli vise od zivota.Okej.Priznao mi je.Poslije par sedmica mi smo se opet dopisivali i sve je to super bilo dok on nije opet krenuo sa nekim porukama gdje se stvarno ne vide samo prijatelji.Mene je to ubijalo.On je to i znao.Znao je da sam jos uvijek slaba na njega i znao je da ga volim.Da bi on za par sedmica opet meni napisao izvini ti meni remetis moju vezu ja tebe opet moram blokirati!Ja sam se sokirala i tako je i bilo.Bila sam uzasno povrijedjena.Zeljela sam mu nekako uzvratiti.Sve nase razgovore,gdje je on meni pisao kako on nju ne voli,kako je to samo prolazno,sve bas sve gdje se vidjelo da osjeca nesto prema meni sam poslala toj djevojci.Naravno,odmah su prekinuli a tim gradom su svakakve price onda kruzile.Ja sam njemu bila na blok listi,mjeseci su prolazili ja sam zavrsila prvi razred.Za to vrijeme ja sam smrsala 20 i vise kilograma i stvarno me niko nije mogao prepoznati.Kako bi vam skratila pricu opet smo stupili u kontakt i moja majka i ja smo zeljele otici jednu cijelu sedmicu u julu na odmor u Konjic.I tako je i bilo.Otisli smo,nemate pojma kolika sreca plac suze zagrljaj je to bio kada so se opet vidjeli.POSLIJE SVEGA.Poslije toliko preplakanih noci,razmisljanja,nadanja…Opet on.Njegov zagrljaj.Miris.Glas.Moje sve.Tih sest dana je bilo nesto najljepse u mom zivotu,i da,poljubili smo se,krenuli u vezu,bilo je sve KAO U FILMOVIMA!Nije da ja sada nesto uvelicavam,ali trenutci koji su nam se desavali u to sest dana se ne desavaju ljubavnom paru koji su zajedno vec godinama…Naravno zadnji dan,cekamo voz.To je bio za mene najtuzniji dan kada u zivotu.na prugama smo se ljubili,lezali,svadjali,derali,a opet onda je dosao taj najtuzniji trenutak kada je voz dosao,onaj zadnji poljubac,onaj zadnji zagrljaj i zadnje mahanje u vozu.Da mi je rodjena majka rekla ovo samo u filmovima ima.Ali i dalje se nisam brinula i dalje sam imala nadu i trudila bi se i dolazila bi svake sedmice dole.Nazalost,zbog nekih drugih razloga 10 dana poslije smo prekinuli,tacnije 28.7.Poslije dvije sedmice,14.8,mu je bio rodjendan.I da,otisla sam.On nije ni znao da cu doci.Moja majka i njena prijateljica su mu se samo javile i rekle da sam ja za njega nesto spremila i samo da treba doci to pokupiti.Sjeli su u neki kafic,ja sam se krila u kaficu.Pustili su nasu pjesmu,krenula sam prema njemu.Da skratim pricu u tom poklonu se nalazio cd,tacnije napravila sam mu video koji traje 1h i taj video sam pravila od 3. mjeseca.Znaci 5 mjeseci sam taj video pravila,video je toliko emotivan da svaka moja prijateljica i svaki put kad ga ja pokledam bez obzira da li sam ga vec 1000 puta pregledala zaplacem.I pored toga sam napravila album.Album sa nasim slikama,od kako je bio beba,pa dijete,pa sve do danas.Pa i sve nase razgovore sam uslikala,pa sve nase slike,sve je to tu na jednom mjestu.Najveci razlog prekida je daljina naravno,a i njegov ponos.Inace on radi sa ocem,po cijele dane,jedva navecer dodje kuci pa malo popricamo.Nije mogao gledati da se ja toliko trudim oko njega,da ja svake sedmice moram dolaziti tamo,a da on ne moze odvojiti ni jedan dan za Sarajevo.Ali ja to nisam gledala,ali muskarac ko muskarac.Problem u tome je sto on mi nije mogao,nije da nije zelio,nego nije mogao da mi uzvati toliku ljubav i trud koji ja njemu pruzam.I zasto sam hladna prema svim SADA MUSKARCIMA I PREMA SVIM MUSKARCIMA OD KAKO SAM NJEGA UPOZNALA?Jer njega volim.Imala sam ja decke sa slicnom njegovom frizurom,sa ocima,osmijehom,ali nijedan nije bio ON.Nijedan mene nije mogao nasmijati i usreciti kao on.Tacnije,nijedan nije mogao da vidi moje pravo lice i da skine moju masku.Kako mi je on ranije pricao na fakultet ce doci u Sarajevo,barem se nadam.On ce sada treci razred,brzo ce to proci znam i ja.Ja znam da mi on redovno ulazi i na tumblr,zna on i kako se ja sada osjecam.Jedna je razlika samo bila medju nama dvoje u ostalom smo se slagali.Ja sam njega voljela,a on je bio samo zaljubljen u mene.Njega je proslo mene nije.I sam mi je rekao na rastanku to kada sam mu dala poklon ovo nije zbogom,ovo nije kraj.Ako i ovo nekad procitas Safete,volim te,voljet cu te i naci cu te.Naci cu nacin da budemo napokon u istom gradu.Naci cu nacin za nas.

Volim te

Zauvijek tvoja,Ena.