agneza

:)

* moje ‘jako, jako, jako lijepo’ pismo od jednog književnog lika, drugom književnom liku* :)

Draga Kristina,

u trenutku kad ovo budeš čitala, ja više neću biti ovdje. Otići ću s nekim tko nosi promjenu, a možda i sreću. Odvest će me sa sobom - naš Pustolov pred vratima. Znam da ne vjeruješ, ali On je tu. Čeka me, nestrpljivo požuruje da završim ovo pismo, ili možda bolje reći ispovijest.

Draga moja, u jednoj sam noći proživjela sve o čemu smo sanjale. Postala sam žena onoga koji sve oprašta (jednog od onih za kakve si ti uvijek govorila da najviše vole), a s druge strane, volio me onaj koga nisam poznavala. Onaj za koga sam ja smatrala da najviše voli. Želja mu je ostala neutažena, sve je darovao, a ništa uzimao.

Reći ćeš da sam to umislila, da je sve bila halucinacija izazvana vrućicom. Možda si u pravu, ali u toj sam jednoj noći (koja je za mene predstavljala niz godina) proživjela i najbolje i najgore od onoga što nam život nudi, ljubila sam - i bila ljubljena. Jednom mi je Sestra (ona koja je uvijek bila tu za mene) rekla da je najbolje ne živjeti, ne sudjelovati. Tada sam joj se žestoko suprotstavila. Ni sada ne vjerujem u to. Sada, kada sam proživjela sve o čemu sam prije samo sanjala, kada sam propatila kako samo zaljubljeni mogu patiti za svojom ljubavi. Sada, kada znam kako je to voljeti i biti voljen. I sada smatram da je bolje živjeti, sudjelovati u svemu - i onom dobrom i lošem što nam život nudi. Iako mi nije žao što sam život, ili iluziju života (kako ti drago) proživjela na način koji jesam i ne bih promijenila ni jedan događaj, nije mi teško otići, napustiti ovu golemu pozornicu čije je ime - Život. Živi Kristino, sudjeluj, a kada Pustolov dođe na tvoja vrata i od tvoga života napravi kino, neće ti biti teško otići. Krenut ćeš za njim bez osvrtanja, a ja ću te čekati, baš kao što si ti čekala mene. Sada te pozdravljam draga moja; i zapamti - sudjeluj!

Tvoja Agnus…