SIPAM

Košmar

Nesanica ne mari za rano ustajanje
Pa me tare, žvaće i udara
Pa me mlati o strahove k'o krpenu lutku
Vraćajući me, svaki put
Nazad u sjećanje tebe.
Probudi tvoje dodire, razlije ih po meni
Sazove opsesije, paranoje i onaj moj kukavičluk
Pa mi nabori jastuka liče na tvoje usne a vjetar s prozora zvuči, mogao bih se zakleti Kao tvoj šapat.
Stežu mi dušik pa ni zraka ne mogu da uzmem
Tvoj struk i koljena
Na tijelu gore ožiljci tuđih dodira
Krevet spaljuje sve u meni pa ustajem
Sipam viski i palim Lucky
Kraj prozora slušam lavež
Dosadnog komšijinog ovčara kojem ću, kunem se
Jednog od ovih dana napraviti nešto jezivo.

Uskoro ce pet
Sad već ne vrijedi spavati a baš sad mi, eto
Zamirisa san.
Koliko ironije stane u
Jedan prosječan život?

youtube

Sipam part. Apolo - Caminhos (by instcoletivo)