Nova-godina

Znate li koja je ljubav prava? Ne,to nije vasa prva ljubav. Takodje,ne mora ni biti osoba sa kojom za par godina vidite sebe u prekrasnoj kolibi negde na planinama odvojeni od sveta,samo za vas. Znate koja bi to prava ljubav bila? Reci cu vam. Neprezaljena. Ona koja je trajala kao delic sekunde i zavrsila se pre nego sto ste toj osobi stavili do znanja koliko vam znaci. Neprezaljena,jer,ce vas konstantno,mozda,izjedati godinama i uvek cete se pitati sta bi bilo da ste nesto uradili drugacije. Da ste potrcali. Da ste vikali. Da ste se borili,da ste dali sve od sebe samo da ta osoba ne bi otisla i da bi vas idalje grejala toplina glasa te osobe. Jednom cete se probuditi…20 godina nakon toga. Pogledacete osobu koja ubrzano dise dok se svitanje polako priblizava svom kraju i ogranci sunca miluju njeno lice. Taj pogled ce duze trajati,a cini se,kao par sekundi. Uhvaticete sebe kako razmisljate o tome kako bi bilo da je vasa neprezaljena ljubav na mestu te osobe. Onda cete se zapitati..zasto nisam dao sve od sebe? Zasto je do mene sada osoba koju ni upola ne volim kao tu..jedinstvenu..neprezaljenu ljubav. I zato vam govorim ovo.. Dajte sve od sebe dok jos ima vremena. Borite se. Ne dajte da vam voljena osoba isklizne iz ruku ako ste sigurno u tu ljubav! Ako ste sigurni da je to to!
Jer…dok vas ta ljubav ne napusti…necete znati da li je neprezaljena :)

(ultravioletna-Teodora Vuković)

—  ultravioletna
1/365

Došla je i nova godina, koju si mnogo priželjkivala. Bila si ubjeđena da će nova godina donijeti spas, mada zapravo nisi znala od čega želiš da te spasi. Kada su se kazaljke poklopile doživjela si još jedno razočarenje. Prvo ovogodišnje. Očekivala si poruku, zar ne? Onu poruku koju danima očekuješ, i koju danima ne dobijaš. Jednom rukom grleći flašu, pisala si poruku koju si bezbroj puta obrisala.Stisnula si zube i poslala. Tiho si izgovorila “zadnja”. Tjerajući sebe da povjeruješ u još jednu laž, ponovo. Sa očima punim suza, u prostoriji punoj ljudi tražila si nekog svog. Tu noć si se najviše smijala, i njaglasnije pjevala dok se u tebi komadić po komadić nečujno rušio svijet. Tvoj. Upravo onaj svijet za koji si se pomolila kada su se kazaljke poklopile. Dugo ćeš pamtiti tu večer, u kojoj si sa osmijehom preživjela još jedan poraz. Poraz koji je posvetio tebi, djevojci kojoj se kleo da je najviše volio. Sa njegovim imenom na svojim usnama utonula si u san. Prvi ovogodišnji o njemu. O čovjeku, kojem si život posvetila.

Neka ti nadolazeća godina bude ispunjena čarolijom i snovima i dobrim ludilom. Nadam se da ćeš čitati neke fine knjige i ljubiti nekoga tko misli da si prekrasna, i nemoj zaboraviti stvarati umjetnost – pisati ili crtati ili graditi ili pjevati ili živjeti samo kako ti možeš. I nadam se, da ćeš negdje u sljedećoj godini, iznenaditi samu sebe.
—  Neil Gaiman
Laku noć 2016

Zašto lažemo da će nam Nova godina donijeti promjene? Jedino što će se promjeniti jeste broj u datumu koji ćemo svi prvih mjesec dana izostavljati I pisati još uvijek kao da je 2016 jer to su navike a navike teško promjeniš. Ako nam toliko treba oko jednog broja, koliko će tek trebati da zaboravimo neke osobe zato se potrudite da ne izgubite tek tako one do kojih vam je stalo radi onih nevažnih. Ništa novo donijeti neće niti će se iko od nas promjeniti jer ne mijenja godina već bol. To je ono što nas sve promjeni I nakon čega svi postajemo onakvi kakvim nismo željeli. A ja vam želim godinu bez bola I da budete baš onakvi kakvi želite biti jer ne vrijedi se mijenjati radi nekoga. Ko vas ne prihvata onakve kakvi jeste, ne zaslužuje vas!

I mrzim rečenicu: “Šta ćeš poželjeti za novu godinu?” Ne pitaj me prijatelju pitanja na koja znaš odgovor. Poželjet ću nju, kao i predhodnih 5 godina, možda jednom zaluta, možda se vrati. Radije me pitaj prijatelju “Šta ćeš bez nje?” Na to pitanje nikad nisam znao odgovor.
—  transmundaned.tumblr.com