Hodu

Nađi nekoga,
zbog koga ćeš prestati pušiti,
manje piti,
više se smijati,
zbog koga će ti oči sijati,
da više uživaš u pjesmi,
u knjizi,
da naučiš da slušaš,
pa zavoliš,
da imaš kome poslati iskrenu poruku,
imaš s kim plesati,
da ti nedostaje,
da ne možeš naći savršenu haljinu za izlazak
pa mu kupiš novu majicu 
uzmeš njegov duks
da ti cijela soba miriše na njega,
da ga pamtiš po hodu,
po načinu na koji odlazi,
da mu ispričaš najmračnije tajne na vrhu neke zgrade,
da popijete pivo,
da se ljubite cijelu noć.
Da nikako ne dosadite jedno drugom.

as all my jewish followers and friends know, we have a holiday coming up! the featival of purim is this sunday. purim celebrates hidden miracles and hidden beauty and hidden saviours. there’s a lot of hiding. that’s why we dress up!

i’m aware that the vast majority of gentiles and a lot of jews don’t fully know the story of purim, which is recorded in the scroll of esther, or megillat esther. the megillah’s my favourite story, and has so many amazing midrashim (bit like rabbinical fanfiction) that i study year round. this story, which is the story of how a young jewish woman saved our people from a genocide, has a lot of parallels with our current political situation in the u.s., so i thought now would be a great time to tell the story!

Keep reading

1

Telefon zvoni i zvoni i zvoni, znam da neće odustati, sigurno ne sada nakon što sam ga, onako nepromišljeno, poljubila u klubu i istrčala napolje.
“Da?”, javljam se pomalo uplašeno.
“Gde si?”, ne okoliša.
“Zašto?”, odugovlačim.
“Jer želim da te vidim.”
“Zašto?”, ponovo pitam.
“Jer očigledno nije gotovo.”
Tišina. “I?”, ponovo me pita, “znaš da nećeš moći da me izbegavaš doveka.”
“Treća klupica, levo od izlaza”, mrljam.
“Ne mrdaj. Stižem za deset”, prekida vezu.
Glupo je, jer me je ponela atmosfera, alkohol, sva ona osećanja koja pokušavam da uništim. Ne ide to tako, ne ide to nikako. Ne možeš sprečiti sebe da osećaš nešto, isto kao što se ne možeš naterati da osećaš išta. Pitam se šta sad, gde će me odvesti jedna nepromišljena odluka poneta trenutkom, jedan glupi poljubac koji nije trebalo da se desi. Nisam ga uočila odmah, mada kako i primetiti nekoga kad od svakog drugog pomisliš da je on i srce zatreperi kao ludo od same pomisli da se nalazi na par metara od tebe. Uveravala sam sebe da je samo još jedno priviđenje, dok nisam osetila kako mi neko sklanja kosu sa lica i eto ga - isto ono lice koje vidim svako veče pre nego što zaspim. Osmehnula sam mu se, ne razmišljajući. Zagrlila ga, isto tako ne razmišljajući. I na kraju sam ga poljubila, to tek ne razmišljajući. Vidim ga kako dolazi ka meni, krupnim koracima ovaj put za razliku od onih sitnih, laganih koje inače pravi. Ne drži ruke u džepovima, kao što ima običaj. Šake su mu stisnute u pesnice kraj tela. Samo jednom sam prisustvovala ovakvom njegovom hodu i nije bilo lepo - uopšte nije.
“Što si pobegla?”, stoji iznad mene. Zato što se previše plašim, pomislim, ali ipak samo slegnem ramenima kao odgovor. “Pitam te još jednom - Zašto si pobegla?” Ponovo sležem ramenima. Seda pored mene i ispušta dugačak uzdah. “Zar ti je stvarno postalo toliko gadno da me poljubiš?”
“Ne”, odgovaram k'o iz topa, “ne. Samo…”, grizem usnu, “bilo je tako dobro, kao i uvek i sve sam izbrisala na momenat. Onda mi se svest vratila u glavi mi je samo tunjalo - kakvu si glupu grešku napravila i…”
“Pobegla si, ostavljajući sve za sobom”, dovršava.
“Izvini. Znaš da sam previše impulsivna kad popijem.”
Klima glavom. Ćutimo. Mrzim ovo, ali stvarno mrzim. Nije to ona prijatna tišina, kao kad mu ležim na grudima i češkamo se i reči nisu potrebne jer šta uopšte reći u tako lepom i prijatnom momentu? I o, prekini. Prekini. Prekini.
“Nedostajala si mi”, okreće se ka meni, a ja se ledim. Bukvalno. Pokušavam da smirim srce, znam koliko je jedva čekalo da čuje ove reči od njega. “Zašto mi sad to kažeš?”, pokušavam da se priberem. “Jer nikad ne znam da izaberem pravi momenat”, osmehuje se i dobro znam na šta misli. Sad već počinjem da se smejem i ne prestajem, ali to je više onaj glupi smeh - kad ne biste da zaplačete pa krenete da se smejete i onda nikako ne možete da stanete. Ne znam ni čemu se smejem više, ali znam da ću početi da jecam ako me zaustavi, jer već osećam suze. “Uništićeš šminku”, govori, i jedan ugao usne mu se diže. Pokušava da me sredi prstima, koliko god bilo moguće urediti bele linije od suza na spram sve ove šminke koju imam. Smeška se i ne prestaje da me gleda. “Znaš, nećeš ništa popraviti ovim..” Okreće mi glavu i pomno zagleda, “Meni deluje sasvim okej.” “Ne mislim na šminku.” Ponovo se stvara neprijatna tišina.
“ Baš sam mnogo zajebao.”
“Jesi.”
“Nisam želeo da se zaljubim, nisam želeo ništa. Desilo se, plašio sam se da prekinem pa…”
“Si rešio da budeš što dalji.”
“Tako nekako..”
“Je l’ upalilo?”
“Ne.” Spuštam šaku na njegovu, a on automatski prepleće prste sa mojima i zagleda ih sa svih strana. “Svaki put mislim isto.. Kako bi lepo bilo držati tvoju ručicu. Malecna, dečija. Čak ni nisi odrasla osoba. Dobro jesi, jesi”, kaže kad ga streljam pogledom, “a opet nekako nisi.. Što se nikada nisi javljala?” “Zato što sam naporna”, sad već kreće sećanje na loše momente i bes zamenjuje ona lepršava osećanja. “Jesi”, kaže i ne popušta stisak koliko god pokušavala da ga se otresem.
“Pusti me onda.”
“Jesi li sigurna da to želiš?” Znam to lice. Kapci su mu više spušteni nego inače, pogled nije prazan, a opet pitanje je vremena kad će se zid spustiti između nas.
“Ne mogu opet da prolazim kroz iste stvari..”
“Da ili ne?”
“Stvarno me je puno bolelo i definitivno nije bilo u redu..”
“Da ili ne?”
“A šta ti želiš?”, pitam ga. I samo tako pušta moju šaku. “Kukavice”, govorim dok ustajem. Mrzim svoje slabosti. Tako je malo falilo da ponovo padnem na istu priču. Na nekog naočit hrabrog, a u stvari tako strašljivog. Jedno prosto pitanje i sve se zatvara. Čujem nečiju tuđu misao koju sam davno pročitala - u ljubavi nikad ne budi kukavica i nemoj voleti kukavice i onda telefon počinje da zvoni…

Mr. Pravi...

Pravog nećeš prepoznati po hodu, po parfemu, po lepoti. Prepoznaćeš ga po načinu kako se ponaša kada je sa tobom, načinu na kojim ti drži ruku, po načinu koliko čvrsto te grli, po načinu koliko dugo jedva čekaš opet da ga vidiš, po načinu na koji te ljubi, po načinu na koji te gleda, po načinu kakav osmeh uputi samo tebi. Drugu nikad neće pogledati. Ako se okrene za drugom, nije vredan tvoje pažnje. Osmeh koji ti uputi treba biti jedinstven. Ne osmehuje se svakome kao tebi. Ne upućuje isti pogled tebi kao bilo kome. Kad te pogleda da se slediš. Kad te poljubi da vreme stane. Kad te zagrli, onako čvrsto, da osetiš da te neće pustiti, a ti poželiš da ne prestane nikad. Kad ti je hladno prebaciće jaknu svoju preko tvojih ramena iako si rekla da ti nije hladno jer mu je ipak draže da se on smrzava nego ti. Da se sa tobom šeta gradom, držeći te čvrsto za ruku i ponoseći se. Čim kaže “Vidimo se” odmah da ti fali. Neće bilo ko moći da te gleda nerazbuđenu, raščupane kose, kako se prevrćeš po krevetu dok te on ne zagrli. Sa pravim čak i obične stvari su zanimljive. Kad osetiš sve to, ostaje ti samo jedno. Ne puštaj ga. Ako te voli, ne puštaj ga. Ako te voli, druge su nebitne za njega. Ako te voli, kad se posvađate, želeće da ljubomorišeš da bi video koliko ti je stalo. Ako te voli, drugim momcima neće dati da ti priđu ni na koji način. Onaj pravi ti treba biti i drug i brat i momak. Kad imaš to sve u jednom, šta će ti bilo šta drugo? Iako je tvrdoglavi kreten ipak ga voliš, kao i on tebe. Nijedne pare nekog bogatog lika, neće moći da kupe iskrenu i pravu ljubav. Retko se to nalazi. I među nama devojkama i među muškarcima. Ali jednom, kad upoznaš neku osobu i osetiš sve ovo.. To je to. Njihov si. Zauvek.

Rijetko se nade takva osoba,
kojoj ne moras ni pogled uputiti, vec po tvom hodu zna da si izvan takta.
Rijetko se nade takva osoba,
kojoj ne moras napisati poruku da bi te nazvao.
Rijetko se nade takva osoba,
koja zna sve tvoje slabe tocke bez da si rijeci izgovorio.
Bas zato sto je rijetko najvise boli, jer ne moze te slomiti netko tko te ne poznaje vec onaj tko te previse poznaje.

Vintage set of playing cards depicting Jewish women’s folk costumes from around the world. The countries, fro right to left, are as follows:

First row: Turkey, Bulgaria, Hodu (India), Yazan (Wiesen; could be Switzerland, Austria, or Bavaria, apparently)

Second row: Hungaria, Holland, Turkmenistan, Israel

Third row: Russia, Serbia (fun fact: for a second I misread it as Siberia), Teiman (Yemen), Italy

Fourth row: Poland, (This one I can’t entirely read, but I think it says Paras, or Persia. Interestingly, it looks more like Uzbek clothing), Kavkaz (the Caucasus), Romania

rejected modern prophets

kids who’ve taken a vow of silence, eyes bloodshot and throat straining with the weight of prophecy, shunned even by the burdened. charcoal-dirtied fingers and sheets and sheets of doom, destruction, deliverance. their blood collecting under the unbroken skin of their cheeks, results of fist fights with unbelievers, attempts at accommodating omens on their skin like divine Rorschach inkblots for those who look long enough. 

kids with hand-ravaged hair and ancient tear stains wrapping their arms around themselves, whispering, whispering, whispering. hodu l'Adonai. their hymns on the wall aren’t vandalism, not blasphemy though written in blood, they’d like to tell you. but unlike the prophets of long ago, their gratitude has failed them, and so they remain silent. 

JBJ as Animals

JBJ as animals



Noh Taehyun as a Cat

  • cutie
  • rub my tummy cause it’s itchy
  • looks snobbish but is really a good hyung
  • got spooked by the moving camera when he first encountered it

Takada Kenta as a Red Panda

  • Reminds me of that red panda that got freaked out by a rock (when Kenta got spooked out by a blanket prank by Sanggyun)
  • Cutie
  • when you thought Kenta was a Korean but he’s actually Japanese (like you thought red pandas are like cats but in reality they are cousins with the bigger pandas and raccoons)

Kim Sanggyun as a Beagle

  • one of the best guy friend you’ll ever have
  • naughty
  • playful
  • stubborn (all JBJ members knows how stubborn  Sanggyun is)
  • Loads of Aegyo

Jin Longguo as a Koala

  • Always sleepy
  • and even looks sleepy even though he’s already awake
  • will not able to live without Tolbee and Lucy

Kwon Hyunbin as a Malamute (My bias since PD101)

  • photogenic sh*t (cause he’s so damn handsome)
  • VISUAL!!!
  • looks very aggressive but in reality really a cutie
  • the type that you wanted to hug forever
  • Dream pet/guy

Kim Donghan as a Hamster

  • can place like 5 or more hodu (Walnut) in his mouth
  • always hungry (he bought walnut cake, and then some swirly potato and then took a bite from Taehyun’s fish cake)
  • cunning and sneaky

(I used the picture of my hamster lol)


Start stanning JBJ :D

October 18, 2017 their debut date. :D

Bonus:

HUNGRY DONGHAN!!!

Pa, taj trenutak nije bio kao ni jedan prije. Bio je…. Hmm, kako da ga opišem, a da ne preuveličam, a opet, da ne bude posve jednostavno. Hodali smo polahko. Sasvim polahko, da smo mogli vidjeti  kako vrijeme pored nas prolazi. Povremeno se u hodu sudarali, i onda bi me pogledala i nasmiješila se. Na kratko ništa ne bi govorila. Šta znam, možda je sva ta sudaranja bilježila u neki dnevnik, u svojoj glavi. Na kratko bi zastali, tek toliko da me zagrli. O Bože, kako volim pogled s njenih ramena, dok me čvrsto grli, kao da će ovaj trenutak, iznenada nestati. Opet bi se samo nasmiješila, i nastavila dalje hodati, do, opet nekog stajališta, gdje je mjesto za grljenje
—  Elvedin Hasanagić

<101 Special> Live Broadcast

can we talk about this paradise?

because that was like a paradise to me, I can’t stop laughing, smiling and be proud of my babies the entire episode. it’s a bless that they give us 3 more episodes. gah!! okay let’s go!

they chose PRINCE SIX as their group name (with unique greeting courtesy by Kim Hodu)

the way they saved each other phone number was so funny. Seonho->Donghan = Produce Donghan Hyung, Gunhee->Everyone = “I add their company name”, Sanggyun = “I don’t save anyone number, even my mom” what? haha.

Hyunbin Seonho Sorry Sorry.. oowh! Gunhee Sanggyun Replay.. *faint* Gunhee Kenta Cheer Up.. kyak! All of them doing OPEN UP, omg I don’t know Sanggyun knew all the routine! so proud!

the boys got very happy receiving all the present and I was sobbing.

Gunhee said that he’s not close yet with Donghan (despite they are the same age) but through the broadcast their interaction was so cute.

Hyunbin nervous in the beginning but got too excited through the broadcast to the point he’s taking it hard to breathe is the cutest thing. they were so excited to do this.

the virtual reality thing got my boys frightened. haha Gunhee had the most daebak reaction!

Spring Day Kenta made a comeback featuring Sanggyun.

boys jamming to Bang Bang Bang got me jumping up!

Donghan was forever good in doing choreography for all songs!

they promise to wear uniform next week despite they didn’t get punishment for it, because the comment was too scary for them to read, they wanted them to be punished(?) and when Hyunbin suggested that they should wear their High School uniform, Donghan said that Seonho is still in Junior High, they laugh and Hyunbin said to Sanggyun that they are old. kkk. Kenta maybe doesn’t have his High School uniform with him so Hyunbin offered to bring his other uniform for Kenta to wear. kyakk! can’t wait for next week!

2

[INSTAGRAM] 170903 Na Dokyun

우리 호두 하늘나라로 간지 1년되는날 벌써1년이 지났지만 그리운 마음은 그대로네.. 오랜만에 보러가서 미안하고 항상 그립다 호두야🤗 

Today’s one year since Hodu left for heaven. Although it’s already a year, my missing heart is still the same.. I’m sorry I’m seeing you after a long time and I’m always missing you Hodu-ya 🤗

trans cr: his-torybegins
please take out with full credits