I tako,prođoše skoro četiri godine. Sve je isto. Samo mi nismo. Drhtim kada te vidim. Takozvani leptirići u trbuhu ne zaostaju. Nadam se. Tebi. Nama. Ali vrijeme kao da ne prolazi. Čekam. Ne znam što,ali čekam. Valjda tebe. Valjda nas. Ali ne dolazi. Jebeno ne dolazi. I što god učinim,kako god se osjećam i što god mislim,zbog tebe je i o tebi. Koliko god mrzila samu sebe zbog toga (tebe),tako je. Okovana sam lancima. Tobom. I ne mogu. Moje ruke te nisu mogle zadržati. Moje riječi nisu bile dovoljno glasne da ih čuješ. I moje oči su te izgubile. Ova bol me zavila,crnilom koje me guši. I samo da si tu. Sada. Makar bila tek tvoja sjena.