"Nešto nije u redu sa mnom, ili sa svijetom, ili je u redu i sa mnom i sa svijetom, ali ne možemo vezu da uspostavimo, nikakvu. Da li je iko uspostavlja, ili ljudi lažu, pretvarajući se da nema raskida, ili im je svejedno, a održavaju samo privid. Da li je moguća ikakva veza između čovjeka i svijeta osim moranja? Ja ne biram ono što imam. Ne biram, u stvari, ništa, ni rođenje, ni porodicu, ni ime, ni grad, ni kraj, ni narod, sve mi je nametnuto. Još je čudnije što to moranje pretvaram u ljubav. Jer, nešto mora biti moje, zato što je sve tuđe, i prisvajam ulicu, grad, kraj, nebo koje gledam nad sobom od djetinjstva. Zbog straha od praznine, od svijeta bez mene."
Meša Selimović (Tvrđava)
"Ako ti je dobro,ne uznosi se, ne oholi, jer pad dolazi iznenada,ako ti je loše ne uništavaj se, ne ništi se u zlu, jer i sreća dođe iznenada. Nikada ne idi u krajnost, jer moraš biti spreman za uspone i padove, niti gledaj druge s visoka, niti saginji glavu pred svima, jer ti si samo dio čovječanstva, nit nešto iznad, nit nešto ispod, i što god da te snašlo prihvati to kao čovjek, ponesi se kao čovjek, budi čovjek. Čovjek je satkan od emocija, da plače, smije se, raduje, ljubi, a ne da bude iznad svih i ponižava dok ga drži trenutno prolazno dobro ili da se samouništava u trenutno prolazno lošoj situaciji.''
mrzim politiku i mrzim ovu državu
i mrzim ovaj sistem i ljude što ga vode
danas sam ispratila oca u bolji svijet
koliko je bolji, ne zna niko
mrzim te državo, što nemam više čovjeka čuvara
mrzim te državo, što se ide trbuhom za kruhom
mrzim te državo, što sam večeras vukla kofere
do autobuske stanice
mrzim te državo, što sam večeras vidjela oca kako plače
mrzim da vidim oca kako plače
od svih strašnih stvari na svijetu
tu bi izdvojila kao najstrašniju
mrzim te državo, što sam ga večeras zagrlila
i neću ga moći grliti naredna 2 mjeseca
mrzim te državo, što ga je mama grlila duže nego ikad
mrzim te državo, što sam ga gledala kroz prozor autobusa
i željela da ne živim ovdje i ne proživljavam ovo
mrzim te državo, što ne vidim budućnost ovdje
mrzim te državo, što je medicina bolja vani
i što znam da ću je bolje studirati negdje daleko
mrzim sva tri predsjednika i sve tri političke stranke
i ne zanima me ni ko je musliman, ni ko hrvat, ni ko srbin
mrzim svih nekoliko miliona stranaka što imamo
i mrzim ovu ekonomiju i tihi rat što se dešava
mrzim što svako jedva čeka da neko uradi neku lošu stvar
pa da je svaki mediji, portali i novine objave
jer pobogu, šta da radimo ako čitav svijet ne zna
da se kćerka člana predsjedništva udala
i ne zanima me šta rade oni večeras u svojim kućama
kad znam da ja u svojoj tugujem
hvala ti za sve lijepo
ali i sve ružno što smo imali
hvala ti što si ostajao
kad su mnogi odlazili
ali još više hvala ti na tome što si otišao
kad sam mislila da si mi upravo ti
najpotrebniji ali nakon tebe
shvatila sam da zapravo
ono najpotrebnije mi je to
da se vratim sama sebi
shvatila sam da postoji život
i bez tebe i bez svega što sam nekad
držala za ono najvrjednije
postoji sreća i u nesreći
dok god imam sebe
hvala ti
#fikcije
Sometimes you have to kiss her softly and tell her that she's good enough.
“A život sve izmiri i izravna, i zlo i dobro, i poštenje i nepoštenje, pa se ne zna šta je šta, a ostaje samo sjećanje na ono što je bilo, i opet sve počinje iznova.”
— Tišine, Meša Selimović
"Ne treba čovjek da se pretvori u svoju suprotnost. Sve što u njemu vrijedi, to je ranjivo. Možda nije lako živjeti na svijetu, ali ako mislimo da nam ovde nije mjesto, biće još gore. A željeti snagu i bezosjećajnost, znači svetiti se sebi zbog razočaranja. I onda, to nije izlaz, to je dizanje ruku od svega što čovjek može da bude. Odricanje svih obzira je prastari strah, davna suština ljudskog bića koje želi moć, jer se boji."
(Derviš i smrt)





