Jednom sve postalo je mucno
Previse iskreno
i bucno
Tu noc od mene otisla si
I vise nikad
dosla
nisi
Stojimo na praznoj cesti u gluho doba noći. Gledamo se u tišini. I onda mi postavljaš ono pitanje:
“Da li u tvom životu postoji neko? “
“Da. “, odgovaram.
“Da li si zaljubljen? “, pitaš me.
“Više nego ikada u životu. “, odgovaram.
Gledaš u mene, vodenastih očiju. Glas ti drhti.
“Želim ti svu sreću svijeta sa tom osobom. “, govoriš. “Ko god da je. “
Okrećeš se i počinješ hodati.
“Ti. “, govorim.
Zastaneš, ali se ne okrećeš.
“Ti. “, govorim glasnije i hodam prema tebi. “Ti. Ti! TI! “
Okrećeš se taman na vrijeme da te uhvatim u zagrljaj.
“Ti. “, govorim ti tiho.
Sve što ti nikad nisam rekla, napisala sam.
Ako je sve ovo greška,onda me pustite da griješim jer nikada nikog nisam ovoliko volio.
A mi
Pa mi smo pisali
Dok nam se oči same ne zatvore
Nastavljali sve to
Ujutru čim ustanemo
I tako svaki dan
Zato sada
Ne znam ni kad ležeš
Ni kada se budiš
Jer ipak
Znali smo oboje
Da će kraj jednom doći
I da je ovako moralo
“Javio bih ti se ja, ovako ponekad samo… da se uverimo kako smo oboje dobro. Ali ne smem. Više bih nam bola naneo nego što bih nas umirio. Ovako ćutimo oboje i nadamo se da je ono drugo dobro. Tamo negde. Daleko…”
- Đ. Balašević
Ja bih samo da znam, da li se sjetiš ponekad, makar kroz mržnju. ⁽ʳᵉᵏᵒⁿᵛᵃˡᵉˢᶜᵉⁿᵗⁿᵃ⁾
Čuo sam da je trudna. Nosi sina. Ko bi rekao da će ona postati majka. Dok sam je ja držao oko struka, govoreći da će jednog dana ona biti moja žena i majka mog sina… Ljutila se uvijek. Vidi je sada. Trudna šeta. Prestala je piti kafe. Prestala je pušiti cigarete.
“Ej… Čuo sam. I vidim sada.Trudna si?”
“Da. Ko bi rekao, a? Ja trudna. Sin je”, govori mi.
Prilazi nam njen muž, pita je ko sam ja, ona govori poznanik, drug koga nije vidjela dugo.
Pružam mu ruku, izgovaram svoje ime, kao i on meni.
“Vidi te slučajnosti. Baš tako kao ti će se zvati naš sin”, govori mi i ja umirem. - s ljubavlju, T.
Ona.
Dva druga. On i ja. Pijemo za šankom, sjećamo se događaja iz prošlosti. Sjećamo se Nje.
“Nisam Nju dugo vidio, jesi li ti?” pita me
“Baš, e, nisam, nemam pojma gdje je.Možda je otišla. Znaš da Nju ne drži ni mjesto ni vrijeme”.
“Ko će znati, bila je divlja, tvrdoglava do srži, ali volio sam pričati s Njom.Mogao sam joj reći najveće tajne, ona nikome ne bi rekla”, govori mi
“Znam, znam. Takva je ona bila. Ni ne sjećam se više njenog glasa. Sjećam se da se stalno derala na nas kad popijemo.Sjećam se kako se znala smijati toliko da bi joj suze išle na oči. Baš bih volio da je sretnem negdje”.
“Konobar, dva jegera molim”, naručuje nam
“Ti si Nju volio, zar ne?” pitam ga.
“Jesam, bila je jedina drugačija u moru istih, iskovanih po mjeri, pravilima. Jedina ona mi je ostavila trag na srcu, a znaš i sam imao sam mnoge. Volio si je i ti”,govori mi
“Jesam”.
Dva najbolja druga. Pričaju o Njoj. Sjede i piju zbog iste djevojke. Njih dvojica, voljeli su Nju, a obojica su je pustili. -s ljubavlju, T.
Stojiš ispred mene. Nisi mi blizu, ali nisi ni daleko.Vidim te. Na tebi crne hlače, crna majica i kožna jakna koja je nekad bila na mojim leđima. Držiš cigaretu u ruci i nervozno je otresaš. Stojiš i ne mičeš se. Vidim da mi se smješkaš. U mraku sam ti prepoznala smijalice na obrazima.
“Ovo si mi ti uradila”, govoriš mi.
“Šta?”
Okrećeš mi leđa, bacaš opušak cigarete dok mi govoriš: “Otišla si”.
Okrećeš mi se poslednji put preko ramena i odlaziš. Ovaj put, zauvijek. ⁽ʳᵉᵏᵒⁿᵛᵃˡᵉˢᶜᵉⁿᵗⁿᵃ⁾
kažu da se život svodi na čekanje;
vječito nekog ili nešto čekamo..
sam znaš koliko psujem ako neko kasni, ako nekog moram čekati i 5 minuta.
Jesi li se
okrenuo i otišao,
ili si otišao,
pa se okrenuo?-S ljubavlju, T.
“Bila si žena koja zna da čeka voljenog čovjeka.”
— (via sa-tobom-u-mislima)
Najteži su odlasci bez reči.
Kad neko ode bez najave.
Pozdrava.
Stavljanja tačke.
Ode i ostavi te da ostatak života provedeš pitajući se — zašto?
- Sor Juana Inés de la Cruz, “Sonnets of Love and Discretion,”
bila si žena što zna da ljubav da.
“Recite da greši ako čuva uspomene, ostavljena nije nego spašena od mene.”
— Dejan Matić, Dozvola za ljubav
jako baš






